Ako piše 100, onda je toliko - ni manje, ni više. Brzinomer na lokomotivi je veoma važan i precizan instrument, nije samo "informativnog karaktera" kao na autu. Kamera snima prema napred, zato se čini da da je sporije. Samo u trenutku pogled skrene na stranu prema pružnom prelazu, pa se vrati na šine. Ali mislim da je blizu 100 (kada se završava snimak) pustio "gas" (tj. "vuču") jer je krivina bila dosta oštra.
Što ne bismo imali, ko se vozi za Šid ili Novi Sad onim novim Stadler vozovima koji imaju displej sa brzinom, može videti da na nekim deonicama ide i do 120 km/h. Najbrža deonica u ex-SFRJ je bila Novska-Okučani (pruga Zagreb-Beograd, levi kolosek gledano od Beograda), gde je prva električna lokomotiva u potpunosti konstruisana i proizvedena u Jugoslaviji, klasa JŽ 442 "Brena", postigla brzinu od 184 km/h (projektovana maks. eksploataciona brzina 160 km/h). Lokomitivu je proizvodio Rade Končar od 1981. do 1989, nadimak su joj dali radnici ove fabrike, a onda je opšte prihvaćen u svim Yu republikama.
Zanimljiva reportaža.
Samo nisu lepo objasnili za Severinu: Od 1969. do 1988. su Rade Končar i Mašinska Industrija Niš zajednički proizvodili lokomotive JŽ 441 po švedskoj ASEA licenci. Od 2004. do 2007. su te dve firme, opet zajedno, modernizovale skoro sve ove lokomotive i one su dobile oznaku 444. Zbog toga što su išle u Srbiju na "obradu", Hrvati su im dali nadimak Severina, koji je onda prihvaćen i u Srbiji.