@Душан
Sve sto stoji u mom poslednjem postu, je samo prepisao iz par poslednjih. Ne vidim sta se promenilo.
Malo si to proširio, ali kao što i sam rekoh to su manje više opšta mesta. Tvoji komentari se baziraju na kratkim komentarima mojih postova ili ako nema šta da komentarišeš onda pokreneš neku novu temu koju bi ja trebalo da obrazložim. Tačno kažeš da nisi Bog zna šta novo napisao.
Sto se tice teme, primer Gruzije, tj. Juzne Osetije, koja je priznata samo od strane Rusije, Venecuele i Nikaragve ti govori dovoljno, ako uporedis sa primerom Kosova jasno ce ti biti sta je diplomatska moc.
U primeru Gruzije, primarna je Gruzija, tj. kome je naklonjena vlast u Gruziji. Što se tiče Južne Osetije faktičko stanje je takvo kakvo je. Južna Osetija je zemlja (ilki oblast ako tako više voliš...meni je svejedno) sa takvim geostrateškim položajem i sa takvom vezanošću za Rusiju da joj šire priznanje nije preko potrebno. Njoj je dovoljno da je Rusija izdržava, a sigurno svi građani imaju i ruski pasoš.
Primer Sirije je takodje ne govori mnogo, jer intervencija USA nije izbegnuta zbog Ruskog protesta, vec zbog toga sto je Obama izgubio podrsku u kongresu i u javnosti generalno za taj potez, takodje i od saveznika
Primer Sirije, na tvoju žalost govori mnogo toga i on je primer promene snage odnosa. Prvo, ono što ne znaš - Obami za intervenciju nije potrebna podrška Kongresa. Jeste potrebna za vojnu intervenciju, ali postoji čitav niz izgovora kada američki predsednik bez konsultacije sa Kngresom može da naredi intervenciju. Tako se intervenisalo u Iraku i zaobišao Kongres. Obama je to i javno saopštio više puta. No, on se odlučio da traži podršku da bi podelio odgovornost jer nije dobio nikakvu podršku saveznika za intervenciju (ni V.Britanija nije htela da učestvuje).On podršku u Kongresu za intervenciju nije imao, pa nije mogao ni da je izgubi. Evropljani nisu hteli da učestvuju između ostalog što je Putin predložio jedan dosta razuman diplomatski plan za rešavanje krize koji je odgovarao "evropljanima". To se i pokazalo pametnim jer se situacija na trenu u Siriji drastično promenila i Amerikanci bi smao imali još više problema da su bombardovlai Asada. Inače, da te podsetim da je ovo Obamim drugi mandat tkaoda on nema neke velike potrebe da vodi računa o podršci u javnosti i da joj se dodvorava. Poenta je da se u Siriji nije pitala samo Amerika, za razilku od nekih drugih kriza u proteklim godinama. To govori o promeni odnosa snaga.
Primer Ukrajne opet demonstria NEmoc ruske diplomatije. Od kad je moc diplomatije kada fizicki okupiras deo zemlje, a sa druge strane popijes sankcije
Diplomatija je deo politike. Rat je nastavak politike drugačijim srdstvima. Rusija je intervencijom (okupacijom) obezbedila jedna deo svojih ciljeva i faktičko stanje je takvo da će tako i ostati...sa Krimom sigurno, sa zauzetim/okupiranim delom Ukrajine biće sigurno po ruskom, bilo otcepljenjem u budućnosti ili nekom konfederalizacijom uz demilitarizaciju. Rusi se tu ponašaju kao i svaka velika sila u prošlosti i njihovo ponašanje je ništa bolje/gore od drugih. Sada su pokaali da mogu. Naravno, Ameri ostaju jedina sila koja još to može da radi globalno, a drugi mogu regionalno.
Očigledno je da se ovde radi o demonstraciji moći, a ne nemoći.
Sto se tice UN-a, mislim da smo na tom terenu vec dobre 4 godine i ne vidim neki rezultat? Vrhunac je bio da medjunarodni sud pravde donese odluku, koja je opet bila negativna po nas.
Mi smo izašli sa tog terena sami, a samim tim mogućnost ruske podrške je onda znatno manja. To je bila naša odluka i niko nam nije kriv/zaslužan za to...kako hoćeš da gledaš na to. Da smo ostali na tom terenu manevarski prostor bi nam što se tiče rešavanja kosovskog pitanja bio daleko širi.
Ubacujes pricu o Rusiji kao poveriocu, a brod itekako tone. Ovo necu da prosirujem jer je vec pisano dovoljno na tu temu, par desetina stranica ranije.
Jel nije poverilac, jel zadužena, jel finansijski zavisna od drugih država ili organizacija? Koristiš opet bespotrebno preteške epitete. Ja te ne teram na to. Nazivati bilo koju velesilu "brdom koji tone" je vrlo hrabro i baš treba imati samopouzdanja to reći. Postoji mnogi argumenti zašto bi mnoge velesile mogli da zovemo "brod koji tone", "džin na staklenim nogama"...Svi imaju svoje velike slabosti i Amerika, i Kina, i Japan, i Engleska, i Francuska, i Indija...trenutno izgleda kao da Nemačka ima najmanje problema. No, u realnosti nijedna od njih nije tako slaba da se može reći da je "brod koji tone". Rusija nije bila brod koji tone ni pod Gorbačovom i Jeljcinom, tek sada to nije.