Imali smo, nismo znali ...
Re: Imali smo, nismo znali ...
http://www.makroekonomija.org/0-dragova ... eg-zivota/
SFRJ – ILUZIJA ILI STVARNOST BOLJEG ŽIVOTA
Prezentirane su cene u dinarima (prosečne za analizirane godine) od 1980-1991 godine. Računa se da su krajem sedamdesetih i početak osamdesetih (do 1983) bile ’’zlatne godine’’ životnog standarda u SFRJ. Autor nije imao relevatne podatke o cenama pre 1980 tako da nije bilo uputno prezentirati nešto što može uticati na kvalitet zaključivanja.
Indikativno je da su prosečne zarade u Srbiji bile od 350-500 DEM što je gotovo dva puta manje nego sada. Ali treba imati u vidu i činjenicu da ni DEM nije bila iste kopovne moći pre 35 godina i sada. Adekvantim preračunovanjem (korekcija za nemačku inflaciju) zarada u markama u sadašnjoj vrednosti su bile oko 750-800 DEM ili blizu prosečne zarade u Srbiji u 2016 godini.
Medjutim, analiza kupovne moći tih zarada po godinama merena količinom dobara i usluga daje daleko bolju reprezentativnost u zaključivanju.
Samo mali broj namirnica se u 1980-1991 mogao kupiti količinski više za prosečnu platu nego sada. Ovo upućuje na zaključak da je zlatno doba standarda u to vreme bila mantra ili velika iluzija.
Mesec dana nakon Titove smrti, u junu 1980., savezna vlada je devalvirala dinar za 30%, a zatim će se devalvacije redjati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije.
1983. Jugoslavija je službeno bankrotirala, iako to nikad svojim građanima nije objavila (no objavili su drugi), te prestala plaćati sve obaveze prema inostanstvu, što je rezultiralo velikim nestašicama.
U Jugoslaviji su svi bili zaposleni?
Jesu, ako su kupili kartu za Nemačku u jednom smeru. Takvih je bilo preko pola miliona samo u prvih pet godina nakon što je Tito otvorio granice, u periodu 1968 – 1973., a kasnije im se pridružilo još oko milion ljudi. Pad nezaposlenosti u tim godinama upravo odgovara broju ljudi koji su – odselili. Službeni podaci o nezaposlenosti u SFRJ kažu: ona se osamdesetih uglavnom kretala oko 15-16%, dakle bila je nešto niža nego u Srbiji pre krize, i nešto malo viša nego što je to danas. Problem je međutim što je ona eksponencijalno rasla iz godine u godinu, naročito među visokoobrazovanima.
No nezaposlenost je jako varirala među republikama. Tako je u Sloveniji bila na nivou tzv. prirodne nezaposlenosti, oko 4-5%, u Hrvatskoj se uglavnom kretala između 8 i 9%, dok je na Kosovu dostizala neverovatnih 57%, u Srbiji oko 15-16%.Nekoliko konkretnih brojki: u Hrvatskoj je službena nezaposlenost 1988 iznosila razmerno niskih 8,5%, a dve godine kasnije, u poslednjoj godini pre rata, 8,6%. U Sloveniji je te godine iznosila, opet po podacima SFRJ, 4,8%, a u Srbiji oko 16,8%, dok je u BiH dosezala 20,6%.
Reklo bi se malo bolje nego danas. Međutim, postoje nezgodne činjenice koje malo menjaju te brojke. Posledica je to fenomena na koje je Mencinger ukazao u knjizi „Otvorena nezaposlenost i zaposleni bez posla“. Kao prvo, oni su došli do podatka da je, pored 268.000 službeno nezaposlenih 1968. godine, kad je nezaposlenost službeno iznosila samo 7,2%, postojalo još bar 135.000 osoba koje su aktivno tražile posao ali nisu bile zavedene na birou. Do sredine osamdesetih, broj službeno nezaposlenih se popeo na preko milion, a uz to je postojalo još oko 400.000 osoba koje nisu bile zavedene na zavodu. Da stvar bude još gora, latentna nezaposlenost u poljoprivredi je iznosila neverovatnih 1.400.000 ljudi, jer je Jugoslavija članove porodica seoskih domaćinstava vodila pod zaposlene.
