Re: Vožnja bez vozačke dozvole
Poslato: 15 Jan 2014, 19:58
Evo i moje pričice...
Vozio sam bez dozvole pune 2 godine Fiću (prvi i drugi razred srednje škole, tamo negde krajem 80-tih i počekom 90-tih). Vozio bih ga i duže, ali se nažalost zaratilo pa ostadoh silom prilika bez omiljenog vozila (i ne samo njega)...
Naime, da bih stigao na autobus do srednje škole - neko je morao da ustaje i da me vozi svako jutro u susedno selo da tamo budemo u 6.00 h na vreme za gradski bus koji se tu okreće i vraća se za "grad", a zatim popodne i da dođe po mene. Matori me vozio jedno dve nedelje dok nije popizdeo, a onda se jednog dana samo pojavio sa sveže ofarbanim i sređenim narandžastim Fićkom, bacio mi ključeve na sto i rekao "Evo, **** se, vozi se sam" (umesto zvezdica ide reč koju nije kulturno napisati)...
Kao da je bilo juče sećam se trenutka kada sam Fićka isterao u rikverc gore na glavni put a mlađeg brata izbacio kao "navigatora" da pazi da li neko ide. Ćale me pre toga pitao znam li da vozim, na šta sam mu samouvereno rekao "Znam!" (a nikad pre toga nisam seo za volan i vozio, ali gde ćeš ćaletu koji ti je upravo kupio i dovezao auto reći od sramote da ne znaš )... No mic po mic i sve se nauči...
Sledeće dve godine sam svaki dan redovno Fićkom prelazio tu relaciju (cca 6-7 km, toliko i nazad), a sa mnom su se malo kasnije vozile i moja majka i prva komšinica (išle su na posao u to susedno selo). Odvezem njih do firme, ostavim Fiću u centru sela, sednem na bus i odem u školu, a posle podne sve obrnutim redosledom. Ogrebao nisam Fićka za to vreme, a vozio sam ga po svim mogućim uslovima (sneg je znao da "krkne" tamo i preko metra ). Ćale bi mi jednom nedeljno doneo onaj narandžasti kanister sa 10 litara benzina (nismo imali benz. pumpu u blizini) i to mi je bilo dovoljno za moje vozikanje. Leti smo njime "prašili" na kupanje, išli u polje, lov, na pecanje... svuda.
Moram napomenuti da su to valjda jednostavno bila takva vremena i seoska sredina u kojoj je tako nešto moguće, deca na selu voze traktore već sa 7-8-10 godina (šta voze - rade bre sa njima u polju, oru, izvlače drva i slično ) i to nikom nije nešto preterano čudno... Sa policijom nisam imao problema, svi su poznavali ćaleta, znali su čiji sam, pa me niko nije dirao.
Iskopao sam i jednu fotkicu iz tog vremena, odnosno pošto nemam sada skener pri ruci - slikao sam je telefonom, no valjda se nešto vidi...
Dakle, kada se zaratilo ćale je mene, brata i majku doveo ovde u Srbiju, on se vratio tamo i ostao po dužnosti sve do "Oluje". Pošto je imao svoj auto - Fićko je bio višak pa ga je prodao za sitne pare jednom poznaniku, a ovaj ga je na prvoj poledici zabio u neko drvo i totales uništio, tako da je moj Fićko nažalost žalosno završio...
Vozio sam bez dozvole pune 2 godine Fiću (prvi i drugi razred srednje škole, tamo negde krajem 80-tih i počekom 90-tih). Vozio bih ga i duže, ali se nažalost zaratilo pa ostadoh silom prilika bez omiljenog vozila (i ne samo njega)...
Naime, da bih stigao na autobus do srednje škole - neko je morao da ustaje i da me vozi svako jutro u susedno selo da tamo budemo u 6.00 h na vreme za gradski bus koji se tu okreće i vraća se za "grad", a zatim popodne i da dođe po mene. Matori me vozio jedno dve nedelje dok nije popizdeo, a onda se jednog dana samo pojavio sa sveže ofarbanim i sređenim narandžastim Fićkom, bacio mi ključeve na sto i rekao "Evo, **** se, vozi se sam" (umesto zvezdica ide reč koju nije kulturno napisati)...
Kao da je bilo juče sećam se trenutka kada sam Fićka isterao u rikverc gore na glavni put a mlađeg brata izbacio kao "navigatora" da pazi da li neko ide. Ćale me pre toga pitao znam li da vozim, na šta sam mu samouvereno rekao "Znam!" (a nikad pre toga nisam seo za volan i vozio, ali gde ćeš ćaletu koji ti je upravo kupio i dovezao auto reći od sramote da ne znaš )... No mic po mic i sve se nauči...
Sledeće dve godine sam svaki dan redovno Fićkom prelazio tu relaciju (cca 6-7 km, toliko i nazad), a sa mnom su se malo kasnije vozile i moja majka i prva komšinica (išle su na posao u to susedno selo). Odvezem njih do firme, ostavim Fiću u centru sela, sednem na bus i odem u školu, a posle podne sve obrnutim redosledom. Ogrebao nisam Fićka za to vreme, a vozio sam ga po svim mogućim uslovima (sneg je znao da "krkne" tamo i preko metra ). Ćale bi mi jednom nedeljno doneo onaj narandžasti kanister sa 10 litara benzina (nismo imali benz. pumpu u blizini) i to mi je bilo dovoljno za moje vozikanje. Leti smo njime "prašili" na kupanje, išli u polje, lov, na pecanje... svuda.
Moram napomenuti da su to valjda jednostavno bila takva vremena i seoska sredina u kojoj je tako nešto moguće, deca na selu voze traktore već sa 7-8-10 godina (šta voze - rade bre sa njima u polju, oru, izvlače drva i slično ) i to nikom nije nešto preterano čudno... Sa policijom nisam imao problema, svi su poznavali ćaleta, znali su čiji sam, pa me niko nije dirao.
Iskopao sam i jednu fotkicu iz tog vremena, odnosno pošto nemam sada skener pri ruci - slikao sam je telefonom, no valjda se nešto vidi...
Dakle, kada se zaratilo ćale je mene, brata i majku doveo ovde u Srbiju, on se vratio tamo i ostao po dužnosti sve do "Oluje". Pošto je imao svoj auto - Fićko je bio višak pa ga je prodao za sitne pare jednom poznaniku, a ovaj ga je na prvoj poledici zabio u neko drvo i totales uništio, tako da je moj Fićko nažalost žalosno završio...