NexT napisao:
Msm, mene to ne dotice, samo ne kontam zasto bi to bilo bitno...
Pa u Becu sam video i srebrni i crni i teget taksi... Kakve ima razlike, zaboga... Mnogo je bitnije da se nivo digne, da ne bude u taksiju Punto ili 605 star 20 godina u fazi raspadanja, nego normalan auto D/E segmenta.
Uvodjenje licenci uopste nije jednostavno... Tj nije samo birokratski posao.
O ovome moze do sutra da se drvi po forumima i da se pise sve u krug, poenta je da gradska vlast nece iz nekog razloga da sredi tu sluzbu i kraj.
Imam neko misljenje u vezi taksija bas specificno u Bgd, a i video sam sto sta sto me uverava da ima nekog razloga zasto se ne sredi ta javna sluzba. Pricam generalno.
Bec je meni ostao u uspomeni po losoj organizaciji i saobracaja i javnog prevoza, u sta spada i taksi.
Boja vozila kao pripadnost taxi sluzbi je sam temelj, pocetak necega sto bi licilo na organizovani sistem.
Dalji korak organizacije je tehnicki i estetski pregled pa onda nema taksija u fazi raspadanja.
Kako se odvija estetski pregled u Bgd verujem da znas i sam.
Licenca je vrlo jednostavan deo postavljanja taksi organizacije, svake godine ili svake druge se organizuje javno nadmetanja, aukcija, za taksi licencu.
Dokazano u svetu, iako ima mana potpuno ukida sadasnji sistem trgovine na crnoj berzi tablama, brojem u mrezi.
Dalja organizacija, kvakeri. Njihova regulacija.
Pa dalje, fiskalna kasa- taksimetar sa tacnom evidencijom sluzbenih taksi kilometara i privatnih kilometara.
Kao sto je u Nemackoj, i sijaset drugih zemalja uredjeno.
Zatim, opsti javni call centar sa automatskom distribucijom bez ucesca dispecera u mrezi, i bez podela na zone.
I glavno, gradske vlasti nece, ne mogu, ne smeju, da srede taksi sluzbu. Znam iz sasvih jasnih izvora podatke za duzi vremenski period o kolicini kesa u opticaju u taksiju. A to je jedan od najvecih okretanja kesa u drzavi, uza crkvu i uz advokate.
Mnogo je para u igri, i mnogo je velikih interesa.
Imao sam prilike da saradjujem sa taksi udruzenjima direktno pa mislim da sa strane se neke stvari bolje vide.
Inace, cena goriva je ista u svim gradovima u Srbiji a shodno tome kao i cenama taksija u susednim zemljama (koje su cak sa vecim prosecnim statistickim primanjima) beogradske cene taksija su podosta skuplje od realnih i ocekivanih za takvu vrstu javnog prevoza.
Premalo je taksista u Beogradu i pri tome su previsoke kartelski dogovorene cene.
Iako 99% taksista zali svoju sudbinu i malu zaradu veoma retko je pronaci taksistu koji napusta sluzbu a pogotovu nekoga ko je radio vise godina i zna sve trikove pa odluci da se upusti u neki novi samostalni biznis.
Sustina taksija je da se vozi 24 sata/365 dana i da je vozac samo sofer, dakle radnik, a ne istovremeno i gazda i menadzer i kupac na lizing/kredit i serviser i knjigovodja.
Ukratko, taksi je profesionalna sluzba i biznis pa se tako i mora organizovati da bi bio uspesan po sve ucesnike. Taksi se u velikim gradovima koristi mnogo vise nego sto je navika kod nas, kao autobus, kao metro, kao tramvaj, kao brod, kao javni prevoz a shodno tome je i cena karte- voznje slicna ceni prevoza autobusom, brodom itd.
Nesto skuplja ali ne drasticno kao kod nas za istu relaciju.
Onda se taksijem voze zaposleni na posao a autobusima se voze djaci, penzioneri i slicno.
Vreme je novac a zaposleni koji opet zaradjuje kracim vremenom voznje upoterbom taksija u odnosu na tramvaj, autobus znaci i da vise vremena provede u mogucnosti da zaradi.
Uz to je taksi i komforniji.
Ovako je zacaran krug, taksista zaista ne zaradi dovoljno ali i ne provede u voznji dovoljno.
Stajanje je mrtvo vreme koje ne donosi prihod, osim ako nije placeno dogovoreno cekanje ili slicno.
Taksi u gradu ne treba da stoji, mozda 20 minuta na 24 sata za zamene vozaca, dosipanje goriva i slicno a da ostalo vreme bude u voznji i da time stvara prihod.
Kako taksi treba da se organizuje nekada je bilo zamisljeno kao GSB taksi. Ali, samoupravljanje i biznis ne idu zajedno pa je propast bila neminovna.
Taksi firma a ne pojedinac je nesto sto se u svetu pokazalo kao dobitna kombinacija.
Cak, udruzenje Beotaxi je unikum u svetu taksija u siroj okolini. Prakticno nepoznat sistem organizacije i stranci se krste kada im se objasni kako to sve funkcionise ili je zamisljeno.
Autocab je imao otvorenu cerku firmu u Beogradu uz automatski dispecerski sistem, i bila je dobra ideja kako da se po uzoru uredi i taksi biznis u Beogradu. Ali, nista od svega a gradski oci i interesne grupe nemaju bas motive da se sredi.
Mnogo je miliona evra svakog meseca u obrtu, kesa neevidentiranog.