No, to je manji problem. Sve studije, domaće i strane, su upućivale da u Jugoslaviji postoji ogromna skrivena nezaposlenost, kao posledica „političkog zapošljavanja“. Naime, postojao je, prema svim istraživanjima, višak zaposlenih koji je iznosio 20-30% radne snage, zavisno od autora studije i godine kad je istraživanje vršeno. Radilo se o ljudima koji su samo na papiru imali radno mesto, ali su zapravo bili čisti „tehnološki višak“, balast. To je bilo naročito izraženo u velikim državnim sistemima koji su služili i kao socijalni amortizer. Mnogi su bili zaposleni samo statistički, a u stvarnosti nisu dolazili na posao, ili su jednostavno sedeli na radnom mestu, ne radeći ništa. Osamdesetih su sve češći postali „prinudni godišnji“ neplaćeni odmori, koji su znali potrajati po godinu i više dana
Danas ljudi rado pamte sedamdesete kad je standard je rastao zahvaljujući zaduživanju i usmeravanju sredstava u javnu potrošnju. Upravo zato se jugonostalgičari prisećaju „zlatnih sedamdesetih“. Međutim, taj veštački rast je doveo do najveće krize u istoriji Jugoslavije, koja je i dopinela raspadu. Industrija u koju se ulagalo nije donela očekivanu dobit, naprotiv, pokazala se kao kamen oko vrata.
------------------------------------------------------------------------------
ps. molim moderatore da ostave članke da može ko hoće da se upozna iz više izvora i sami zaključe koliko je bilo dobro ili loše ekonomsko stanje u državi na opštem nivou, ne subjektivnog statusa pojedinca.
SFRJ – ILUZIJA ILI STVARNOST BOLJEG ŽIVOTA
Prezentirane su cene u dinarima (prosečne za analizirane godine) od 1980-1991 godine. Računa se da su krajem sedamdesetih i početak osamdesetih (do 1983) bile ’’zlatne godine’’ životnog standarda u SFRJ. Autor nije imao relevatne podatke o cenama pre 1980 tako da nije bilo uputno prezentirati nešto što može uticati na kvalitet zaključivanja.
Indikativno je da su prosečne zarade u Srbiji bile od 350-500 DEM što je gotovo dva puta manje nego sada. Ali treba imati u vidu i činjenicu da ni DEM nije bila iste kopovne moći pre 35 godina i sada. Adekvantim preračunovanjem (korekcija za nemačku inflaciju) zarada u markama u sadašnjoj vrednosti su bile oko 750-800 DEM ili blizu prosečne zarade u Srbiji u 2016 godini.
Medjutim, analiza kupovne moći tih zarada po godinama merena količinom dobara i usluga daje daleko bolju reprezentativnost u zaključivanju.
Samo mali broj namirnica se u 1980-1991 mogao kupiti količinski više za prosečnu platu nego sada. Ovo upućuje na zaključak da je zlatno doba standarda u to vreme bila mantra ili velika iluzija.
Mesec dana nakon Titove smrti, u junu 1980., savezna vlada je devalvirala dinar za 30%, a zatim će se devalvacije redjati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije.
1983. Jugoslavija je službeno bankrotirala, iako to nikad svojim građanima nije objavila (no objavili su drugi), te prestala plaćati sve obaveze prema inostanstvu, što je rezultiralo velikim nestašicama.
U Jugoslaviji su svi bili zaposleni?
Jesu, ako su kupili kartu za Nemačku u jednom smeru. Takvih je bilo preko pola miliona samo u prvih pet godina nakon što je Tito otvorio granice, u periodu 1968 – 1973., a kasnije im se pridružilo još oko milion ljudi. Pad nezaposlenosti u tim godinama upravo odgovara broju ljudi koji su – odselili. Službeni podaci o nezaposlenosti u SFRJ kažu: ona se osamdesetih uglavnom kretala oko 15-16%, dakle bila je nešto niža nego u Srbiji pre krize, i nešto malo viša nego što je to danas. Problem je međutim što je ona eksponencijalno rasla iz godine u godinu, naročito među visokoobrazovanima.
