Pre nesto vise od 2 godine (tacnije avgusta 2009. god) smo zena i ja napravili krug po Evropi. Krenuli smo iz Zrenjanina, isli kod ujaka do Heidelberga, preko Budimpeste i Beca, pa nakon par dana u Pariz, onda nakon par dana Barselona gde smo ostali 6 dana, pa nazad ka Nici (3 dana), pa dalje azurnom obalom, preko Italije, do kuce...
Posto je predugo za pisanje u jednom cugu, pisacu po etapama. Ukupno smo za 15 dana presli 5565 km (vidi sliku) tada skoro novim Porsche Boxsterom. Pa da krenemo redom...
Zrenjanin - Heidelberg
Krenuli smo iz Zrenjanina ujutru oko 9-10h, ka Novom Sadu da izadjemo na autoput. I odmah nakon 30km sranje... Na putu NS-ZR me negde pred Zabaljsku raskrsnicu zaskoci policija... Stanem, dobar dan, dobar dan... vozili ste 105km/h , ogranicenje je 80... Kazna je toliko i toliko (ne secam se koliko je bila), da li imate da platite? I ja kazem nemam... Stvarno nisam imao. Idemo za Nemacku, kontam koj' ce mi dinari samo da mi zauzimaju mesto u novcaniku. Imao sam 500-600 din, koliko ako nam usput zatreba za sendvic ili sok dok ne izadjemo iz Srbije.
Gleda pandur auto, vidi Mozzart nalepnice na njemu (tada sam ih jos nosio, morao sam po ugovoru) i pita za auto, ja kazem da sam ga osvojio na takmicenju i da smo upravo krenuli za Nemacku kod ujaka. On mi samo vrati dokumenta, kaze ajd' srecan put.
E reko' neka smo i krenuli, odmah maler sa radarom... Uglavnom stizemo do autoputa, idemo ka granici, biram Kelebiju koja je dalje ali je na Horgosu u to vreme bila neka guzva. Znam da se cekalo i po 2-3 sata na granici tada (iako je to bilo jos uvek sa vizama). Na Kelebiji guzva "onako"... Prolazimo nakon pola sata i nakon ubedjivanja sa pandurima da li smemo da prenesemo boks cigareta ili ne. Uvek je bilo da sme litra picja i boks cigareta, ali ovaj Madjarski carinik zajunio da ne moze vise od 2 kutije po osobi i ne popusta. Na kraju nam dopizdi raspravljanje, poklonimo nekoj tetki iza nas 6 kutija i zadrzimo 4 kutije... Onda me je neki drugi pametnjakovic terao da otvorim gepek, ja mu otvorim i napred i nazad (oba puna stvari), tu je malo pronjusio... i kucka po onom delu iza sedista, pita sta je tu... Reko tu je motor... Trazi da otvorim... Ja mu objasnjavam da je tu motor, roadster, ne moze to da se otvori, centralno postavljen motor, ovo-ono... ma kakvi, glupan trazi da otvorim. Prilazi drugi carinik, skonta o cemu se radi i kaze ovom prvom nesto na Madjarskom. Tu obojica olabave i prodjemo granicu...
Zaboravio sam da kazem, u Madjarskoj je vinjeta nekoliko eura (mislim 7), u Austriji neka slicna cifra, u Nemackoj je besplatan autobahn, jer se cena putarine ugradjuje u cenu goriva i drzava uzima tako taj novac, ali zato Francuzi.... zjuuuu... udaraju i otimaju kako stignu, ali doci ce i to na red. Inace o Francuzima nemam dve dobre reci, ali polako.
Elem, krecemo se od Beca ka Linzu, pa ka Passau, preko Regensburga, pored Nirnberga, pa na zapad ka Heidelbergu. Kroz Austriju vec ima dosta krivudavog puta, malo uzbrdice i nizbrdice, tako da nije dosadno kao kroz Madjarsku, ali je problem sto su i limiti stroziji, pa cesto stoji npr 110km/h neko vreme... i onda te pusti 130 , pa te posle par kilometara opet vrati na 110 i tako zajebavanje... A vidim svi voze strogo po limitima (gotovo svi), pa onda i ja, narocito jer sam video dosta "speed camera" pored puta.
Planirali smo da odspavamo u Austriji i meni je stvarno bilo vec naporno od buke. Lepo je voziti se u roadsteru, iza glave ti brunda boxer 6-tak motor, pozadi cujes zvuk sportskog izduva koji rezi cim ga malo uteras u obrtaje, ali to je lepo prvih 50-60, ajde neka bude 100 km ili 200 km za one najludje. Ali posle 500-600km pocne da te boli glava od tog zvuka i zelis da on jednostavno nestane... Jos je dodatni problem sto auto ima platneni krov koji je uistinu savrsen sto se tice fizicke izolacije, ali zvucna je dosta losija nego kod metalnog i onda se mnogo jace cuju zvuci spolja.
I pored umora, odlucujem da nastavimo... ulazimo u Nemacku i sad kad sam se docepao autobahna :bo ne stajem "ni za karton vinjaka". Kao pusten s lanca... 180-190km/h
, isao sam jedno vreme i 220-230, ali onda zena...
