Pa Surčin vam je udaljen otprilike kao Paris Beauvais od Pariza. Ozbiljno, da je ovo iole normalnija zemlja, postojao bi voz od NS do Aerodroma u Surčinu sa vremenom putovanja od pola sata.
Postojala je nekada Beograd-Osijek koja je samo malo duža od toga.
A najbolja stvar je što su posle izbacivanja klipnih aviona 1960-ih (DC-3, DC-6, ...) leteli samo mlaznjaci - prvo Caravelle, koje su vrlo brzo počeli da zamenjuju DC-9, pa im se pridružili i veći B727. Znači ništa turboelisni... Sve do pred sam raspad SFRJ, kada je počelo da se razmišlja o smanjenu potrošnje goriva, su nabavljena tri ATR-72, ista ova koja danas koristi Air Serbia.
Okosnicu domaćeg, evropskog i bliskoistočnog saobraćaja činili su 1970-ih i 1980-ih DC-9 i B727. Od jeseni 1985. počeli su da im se pridružuju i B737-300. Naleteh slučajno na ovaj snimak jednog sasvim običnog dana na aerodromu London Heathrow 1989. godine. Na 9:32 sleće JAT B737, a na 10:45 JAT B727 i parkira se nedaleko od njega. Na kraju, na 14:20, Concorde poleće za NY.