No nezaposlenost je jako varirala među republikama. Tako je u Sloveniji bila na nivou tzv. prirodne nezaposlenosti, oko 4-5%, u Hrvatskoj se uglavnom kretala između 8 i 9%, dok je na Kosovu dostizala neverovatnih 57%, u Srbiji oko 15-16%.Nekoliko konkretnih brojki: u Hrvatskoj je službena nezaposlenost 1988 iznosila razmerno niskih 8,5%, a dve godine kasnije, u poslednjoj godini pre rata, 8,6%. U Sloveniji je te godine iznosila, opet po podacima SFRJ, 4,8%, a u Srbiji oko 16,8%, dok je u BiH dosezala 20,6%.
Reklo bi se malo bolje nego danas. Međutim, postoje nezgodne činjenice koje malo menjaju te brojke. Posledica je to fenomena na koje je Mencinger ukazao u knjizi „Otvorena nezaposlenost i zaposleni bez posla“. Kao prvo, oni su došli do podatka da je, pored 268.000 službeno nezaposlenih 1968. godine, kad je nezaposlenost službeno iznosila samo 7,2%, postojalo još bar 135.000 osoba koje su aktivno tražile posao ali nisu bile zavedene na birou. Do sredine osamdesetih, broj službeno nezaposlenih se popeo na preko milion, a uz to je postojalo još oko 400.000 osoba koje nisu bile zavedene na zavodu. Da stvar bude još gora, latentna nezaposlenost u poljoprivredi je iznosila neverovatnih 1.400.000 ljudi, jer je Jugoslavija članove porodica seoskih domaćinstava vodila pod zaposlene.
No, to je manji problem. Sve studije, domaće i strane, su upućivale da u Jugoslaviji postoji ogromna skrivena nezaposlenost, kao posledica „političkog zapošljavanja“. Naime, postojao je, prema svim istraživanjima, višak zaposlenih koji je iznosio 20-30% radne snage, zavisno od autora studije i godine kad je istraživanje vršeno. Radilo se o ljudima koji su samo na papiru imali radno mesto, ali su zapravo bili čisti „tehnološki višak“, balast. To je bilo naročito izraženo u velikim državnim sistemima koji su služili i kao socijalni amortizer. Mnogi su bili zaposleni samo statistički, a u stvarnosti nisu dolazili na posao, ili su jednostavno sedeli na radnom mestu, ne radeći ništa. Osamdesetih su sve češći postali „prinudni godišnji“ neplaćeni odmori, koji su znali potrajati po godinu i više dana
Danas ljudi rado pamte sedamdesete kad je standard je rastao zahvaljujući zaduživanju i usmeravanju sredstava u javnu potrošnju. Upravo zato se jugonostalgičari prisećaju „zlatnih sedamdesetih“. Međutim, taj veštački rast je doveo do najveće krize u istoriji Jugoslavije, koja je i dopinela raspadu. Industrija u koju se ulagalo nije donela očekivanu dobit, naprotiv, pokazala se kao kamen oko vrata.
------------------------------------------------------------------------------
ps. molim moderatore da ostave članke da može ko hoće da se upozna iz više izvora i sami zaključe koliko je bilo dobro ili loše ekonomsko stanje u državi na opštem nivou, ne subjektivnog statusa pojedinca.
Re: Imali smo, nismo znali ...
znaci ovo pisanije je relevantnije od onog sto smo mi tj nasi roditelji proziveli i izneli svoje vidnjene i utiske iz prve ruke tj licnog iskustva? pa mi i pisemo o subjektivnom statusu nego izgleda je taj subjektivni status kod svih koji ovde pisu sem kod tebe???
