Danas smo sa prijateljima išli na jednodnevni izlet. Beograd - Požarevac - Veliko Gradište - Golubac i u povratku smo skrenuli do Kostolca tj. do Viminacijuma, da obiđemo kad smo već blizu. Sve ukupno oko 350km.
Išlo je nas petoro. Honda se pokazala odlično, što kaže Rakhil, ponovo sam se zaljubio u svoj auto.
Put je generalno dobar, mestimično ima loših deonica, ali se da podneti. Najlošiji put je prema Kostolcu, kroz sela Babušinac i Maljurevac. Već sam zakazao sutra centriranje trapa.
Ali nije tako strašno, ako se pažljivije vozi. Problem je što smo relativno kasno krenuli ka tamo pa sam ja malo brže vozio, a već je sunce polako zalazilo, tako da neke rupe nisam uspeo da obiđem.
Ali ništa bolje nisam prošao ni u Beogradu, u sred Južnog Bulevara, leva traka, isečen asfalt i ostavljeno tako, potpuno neobeležno. Psovao sam putare sve do Zemun Polja.
No da se vratimo na temu.
Požarevac i Veliko Gradište nismo ni videli, obišli smo ih. U Golupcu smo prvo obišli tvrđavu.
Kao što se može videti na slikama, potpuno napušteno zdanje, o kojem niko ne vodi računa. Osim što ima postavljeno par reflektora da bude osvetljeno noću i što ima kao neko proširenje za parking, ništa drugo. Inače se ovaj kraj ne može nazvati siromašnim. Kuće gastajbatera kao iz holivudskih filmova krase okolna sela iako nigde nema trotoara, a sa druge strane gomila nezavršenih i propalih zdanja. Da se malo samo uloži, mogla bi se napraviti atrakcija od koje bi bilo i neke koristi. Inače, nije da nema interesovanja, jer je pored nas došlo još nekoliko ljudi koji su razgledali tvrđavu. Na zvaničnom sajtu Golupca stoji da je ova tvrđava zaštitni znak Golupca, ali očigedno niko ne vidi korist od toga, pa je ostavljena na milost i nemilost vremenu.
Isto bi se moglo reći i za obalu Dunava, koji je na ovom području najširi u svom toku. Mislim da celo područje ima dosta potencijala i da uz relativno mala ulaganja može postati atraktivno mesto za obilazak. Sa druge strane obale je Rumunija i vidno je da je taj deo uređeniji. Od puta koji je osvetljen i bolje ograđen, pa sve do velikih vatrenjača koje proizvode struju za to područje.
Prijatno iznenađenje je usledilo kad smo seli da predahnemo i nešto prezalogajimo. Iako sa puta izgleda neugledno, u sklopu autobuske stanice, kafana Zlatna Ribica zaslužuje svaku preporuku svakome ko se nađe u Golupcu. Prijatan ambijent, usluga i higijena na nivou, a hrana više nego dobra.
http://www.kafanazlatnaribica.com/
Nakon dobrog ručka odlučili smo da krenemo put Kostolca, da obiđemo Viminacijum. To nam nije bilo u prvobitnom planu, pa se nismo baš raspitali ni o tačnoj lokaciji, ni o radnom vremenu za posetioce, ali smo ipak odlučili da odemo tamo. Ali čak i tako značajna lokacija za celu Srbiju, a pogotovo za taj region, nije obeležena dovoljno. Malo su pomogla uputstva koja smo našli na netu, ali od oznaka nismo ništa videli do samog Kostolca, a i to smo jedva primetili. Nije ni čudo jer su oznake toliko male, da se jedva primećuju.
Ustvari, vrlo je lako. Treba samo doći do TE Kostolac, bukvalno do glavne kapije TE i odatle put vodi levo do iskopina. Radno vreme je zimi do 16h, a leti do 19h, tako da smo okasnili, ali su nam ljubazni čuvari ipak omogućili da nešto vidimo. Tako da smo obišli deo iskopanog groblja i terme (kupatilo). Videli smo i arenu koja se trenutno iskopava i priprema za svečano otvaranje u maju mesecu. Slika nemam jer već bio sumrak i jako loši uslovi za slikanje, ali ću sigurno otići ponovo, nakon što se i ta arena otvori za razgledanje, ali tokom dana, kad je i predviđeno za posetioce.
Videli smo maketu celog naselja, koja je napravljena na osnovu satelitskih snimaka i zaista je u pitanju ogromno naselje pod zemljom, a sada se može videti samo mali deo svega toga. U okviru celog tog prostora gradi se i veliki hotel koji će imati 3 sprata iznad i 3 sprata ispod zemlje, sa sobama za restauraciju i muzej sa iskopinama. Navodno hotel pretenduje na 6 zvezdica jer će biti jedinstven u svetu i uložen je ogroman novac u izgradnju, ali pitanje je kad će biti završen.
Nakon što je pao mrak, krenuli smo put Beograda, zadovoljni što smo ovako lep dan proveli vozeći se i šetajući našom lepom Srbijom, koja ima puno toga da nam pruži, ali nažalost, često to ne prepoznajemo.