Moje iskustvo sa kupovinom polovnog automobila je blago rečeno šokantna u pozitivnom smislu.
U pitanju je MINI COOPER PARK LANE (limitirana serija) 2006 godište.
Automobil je kupljen na placu MB Car centar.
Prvo, cena iz oglasa je spuštena za celih 1000 evra i pri tom sam dobio i zimske gume na felnama.
Drugo, automobil je imao poprilično opreme na sebi koju da sam sam kupovao koštala bi bar 700-800 evra ako ne i više.
(Gewinde, auspuh od Cooper S-a, MINI OEM felne 17" sa potpuno novim gumama do duše RIKEN, ali potpuno nove, OMP koska na amortizerima).
Obično se od ovakvih automobila beži, ali meni je ovo vikend auto tako da sam pristao jer bih u jednom trenutku verovatno i sam krenuo da nabavljam ovo što već ima.
Ispostavilo se da sam trebao da uradim mali servis (auto ima lanac), akumulator i da zamenim oba homokinetička zgloba koja se nisu čula kada sam probao auto (a probao sam ga na putu ka Aerodoromu iz Surčina, jer je plac tu blizu).
Sami prodavci su bili poprilično pošteni, kulturni na kraju krajeva to je to.
E sad počinje ono što je blago rečeno neverovatno. Kada sam dobio sve papire, registrovao automobil, uzmem one italijanske papire da gledam, proverim ko je vlasnik i nađem ga na Facebook-u
))). Kontaktiram ga i ispričamo se koliko smo mogli jer čovek ('76) godište malo slabije priča Engleski.
Dodamo se na Face-u kao prijatelji i to je to ... Auto sam kupio u Januaru i negde u maju mu kažem da bih išao kolima na put u Italiju i da ću posetiti Firenzu, i ako može kao lokalac da mi kaže šta da vidim itd, da ne idem kao klasičan turista. Tu se on oduševi i kaže obavezno svrati na tu i tu adresu tu ja radim.
Moja supruga je bila sumnjičava, kao što te zove ovo ono ... Ja sam joj samo rekao da je možda Swinger pa nas zove
Mi zaista zapucamo na tu adresu i ispostavi se da je to adresa servisa za Range Rover, Mini i BMW.
To je objasnilo privezak Range Rover na ključu kada sam kupio auto. Mali servis sa tri garaže i velikim parkingom ispred. Kad sam došao ceo servis izašao napolje, ljudi se smeju i pričaju nešto na Italijanskom. Pozdravimo se. Pojavi se devojka koja je bila vlasnica kola od 2006 do 2011 kada je kupio ovaj momak koji je serviser kod nje u firmi. Njen otac je vlasnik servisa. On Marko, priča Engleski perfektno i kaže čovek da mu je od ovog trenutka jasno da je sve moguće
))). Tu smo svi malo popričali i gledali auto, svidele im se nove felne i halogenke koje sam dodao. Ja kažem da je auto super samo mi ne radi daljinsko otključavanje i da to moram da sredim, zamenom ključa za koji su mi čini mi se u BMW tražili 40-50.000,00 dinara zajedno sa kodiranjem Kaže čovek, to je radilo, a taj ključ ima bateriju koja se puni u bravi kada se vozi. Uze čovek ključ , sede u kola okrenu ključ par puta ispritiska otključavanje/zaključavanje i daljinski proradi
))))).
Mi kažemo moramo da krenemo dalje, kaže lik MOMENTO, ode i nosi krovni nosač original MINI. Kaže ovo je za tebe. Ja ne verujem kažem moram da platim nešto ... MA jok, ni slučajno. Oni su to skinuli misleći da ide na Countryman koji sad ona devojka vozi. Uzmem kontakt od nje kad bude prodavala auto da ga proda meni
E sad, pitao sam ga za kilometražu, odu do kompa i kaže mi smo ga prodali sa 146.000 km. Ja sam ga kupio sa 146.000 km. Inače, vlasnica živi u kući iza servisa što objašnjava praktično 14.000-15.000 km godišnje.
Pošto je ovo meni drugi auto do sada je prešao 5.000 km za pola godine i to sa putem po italiji od 2500 km.
Toliko o realnim kilometrima.
Eto to je moje iskustvo.