- Pulp Fiction
- Postovi: 1629
- Pridružio se: 19 Jul 2015, 21:52
- Garaža: Astra G 1.7 dti
Re: Imali smo, nismo znali ...
Pa kako može subjektivni osećaj da bude merodavan za takve stvari? Isto tako se može javiti neko ko je zlatnih 70-ih bio u tom milionu ljudi što je držala poslala u Nemačku jer nije bilo posla, ili možda neko čijem su dedi sve oteli posle Dr.sv. rata ili neko kome su preci bili na Golom otoku?
Zato je bolje videti zvanične podatke i gotovo, brojke nemaju emocije.
Zato je bolje videti zvanične podatke i gotovo, brojke nemaju emocije.
Re: Imali smo, nismo znali ...
pa problem je sto zvanicni podaci kazu jedno a ispade da je vecina zivela suprotno tome? koliko nas je ovde napisalo da je fino zivelo a ja znam jos gomilu ljudi iz svog okruzenja kao i rodbinu koja isto nije grcala u tom periodu, pa kako onda cela YU bila u losoj situaciji, nesto se tu ne slaze
- starac vujadin
- Postovi: 11389
- Pridružio se: 13 Jan 2012, 20:58
- Lokacija: Beograd
Re: Imali smo, nismo znali ...
Ovo što je ovde napisano je sve tačno.OMP je napisao: ↑19 Jul 2020, 12:27znaci ovo pisanije je relevantnije od onog sto smo mi tj nasi roditelji proziveli i izneli svoje vidnjene i utiske iz prve ruke tj licnog iskustva? pa mi i pisemo o subjektivnom statusu nego izgleda je taj subjektivni status kod svih koji ovde pisu sem kod tebe???
Re: Imali smo, nismo znali ...
Odličan tekst, hvala.ljubitelj je napisao:http://www.makroekonomija.org/0-dragova ... eg-zivota/
SFRJ – ILUZIJA ILI STVARNOST BOLJEG ŽIVOTA
Prezentirane su cene u dinarima (prosečne za analizirane godine) od 1980-1991 godine. Računa se da su krajem sedamdesetih i početak osamdesetih (do 1983) bile ’’zlatne godine’’ životnog standarda u SFRJ. Autor nije imao relevatne podatke o cenama pre 1980 tako da nije bilo uputno prezentirati nešto što može uticati na kvalitet zaključivanja.
Indikativno je da su prosečne zarade u Srbiji bile od 350-500 DEM što je gotovo dva puta manje nego sada. Ali treba imati u vidu i činjenicu da ni DEM nije bila iste kopovne moći pre 35 godina i sada. Adekvantim preračunovanjem (korekcija za nemačku inflaciju) zarada u markama u sadašnjoj vrednosti su bile oko 750-800 DEM ili blizu prosečne zarade u Srbiji u 2016 godini.
Medjutim, analiza kupovne moći tih zarada po godinama merena količinom dobara i usluga daje daleko bolju reprezentativnost u zaključivanju.
Samo mali broj namirnica se u 1980-1991 mogao kupiti količinski više za prosečnu platu nego sada. Ovo upućuje na zaključak da je zlatno doba standarda u to vreme bila mantra ili velika iluzija.
Mesec dana nakon Titove smrti, u junu 1980., savezna vlada je devalvirala dinar za 30%, a zatim će se devalvacije redjati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije.
1983. Jugoslavija je službeno bankrotirala, iako to nikad svojim građanima nije objavila (no objavili su drugi), te prestala plaćati sve obaveze prema inostanstvu, što je rezultiralo velikim nestašicama.
U Jugoslaviji su svi bili zaposleni?
Jesu, ako su kupili kartu za Nemačku u jednom smeru. Takvih je bilo preko pola miliona samo u prvih pet godina nakon što je Tito otvorio granice, u periodu 1968 – 1973., a kasnije im se pridružilo još oko milion ljudi. Pad nezaposlenosti u tim godinama upravo odgovara broju ljudi koji su – odselili. Službeni podaci o nezaposlenosti u SFRJ kažu: ona se osamdesetih uglavnom kretala oko 15-16%, dakle bila je nešto niža nego u Srbiji pre krize, i nešto malo viša nego što je to danas. Problem je međutim što je ona eksponencijalno rasla iz godine u godinu, naročito među visokoobrazovanima.
