Inače, sam avion je po dimenzijama i nosivosti (oko 80 tona) u klasi An-22 Anteja, koji je napravljen 25 godina ranije. An-22 je bio prvi širokotrupni avion i ostao je najveći i najteži turboprop. Šteta što Sovjeti nisu realizovali predloženu putničku verziju (dva nivoa celom dužinom, 800 putika). Tako da je prvi putnički širokotrupni bio B747, a drugi DC-10. Sovjeti su tek 15 godina kasnije napravili širokotrupni putnički avion (Il-86) i to u žurbi. Nisu imali vremena da razviju odgovarajući motor, pa su NK-86 napravili na bazi starog, neefikasnog i low-bypass NK-8. To je motor koji se nalazio u Tu-154 i Il-64 pre M verzija u kojima je mnogo efikasniji Soloviev D-30.
Originalni Il-62 (bez M) su izbačeni iz upotrebe još za vreme SSSR-a, ali su Tu-154A, B i B2 nastavili da se koriste. Još i danas rusko Ministarstvo odbrane ima desetak Tu-154B2. Jedan od njih se srušio 2016. sa članovima ansambla "Aleksandrov" prilikom poletanja iz Sočija, na putu iz Moskve za Latakiju u Siriji. Da je bio M, ne bi ni bilo potrebe za tehničkim sletanjem u Soči radi punjenja gorivom.
Napravio sam malo veću digresiju, a htedoh reći da su Sovjeti imali avion u ovoj klasi 25 godina pre Amera. Jedino što su u još većoj klasi, Ameri imali C-5 Galaxy (nosivost 130 tona), dok su Sovjeti tek 15 godina kasnije napravili uporediv avion (An-124, nosivost 150 tona).