Re: Ratna tehnika
Poslato: 03 Jan 2019, 22:20
Da, nekada mu je nick bio vrabac. Pa moze biti i da je to sto on prica, konkurencija ne spava nikad
Evo jedne zanimljive epizode iz Drugog svetskog rata u kojoj se opisuje susret partizana sa dehidriranom hranom:
Citat:
Ali, čak i tada, i uz najveću opreznost, ponekad bi dolazilo do sukoba zbog preterane želje da se potvrdi njihova nezavisnost. Tako je došlo do tužnog slučaja sa dehidrisanom hranom, koja nam je bačena padobranom u toku zime kad nam je obična hrana već bila na izmaku. Tada smo svi prvi put videli dehidrisanu hranu i zadovoljstvo kojim smo posmatrali prve vreće neobičnih sušenih pahuljica, na kojima je stajao natpis: "mleko", "ovčetina", "jaja", "šargarepa", "luk" i "krompir", koje su sve bile neobično slične, bilo je pomešano i sa radoznalošću i donekle s nepoverenjem. U svakom slučaju, pre no što smo sve ovo isprobali, pročitali smo obaveštenje i postupili tačno prema pismenim uputstvima koja smo dobili uz njih, a glavno uputstvo se sastojalo u tome da se sadržaj kesica potopi u vodu dvadeset četiri časa pre kuvanja i jela. Ishod je bio zaprepašćujući. Kad bi se potopile, ove nezanimljive pahuljice nadimale bi se za nekoliko puta, uveličavale i pretvarale u komadiće mesa, ili u kriške povrća ili, kako smo brzo utvrdili, da određena mešavina sušene ovčetine, luka i krompira, kad se drži dovoljno potopljena i kad se ispeče u štednjaku Džindžerine majke daje izvanredan pastirski gulaš - neočekivani luksuz u ovim oskudnim uslovima. Očigledno da je sušena hrana bila prava stvar za nas, pogotovu što se zbog svoje male težine mogla mnogo lakše transportovati od konzervi.
Očarani, odmah smo poslali depešu i tražili nove zalihe da bismo sa partizanima mogli da podelimo sve prednosti ovog novog otkrića. Kada su stigle, predali smo ih intendantu i dodali da vodi računa da se pridržava uputstava za njihovu upotrebu. Ali oni su samo nemarno rekli: - To sve znamo - i počeli da dele vreće različitim susednim jedinicama. Sumnjali smo u ovo, ali smo mislili da je bolje da ništa ne kažemo.
Tek kasnije smo čuli šta se desilo. Sušena hrana nije bila potopljena, već su je jeli u obliku u kome se nalazila. Ovo je bilo dosta suvo, ili su tako partizani mislili, i onda su se obilato napili vode iz susednog izvora. Zatim je, odjednom, hrana počela da bubri sve dok nije narasla nekoliko puta. Neprijatnost je bila znatna, iako ne tako strašna kao što se desilo nekom drugom partizanu, koji je pojeo jedan štapić plastičnog eksploziva pošto ga je pomešao s mlekom, misleći da je to neka vrsta kukuruzne kaše.
Izvor: Ficroj Meklin, Rat na Balkanu, poglavlje XI (Novi dogovor)