Tamić
Poslato: 24 Sep 2013, 23:01
POVIJEST: TAMIĆ
http://www.teretna-vozila.com/vase-novo ... tamic.html
Službena riječ "Tamić" danas je i više nego rasprostranjen izraz za sve i svakakve kamione koje ljudi tako nazivaju i djelomično pogrešno, međutim o čemu je u izvornom obliku bila riječ, donosi nam član foruma TORPEDO kojemu se ovom prilikom zahvaljujemo! - kaže portal Teretna-vozila.com - profesionalni vozači, kamion, kamioni, kamionski prijevoz i sve o njima!
Tamić ili službeno "TAM 2000",nastao je 1960 godine kao potreba bivše države za dostavnim vozilima.
Tih 60-tih godina zemlja se tek razvijala, a porastom industrijske i poljoprivredne proizvodnje uporedono raste i potreba za distribucijom dobara ali i za transportom robe do krajnjih korisnika.
Motorizacija je bila u povojima, vozila je bilo malo, a domaće tvornice još uvijek su isporučivale mali broj jedinica za zadovoljenje potreba uz napomenu da uvoz praktički nije postojao i osjećao se nedostatak transportnih sredstava.
Zato u tvornici TAM - Maribor vlastitim snagama projektiraju i počinju proizvodnju ovog malog kamiona, koji se u mnogočemu razlikovao od drugih modela te tvornice a ponajviše po tome što nije napravljen licencno po projektima "Klockner umbold-Deutz" korporacije, a nije koristio niti motor KHD već vodom hlađeni proizvod rakovičke tvornice IMR izrađen po "Perkins"-onovoj licenci.
Model "2000" je za razliku od budućih modela tamića imao prednje vjetrobransko staklo dvodijelno, na lijevoj strani kabine je pisao natpis modela koji je s vremenom izbrisan,vrata su se otvarala suprotno od smjera vožnje, ručica mjenjača je bila na volanu, armaturna ploča je bila drukčija,prozori na vratima su bili klizni, retrovizori su bili jako malo i smješteni skroz naprijed,gotovo ispod vjetrobrana,prednja maska se znatno razlikovala od kasnijih modela.
Kasnije su napravljene preinake u vidu sigurnosti smjera otvaranja vrata,ručica mjenjača se premjestila na pod,prednje staklo je postalo jednodijelno,prozori su se otvarali normalno,više puta se mijenjao položaj žmigavaca, mijenjala se maska hladnjaka, retrovizori su se povećali.
Ugrađivali su se Perkinsonovi motori oko 4000ccm,i imali više razina snage od 60,70,75 pa do 80ks,a posljednji modeli imali su i 90ks, mislim da su se ugrađivali IVECO motori i uz njih je išao petobrzinski mjenjač.
Motori su bili solidni i izdržljivi, nisu se puno kvarili a nisu ni previše trošili, samo što su u odnosu na zapadne modele imali uvijek manjak snage jer dok je tamić imao 60 ks, zapadni su imali 80 i više,ali to na kraju nije bilo ni važno imajući u vidu brzinu ondašnjeg prometa u bivšoj državi.
Proizvodio se u puno varijanti i služio za razne namjene poput kipera,sandučara,vozila za prijevoz kruha (početkom 90-tih sjećam se da je "Radnik-Opatija" imao takve), hladnjača, raznih komunalnih i vatrogasnih vozila, pokretnih radionica, šlep službi,autodizalica sa košarom, malih cisterni pa je čak služio i kao kamper vozilo (na čijoj je šasiji svojevremeno "Adria" napravila kampera),mogao se dobiti kao kombi ili čak i minibus u dvije visine s 8-15 sjedala,a dobro je služio i u JNA koja je pokupovala puno tamića za pozadinske zadatke.
Nije bio baš lagan za vožnju jer nije imao servo upravljača,pa su iskusni vozači smještali teret na stražnji kraj,retrovizori su znali jako vibrirati,a i pristup motoru je bio jedino iz kabine.
Početna nosivost je bila 2 tone, koja je nakraju narasla do 3 tone, ali se moglo kupiti i opciju od 1,5 tona koja se mogla voziti sa dozvolom "B" kategorije.
Međutim,uza sve nedostatke tamić je bio i ostao solidan kamiončić robustne osnove, čvrst i jeftin, tako da je 80-tih godina bio čak jeftiniji od "Golfa JGL" iz sarajevskog TAS-a.
Proizvodio se dugi niz godina, od 1960 pa do samog kraja tvornice (90-tih i raspada Jugoslavije) i praktički nikad nije dobio nasljednika, nije se mijenjala ni kabinaa ni osnova samog vozila, tako da se može reći da je već 70-tih pa na dalje to vozilo bilo prema zapadnim standardima zastarjelo, ali očito da je i dan danas omiljen među privatnim autoprijevoznicima, među raznim firmama i sudeći iz riječke perspektive još ih puno ima po cestama jer jednostavna i solidna konstrukcija zahtijeva malo brige za održavanje, te možemo reći da tamić i dalje piše svoju povijest na radost svih nas ljubitelja oldtimera.
http://www.teretna-vozila.com/vase-novo ... tamic.html
Službena riječ "Tamić" danas je i više nego rasprostranjen izraz za sve i svakakve kamione koje ljudi tako nazivaju i djelomično pogrešno, međutim o čemu je u izvornom obliku bila riječ, donosi nam član foruma TORPEDO kojemu se ovom prilikom zahvaljujemo! - kaže portal Teretna-vozila.com - profesionalni vozači, kamion, kamioni, kamionski prijevoz i sve o njima!
