Evo da napišem ponešto o ovogodišnjem odmoru, pošto se spominjalo mesto Nea Skioni. Nisam hteo da otvaram novu temu, pa ako treba prebacite.
Nakon otkazivanja smeštaja u Pargi zbog najavljene izuzetno loše vremenske prognoze za taj deo, ove godine smo godišnji odmor proveli u malom mestu Nea Skioni. Mesto je na prvom prstu, bukvalno nasuprot Haniotija. Sa Haniotijem je povezano direktno putem od oko 7 km, tako da se lako prelazi na drugu stranu prsta. Put do Haniotija je 1/3 uzbrdica, 1/3 nizbrdica, a ostatak je ravan. Ima dosta krivina, što nije problem, nego je put na nekim mestima uzan i kada u susert naiđe neko može da bude nezgodno. Takođe ima i dosta tragova odrona, pa sam u danima kada je bilo kiše ipak išao okolo. Nisam sasvim siguran, ali okolo ima oko 16 – 17 km.
Nea Skioni je malo mesto i totalno je suprotno od druge strane prsta gde je sve podređeno turistima. Ovo je grčko selo gde žive Grci, veći deo turista su Rumuni, Bugari i Rusi, tek poneka naša tablica. Generalno ni nema previše turista.
Nekome ko želi izlaske i noćni život, Nea Skioni neće odgovarati, ali onome ko želi mir, isključenje od gužve, par dana u Grčkom, a ne čistom turističkom ambijentu, Nea Skioni može biti baš dobar izbor.
Preko neta smo našli Pansion Alexandros i nakon lakog i preciznog dogovora rezervisali trokrevetni apartman od 33 m2, sa svojom kuhinjom, kupatilom, terasom sa pogledom na more, roštiljem, obezbeđenim ležaljkama i suncobranom i sa direktnim izlazom na svoju plažu. Cena od 17.06. – 27.06. 35 EUR/noć. Čak mi je i Leon bio parkiran u dvorištu smeštaja.
Gazda nam je slao slike naše sobe i pogleda iz sobe mailom, ali sam se prijatno iznenadio kada smo stigli, jer sve deluje još bolje i što je najbitnije, extra je čisto.
U dvorištu koje izlazi na plažu smo imali dve ležaljke i suncobran bukvalno na 2 m od mora. U dvorištu je bio i jako dobar roštilj koji smo maksimalno iskoristili. Nea Skioni je inače ribarsko mesto sa malom lukom i u nekoliko ribarnica uvek ima sveže ulovljene ribe. Skoro svako jutro smo išli u ribarnicu, predveče ispekli ribu i račiće na roštilju, a večeru završili na terasi sa pogledom na more. Extra!
Vreme nas nije baš idealno poslužilo, dva, tri dana je bilo baš loše, ali smo i onda maksimalno iskoristili situaciju, pa se izvozali po celom prstu par puta tražeći sunce na nekoj drugoj plaži.
Sve u svemu smeštaj, dvorište, roštilj, plaža, sve nam se veoma svidelo, pa nije isključeno da sledeće godine opet ponovimo ovde.
U povratku smo ceo dan proveli u Solunu i uveče oko 19 h krenuli kući. Stigli smo oko 03:00 h u Suboticu.
10 dana je brzo prošlo, ali ako situacija bude kako je planirana, možda u Septembru padne još 10 dana negde drugde u Grčkoj... Videćemo...
Da spomenem da je i Leon odradio posao perfektno, prešao sam oko 2350 km, ukupna prosečna potrošnja bila 9,3 l/100 km.