Dakle, da se vratim... 180-190 dok nije pocela kisa negde na pola puta i onda jebe i jebe i jebe... A brisaci na Boxsteru kao na Yuga, klosari jedni. Em su mali, em su metlice ona "stara skola". Golf ima brisace 2 decenije ispred ovih. I to Golf IV!
Padala je nekih 100tinjak km, pratila nas je skoro do Heidelberga i onda naprasno stala na 10-tak km pred Heidelberga... Stizemo kod ujaka ispred kuce oko ponoci.
*** izostavio sam dogadjaj negde u Austriji, blizu granice sa Nemackom. Idemo srednjom trakom autoputa, ni prebrzo ni presporo. Vidim u retrovizoru priblizava mi se tamno zeleni Mercedes, stara S klasa, ona poslednja "kockasta". Prelazi u levu traku, stize pored mene i tu usporava i ide paralelno sa nama. Bacim pogled levo, dva tipa unutra, obojica celavi, kao od stene odvaljeni... obojica kajle oko vrata i namrgodjene face. Pogledao ja levo, gleda suvozac iz Mercedesa u mene, samo klimne glavom kao da se javlja i dodaju gas i nastave dalje... Pogledam im tablice, a ono bosanske table. Tu se moja nervoza pretvara u osmeh i odusevljenje.
Elem, stigli smo u Heidelberg po mrklom mraku i pustim ulicama, pa nisam nista ni video, osim sto sam slepo pratio navigaciju. E da, mi smo u stilu "svet je lopta sarena" krenuli po Evropi bez karte, samo sa navigacijom i laptopom. Ja sam fasciniran kako tako jeftina stvar kao sto je navigacija moze toliko da pomogne. Vredi ne 200 eur, nego 1200 eur!
Uvece lezemo da spavamo, ujutru se budim uz zvuke papagaja... :idea Ne kapiram o cemu se radi kada ujak nema papagaje, a i ocigledno je da se cuju spolja. Onda su mi ispricali kako tu postoji cela porodica papagaja. U pitanju je Rozenholi koji su pobegli iz zoo vrta i nastanili se kod njih u naselju. Ne znam kako ali uspevaju da prezime, dal' su se adaptirali ili se negde ustekaju... u svakom slucaju, cak su se i razmnozili, svako jutro dolaze kod njega jer ima u dvoristu i jabuku i par sljiva (kakav bi on bio Nislija da nema sljivu u dvoristu
), jedu vocke, a pritom su i agresivni prema drugim pticama. Ostali smo tri dana kod njega, svako jutro su me budili papagaji i za 3 dana ja nijednom nisam uspeo da vidim niti jednog, ali sam ih redovno cuo...
Meni je ovo gde on zivi idealno mesto za odmor. Nema buke ni danju, a da ne pominjem nocu. Posle 22h muvu mozes da cujes u letu kakva je tisina. Cak ni kerovi ne laju, tj ako neko pravi bilo kakvu buku ili radi nesto nenormalno odmah policija dolazi na vrata da vidi o cemu se radi. Jednostavno SISTEM ne dozvoljava da neko maltretira svog komsiju ili da mu smeta bilo cime. Ulice su uske, moze jedno vozilo da prodje, a inace ulazak kolima u naselje nije dozvoljen bilo kome vec sme da se udje iskljucivo ako si stanovnik tog naselja ili ako ides nekome u posetu. U suprotnom, opet policija, sta ti tu trazis koj moj itd...
Heidelberg je inace grad od mozda maximalno 150.000 stanovnika, onako taman za opusten zivot. Ima dosta turista u njemu, jer je u pitanju najstariji univerzitetski centar u Nemackoj. Dosta je starih gradjevina u njemu i bas ima neki shmek...
U Heidelbergu smo ostali svega 3 dana, tj vec smo prakticno treceg dana otisli. Uglavnom smo setali, malo shopingovali, kafenisali (sedeli u centru u Hard Rock caffe-u gde sam se grrrdno razocarao u neku Irish kafu od jebenih 5 eur), isli jedno vece sa ujakom na pivo i da malo prosetamo. Uglavnom nema puno ljudi cim prodje nekih 22h. Tacnije, ne da nema puno nego je prazno, a vec oko 23h nema nikog na ulicama. Sutradan ujutru se radi, nema zajebancije kod njih radnim danima...
Pivo ne pijem inace, ali ovo koje sam tamo popio bilo je odlicno (uzeo sam namerno njihovo neko lokalno, toceno, dobio ga u lepoj pivskoj casi sa nozicom, a ne u krigli kao sto dobijes kod nas u selu). Cene u ovom kaficu su bile ok, npr pomenuto toceno pivo je oko 1.5 eur
Prodavci u radnjama su da tako kazem "poslovno ljubazni", u svakoj radnji barem jedna osoba govori Engleski, a negde i svi, jer je u blizini bila americka baza pa ima dosta Amera u gradu i okolini. Ovo sa ljubaznoscu naglasavam jer nakon Heidelberga je sledio put za Pariz... kod uobrazenih, neljubaznih, bezobraznih i nadasve kilavih Francuza.