Tamić ili službeno "TAM 2000",nastao je 1960 godine kao potreba bivše države za dostavnim vozilima.
Tih 60-tih godina zemlja se tek razvijala, a porastom industrijske i poljoprivredne proizvodnje uporedono raste i potreba za distribucijom dobara ali i za transportom robe do krajnjih korisnika.
Motorizacija je bila u povojima, vozila je bilo malo, a domaće tvornice još uvijek su isporučivale mali broj jedinica za zadovoljenje potreba uz napomenu da uvoz praktički nije postojao i osjećao se nedostatak transportnih sredstava.
Zato u tvornici TAM - Maribor vlastitim snagama projektiraju i počinju proizvodnju ovog malog kamiona, koji se u mnogočemu razlikovao od drugih modela te tvornice a ponajviše po tome što nije napravljen licencno po projektima "Klockner umbold-Deutz" korporacije, a nije koristio niti motor KHD već vodom hlađeni proizvod rakovičke tvornice IMR izrađen po "Perkins"-onovoj licenci.
Model "2000" je za razliku od budućih modela tamića imao prednje vjetrobransko staklo dvodijelno, na lijevoj strani kabine je pisao natpis modela koji je s vremenom izbrisan,vrata su se otvarala suprotno od smjera vožnje, ručica mjenjača je bila na volanu, armaturna ploča je bila drukčija,prozori na vratima su bili klizni, retrovizori su bili jako malo i smješteni skroz naprijed,gotovo ispod vjetrobrana,prednja maska se znatno razlikovala od kasnijih modela.
Kasnije su napravljene preinake u vidu sigurnosti smjera otvaranja vrata,ručica mjenjača se premjestila na pod,prednje staklo je postalo jednodijelno,prozori su se otvarali normalno,više puta se mijenjao položaj žmigavaca, mijenjala se maska hladnjaka, retrovizori su se povećali.
Ugrađivali su se Perkinsonovi motori oko 4000ccm,i imali više razina snage od 60,70,75 pa do 80ks,a posljednji modeli imali su i 90ks, mislim da su se ugrađivali IVECO motori i uz njih je išao petobrzinski mjenjač.
Motori su bili solidni i izdržljivi, nisu se puno kvarili a nisu ni previše trošili, samo što su u odnosu na zapadne modele imali uvijek manjak snage jer dok je tamić imao 60 ks, zapadni su imali 80 i više,ali to na kraju nije bilo ni važno imajući u vidu brzinu ondašnjeg prometa u bivšoj državi.
Proizvodio se u puno varijanti i služio za razne namjene poput kipera,sandučara,vozila za prijevoz kruha (početkom 90-tih sjećam se da je "Radnik-Opatija" imao takve), hladnjača, raznih komunalnih i vatrogasnih vozila, pokretnih radionica, šlep službi,autodizalica sa košarom, malih cisterni pa je čak služio i kao kamper vozilo (na čijoj je šasiji svojevremeno "Adria" napravila kampera),mogao se dobiti kao kombi ili čak i minibus u dvije visine s 8-15 sjedala,a dobro je služio i u JNA koja je pokupovala puno tamića za pozadinske zadatke.
Nije bio baš lagan za vožnju jer nije imao servo upravljača,pa su iskusni vozači smještali teret na stražnji kraj,retrovizori su znali jako vibrirati,a i pristup motoru je bio jedino iz kabine.
Početna nosivost je bila 2 tone, koja je nakraju narasla do 3 tone, ali se moglo kupiti i opciju od 1,5 tona koja se mogla voziti sa dozvolom "B" kategorije.
Međutim,uza sve nedostatke tamić je bio i ostao solidan kamiončić robustne osnove, čvrst i jeftin, tako da je 80-tih godina bio čak jeftiniji od "Golfa JGL" iz sarajevskog TAS-a.
Proizvodio se dugi niz godina, od 1960 pa do samog kraja tvornice (90-tih i raspada Jugoslavije) i praktički nikad nije dobio nasljednika, nije se mijenjala ni kabinaa ni osnova samog vozila, tako da se može reći da je već 70-tih pa na dalje to vozilo bilo prema zapadnim standardima zastarjelo, ali očito da je i dan danas omiljen među privatnim autoprijevoznicima, među raznim firmama i sudeći iz riječke perspektive još ih puno ima po cestama jer jednostavna i solidna konstrukcija zahtijeva malo brige za održavanje, te možemo reći da tamić i dalje piše svoju povijest na radost svih nas ljubitelja oldtimera.
