Nekada se znalo: mama napravi sendviče i tortu, kupi se dovoljno coca-cole i sokova i to je to. Inače smo industrijske sokove pili uglavnom za slavlja, a ne kao sada svakodnevno (i onda se neko pita zašto su deca gojazna...)
Pokloni su bili najčešće knjige, neke lepše sveske ili školski pribor i slično. Često su drugovi unapred pitali slavljenika šta želi (mislim da je to u svim vremenima i uzrastima dobra stvar). Roditelji dece koja su išla na slavlje nisu u svemu tome ništa učestvovali, niti su odvozili-dovozili decu kolima. Govorim o društvu iz kraja i škole. Ako se pravilo slavlje za rodbinu, ili prijatelje osim ovih iz kraja i škole, to je bilo neki drugi dan.
Rođendani beba i male dece su zapravo bili sedeljke za roditelje (deca su tu bila u drugom planu ). Ali takođe se organizovalo kod kuće.