No nezaposlenost je jako varirala među republikama. Tako je u Sloveniji bila na nivou tzv. prirodne nezaposlenosti, oko 4-5%, u Hrvatskoj se uglavnom kretala između 8 i 9%, dok je na Kosovu dostizala neverovatnih 57%, u Srbiji oko 15-16%.Nekoliko konkretnih brojki: u Hrvatskoj je službena nezaposlenost 1988 iznosila razmerno niskih 8,5%, a dve godine kasnije, u poslednjoj godini pre rata, 8,6%. U Sloveniji je te godine iznosila, opet po podacima SFRJ, 4,8%, a u Srbiji oko 16,8%, dok je u BiH dosezala 20,6%.
Reklo bi se malo bolje nego danas. Međutim, postoje nezgodne činjenice koje malo menjaju te brojke. Posledica je to fenomena na koje je Mencinger ukazao u knjizi „Otvorena nezaposlenost i zaposleni bez posla“. Kao prvo, oni su došli do podatka da je, pored 268.000 službeno nezaposlenih 1968. godine, kad je nezaposlenost službeno iznosila samo 7,2%, postojalo još bar 135.000 osoba koje su aktivno tražile posao ali nisu bile zavedene na birou. Do sredine osamdesetih, broj službeno nezaposlenih se popeo na preko milion, a uz to je postojalo još oko 400.000 osoba koje nisu bile zavedene na zavodu. Da stvar bude još gora, latentna nezaposlenost u poljoprivredi je iznosila neverovatnih 1.400.000 ljudi, jer je Jugoslavija članove porodica seoskih domaćinstava vodila pod zaposlene.
No, to je manji problem. Sve studije, domaće i strane, su upućivale da u Jugoslaviji postoji ogromna skrivena nezaposlenost, kao posledica „političkog zapošljavanja“. Naime, postojao je, prema svim istraživanjima, višak zaposlenih koji je iznosio 20-30% radne snage, zavisno od autora studije i godine kad je istraživanje vršeno. Radilo se o ljudima koji su samo na papiru imali radno mesto, ali su zapravo bili čisti „tehnološki višak“, balast. To je bilo naročito izraženo u velikim državnim sistemima koji su služili i kao socijalni amortizer. Mnogi su bili zaposleni samo statistički, a u stvarnosti nisu dolazili na posao, ili su jednostavno sedeli na radnom mestu, ne radeći ništa. Osamdesetih su sve češći postali „prinudni godišnji“ neplaćeni odmori, koji su znali potrajati po godinu i više dana
Danas ljudi rado pamte sedamdesete kad je standard je rastao zahvaljujući zaduživanju i usmeravanju sredstava u javnu potrošnju. Upravo zato se jugonostalgičari prisećaju „zlatnih sedamdesetih“. Međutim, taj veštački rast je doveo do najveće krize u istoriji Jugoslavije, koja je i dopinela raspadu. Industrija u koju se ulagalo nije donela očekivanu dobit, naprotiv, pokazala se kao kamen oko vrata.
------------------------------------------------------------------------------
ps. molim moderatore da ostave članke da može ko hoće da se upozna iz više izvora i sami zaključe koliko je bilo dobro ili loše ekonomsko stanje u državi na opštem nivou, ne subjektivnog statusa pojedinca.
- dragvorl
- Site Admin
- Postovi: 23743
- Pridružio se: 06 Jan 2012, 13:03
- Garaža: Fiat Stilo 1.9 MJ
- Lokacija: NS
- Kontakt:
Re: Imali smo, nismo znali ...
Odlican serijal. Hotel je izgledao fantasticno. U to vreme verujem da je parirao sto se arhitekture tice mnogo mocnijim drzavama.
