Re: Hrvatska - Letovanje - Da ili Ne?
Poslato: 24 Apr 2017, 22:53
Kako je krenulo uskoro ce im vise smetati slo nego srb tablice.
forum Kluba ljubitelja automobila GARAŽA
https://forum.garaza.rs/
Koje konkretno izjave ti smetaju i zašto?maniaxxx je napisao:Jebiga Rotore, za nekog, koji je uspešan u poslu i izgleda školovan imaš razmišljanje zadnjeg seljaka iz vukojebine...više puta si napisao takve izjave, da je mene bilo sramota da jih pročitam, a posebno me iznenađuje što mi inače ne deluješ neki namunjeni polupismeni klinac.
Šta se tiče Hr, ne volim jih ja posebno ali iskreno nekih problema i nisam imao, ali ja imam SLO tablice...
Nisam ni rekao da se uči samo iz romana. Ali na primer mnogo bolje se shvati WWI i stradanje Srbije ako se npr. pročita Srpska Trilogija od Stevana Jakovljevića koji je sve to prošao.Uroš S. je napisao:Kod mene u kraju koji sam uvek video kao miran, Savski blokovi uz reku dakle bolja strana, je bio sport do pre 6-7 godina skidanje HR tablica. Znam dosta njih koji su se hvalili brojem skinutih. Uglavnom moja generacija pa zato znam. Inače je bilo i ključiranja i drugih šteta. Posle smo porasli pa vrv ti ljudi to više ne rade a ne znam da li mlađi rade, a ne bi me čudilo. Što je najgore to su najčešće verujem bili 'naši' koji su došli u posetu rodbinama.
Inače Rotore, jedan krajnje dobronameran savet - istorija (niti bilo sta ikada ikad) se ne 'uči' iz romana.
Sent from my Redmi Note 3 using Tapatalk
Kada je rec o pripovedanju koje ima za predmet proslost, treba napomenuti da ima shvatanja prema kojima bi pisati o proslosti trebalo da znaci prenebregnuti sadasnjicu i donekle okrenuti ledja zivotu. Mislim da se pisci istorijskih pripovedaka i romana ne bi slozili sa tim i da bi pre bili skloni da priznaju da sami stvarno i ne znaju kako ni kada se prebacuju iz onog sto se zove sadasnjost u ono sto smatramo prosloscu, da s lakocom, kao u snu, prelaze pragove stoleca. Najposle, zar se u proslosti kao i u sadasnjosti ne suocavamo sa slicnim pojavama i sa istim problemima? Biti covek, rodjen bez svoga znanja i bez svoje volje, bacen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdrzati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredvidjene postupke svoje i tudje, koji ponajcesce nisu po meri nasih snaga. A povrh svega, treba jos izdrzati i svoju misao o svemu tome. Ukratko: biti covek.
Tako, i s one strane crte koja proizvoljno deli proslost od sadasnjosti, pisac susrece tu istu covekovu sudbinu koju on mora uociti i sto bolje razumeti, poistovetiti se sa njom, i svojim dahom i svojom krvlju je grejati, dok ne postane zivo tkanje price koju on zeli da saopsti citaocima, i to sto lepse, sto jednostavnije, i sto ubedljivije.
Kako da se to postigne, kojim nacinom i kojim putevima? Jedni to postizu slobodnim i neogranicenim razmahom maste, drugi dugim i pazljivim proucavanjem istorijskih podataka i drustvenih pojava; jedni poniranjem u sustinu i smisao minulih epoha, a drugi sa kapricioznom i veselom lakocom, kao onaj plodni francuski romansijer koji je govorio: »Sta je istorija? Klin o koji ja vesam svoje romane«. Ukratko, moze postojati sto nacina i puteva kojima pisac dolazi do svoga dela, ali jedino sto je vazno i presudno, to je delo samo.
Pisac istorijskih romana mogao bi na svoje delo da stavi kao natpis i kao jedino objasnjenje svega i to svima i jednom zauvek, drevne reci: »Cogitavi dies antiljuos et annos aeternos in mente habui« (Razmisljao sam o drevnim danima i secao se godina vecnosti).
Pa i bez ikakvog natpisa, njegovo delo kao takvo govori to isto.
Ali, na kraju krajeva, sve su to pitanja tehnike, metode, obicaja. Sve je to manje ili vise zanimljiva igra duha povodom jednog dela i oko njega. Nije uopste toliko vazno da li jedan pripovedac opisuje sadasnjost ili proslost, ili se smelo zalece u buducnost; ono sto je pri tom glavno, to je duh kojim je nadahnuta njegova prica, ona osnovna poruka koju ljudima kazuje njegovo delo. A o tome, naravno, nema i ne moze biti propisa ni pravila. Svak prica svoju pricu po svojoj unutarnjoj potrebi, po meri svojih nasledjenih ili stecenih sklonosti i shvatanja, i snazi svojih izrazajnih mogucnosti; svak snosi moralnu odgovornost za ono sto prica, i svakog treba pustiti da slobodno prica. Ali dopusteno je, mislim, na kraju pozeleti da prica koju danasnji pripovedac prica ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mrznjom ni zaglusena grmljavinom ubilackog oruzja, nego sto je mogucno vise pokretana ljubavlju i vodjena sirinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. Jer, pripovedac i njegovo delo ne sluze nicemu ako na jedan ili na drugi nacin ne sluze coveku i covecnosti. To je ono sto je bitno. I to je ono sto sam smatrao za dobro da istaknem u ovom svom kratkom razmatranju koje cu, ako mi dopustite, zavrsiti kao sto sam i poceo: sa izrazom duboke i iskrene zahvalnosti.
Dobro Rotore, ali sta cemo mi koji smo iz Bosne? Da se koljemo vjecno?Mr.Rotor je napisao:Koje konkretno izjave ti smetaju i zašto?maniaxxx je napisao:Jebiga Rotore, za nekog, koji je uspešan u poslu i izgleda školovan imaš razmišljanje zadnjeg seljaka iz vukojebine...više puta si napisao takve izjave, da je mene bilo sramota da jih pročitam, a posebno me iznenađuje što mi inače ne deluješ neki namunjeni polupismeni klinac.
Šta se tiče Hr, ne volim jih ja posebno ali iskreno nekih problema i nisam imao, ali ja imam SLO tablice...
Mnogo čitam istorijske knjige i romane pa me to jebe izgleda... Neverovatno mi je kako se neke stvari lako zaboravljaju i kako se iznova ponavljaju zato što bi svi da se okrenu budućnosti i neće da pogledaju u prošlost.
"Ko te jebo godinama, jebaće te opet..."
P.S. Izvinjavam se što tema ide u ovom pravcu.
Nemoguće, srpski metak prvo traži uvid u MKR ne stariji od šest meseci pa onda nastavlja svoju destruktivnu putanju.ljuba je napisao:Moj drugar i kolega je bio pogodjen u stomak u Sarajevu iz snajpera sa Srpske strane - covek je inace veliki Srbin. I kada pricamo o tome kaze da je jos pre 10 godina oprostio svima