Mauro Forghieri:"Power comes from speed, torque without speed is nothing"
Life is funny, skies are sunny, Bees make honey, who needs money
- pedja
- član 001
- Postovi: 14138
- Pridružio se: 13 Jan 2012, 08:52
- Garaža: SX4 1,6/120 TNG
- Lokacija: Beograd
Re: Imali smo, nismo znali ...
Pored samog parka Bukovičke banje postoji zdanje koje je i moderno i oronulo istovremeno. Naleteo sam na njega slučajno, u šetnji. Delovalo mi je nekako novije/modernije od ostalih zgrada, ali u katastrofalnom stanju.
Kad sam se raspitao, ispostavilo se da je to napravljeno tamo negde osamdesetih, ali da nikada nije pušteno u funkciju. Vremenom je propalo i oronulo...skupljali se narkomani, bacano đubre u bazene...
T-T
Kad sam se raspitao, ispostavilo se da je to napravljeno tamo negde osamdesetih, ali da nikada nije pušteno u funkciju. Vremenom je propalo i oronulo...skupljali se narkomani, bacano đubre u bazene...
T-T
- Gaginh0
- Postovi: 8779
- Pridružio se: 13 Jan 2012, 06:16
- Garaža: Sve najbolje!
- Lokacija: In the middle of nowhere
Re: Imali smo, nismo znali ...
^^
Elitna prostitucija i kockanje, i onda i sada
Impozantne su mi te gradjevine, i nikada se nece obnoviti. Nijedna!
Elitna prostitucija i kockanje, i onda i sada
Impozantne su mi te gradjevine, i nikada se nece obnoviti. Nijedna!
- Pulp Fiction
- Postovi: 1629
- Pridružio se: 19 Jul 2015, 21:52
- Garaža: Astra G 1.7 dti
Re: Imali smo, nismo znali ...
Neverovatno mesto, ne verujem da su drugovi tu zalazili, mada bilo bi lepo videti neke liste gostiju
- dragvorl
- Site Admin
- Postovi: 23743
- Pridružio se: 06 Jan 2012, 13:03
- Garaža: Fiat Stilo 1.9 MJ
- Lokacija: NS
- Kontakt:
Re: Imali smo, nismo znali ...
- Prikačeni fajlovi
-
- Screenshot_2020-07-26-12-17-58-951_com.android.chrome.png (148.82 KiB) Pogledano 2618 puta
Mauro Forghieri:"Power comes from speed, torque without speed is nothing"
Life is funny, skies are sunny, Bees make honey, who needs money
- dragvorl
- Site Admin
- Postovi: 23743
- Pridružio se: 06 Jan 2012, 13:03
- Garaža: Fiat Stilo 1.9 MJ
- Lokacija: NS
- Kontakt:
Re: Imali smo, nismo znali ...
Mauro Forghieri:"Power comes from speed, torque without speed is nothing"
Life is funny, skies are sunny, Bees make honey, who needs money
- starac vujadin
- Postovi: 11389
- Pridružio se: 13 Jan 2012, 20:58
- Lokacija: Beograd
- Pulp Fiction
- Postovi: 1629
- Pridružio se: 19 Jul 2015, 21:52
- Garaža: Astra G 1.7 dti
Re: Imali smo, nismo znali ...
Baš dobar tekst, a i ljubitelju će se svideti jer stoji na nekim njegovim stavovima
Re: Imali smo, nismo znali ...
Meni je jedino zao vremena koje je bilo najbolje za srbiju nakon oslobodjenja od turaka za vreme kraljevine bas Sam citao da je tad bio I neki proglas od KRalja za one Koji kradu drzavu I kakve se mere preuzimaju, takodje tad Nam je vojska bila najjaca govore sve one bitke sto su izvojevane u pr. Sv ratu. SFRj ne zalim jer je bila vestacki tvorevina kojem je bio cilj jaka sloveniji, hrvatska a slaba Srbija, to Nam je istorijska greska Sam ulazak u kraljevine shs I kasnije SFRJ