TEST Honda Civic 2.2 i-DTEC – Najbolji kompakt i točka?
http://autoweb.hr/index.php?option=com_ ... &Itemid=73
Najbolji motori i mjenjači, izvrsno ubrzanje i elastičnost, najprostranija karoserija, uravnoteženo podvozje, sportska vožnja – sve to upućuje na Hondu Civic 2.2 i-DTEC. Najbolji izgled? Kako kome. Najbolji imidž? Da, ali samo poznavateljima i štovateljima marke. Najbolja cijena? Nažalost, ne. Je li onda Civic najbolji kompakt? Odgovor na to pitanje malo je složeniji: ako tražite upravo ono što Civic pruža – nitko mu nije ravan. Tada i visoka cijena postaje sasvim sporedna stvar.
Precizna i dinamična vožnja Civicova je prirodna disciplina. U tom pogledu je sadašnji model napredovao u odnosu na prošlu generaciju koja je također bila iznimna – i tu se ne radi o pukoj floskuli. Vozači koji cijene inženjersku preciznost tehničke izvedbe i oni s bogatim iskustvom za upravljačima sportskih kompakata smjesta će to zapaziti. Lakoća s kojom novi Civic starta, ubrzava i koči, prolazi zavoje i pretiče doista su na razini nekog BMW-a usporedive snage i sličnih dimenzija. Honda na taj način povezuje dva nespojiva svijeta – prednji pogon i Freude am Fahren!
Prvi kontakt s automobilom ostvaruje se putem vizualne opservacije. O Civicovom izgledu nećemo detaljno jer ga na najbolji način opisuju naše fotografije snimljene kvalitetnom, japanskom Nikon opremom. Samo ćemo reći da je estetski doživljaj uživo još upečatljiviji nego na fotkama... Ukratko, ako volite avangardu i sport, voljet ćete i formu Hondinog "prizemljenog svemirskog broda".
O estetskoj zrelosti japanske marke govori i činjenica da na automobilu ne postoji niti jedan kromirani element. Poznato je da krom ne izražava sportski duh, a često djeluje i kičasto, iako mnoge marke smatraju upravo suprotno. Umjesto (vulgarnih) kromiranih dodataka, Honda je novom Civicu nadjenula "cool" aluminijske/titan/antracit detalje. Kao dodatnu opremu, na testno vozilo Milano Red boje stavljene su prekrasne 18-colke (Krypton) s 225/40 gumama te je ugrađen Paket Sport – karoserijski dodaci u tehnici imitacije karbona.
Poglavlje o ergonomiji prethodit će onome o prostranosti. Izvedbu unutrašnjosti nije lako opisati u dvije-tri riječi. Instrument-ploča s analogno-digitalnim prikazom u dvije razine na prvi pogled djeluje nedokučivo i kaotično, posebno onima koji su propustili priliku upoznati tu stranu prethodne generacije. No, naoko velik nered s prvim kilometrima pretvara se u intelignetnu i koherentnu cjelinu koja se na najbolji način opisuje rječju "cockpit". Avangardna izvedba pritom nimalo ne smeta užitku vožnje, dapače unaprjeđuje tu aktivnost.
Kolo kožnog upravljača pošteno je zadebljano i pravi ga je gušt uzeti u ruke. I pri sporoj vožnji se okreće lagano. Podešava se u dvije razine (po dubini i visini), no unutar dosta skromnih granica. Ipak, središnji položaj je idealan pa to nije minus. Mjenjač je jedan od najboljih na tržištu, no istoimeni Hondin model star desetak godina imao je mnogo britkiju getribu.
Iznenađuje da bolid Civicovog kalibra raspolaže s tako prostranim prtljažnikom. Radi se o enormnih 477 litara u standardnom položaju stražnjih sjedala i bez rezervnog kotača. Honda ga nadomještava kitom za privremeni popravak gume. Varijabilnost je, zahvaljujući preklopivoj stražnjoj klupi čija se sjedalna površina može i uspraviti, natprosječna.
Prednja sjedala podsjećaju na Accordova; i dimenzijama su im bliska. Jedini prigovor upućujemo materijalu kojim su presvučena – radi se o sintetičkom "plišu" koji efikasno privlači vlasi kose, dlačice, končiće i prašinu. Kome to smeta, rješenje će pronaći jedino u izboru modela Executive s opcijskim grijanim kožnim sjedalima.
Preglednost prema straga je na niskoj razini prosjeka današnjih automobila – u nekim slučajevima gotovo očajna. Pomaže kamera za vožnju unatrag, no vidjeli smo i bolje izvedbe po pitanju kontrasta i rezolucije prikaza.
Sunčano vrijeme nije prijatelj gornje sekcije Civicove instrument ploče jer široki digitalni zaslon tada postaje teško čitljiv. Ne odnosi se to na analogne instrumente smještene u duboke duplje, na kojima su broj okretaja motora, temperatura rashladne tekućine i razina goriva u svakom trenutku jasno čitljivi.
Voziti Hondu veliki je gušt. Najsnažnji od tri moguća agregata u Civicu razvija 150 KS i troši eurodizel. 2,2-litreni i-DTEC motor jedan je od najboljih svoje vrste. Pri ubrzanju zvuči izvrsno, a inače se gotovo i ne čuje. Vibracije su mu, zahvaljujući dvjema osovinama za uravnoteženje, potpuno strane. Po svojoj prirodi nije eksplozivan, ali ima iznimnu moć i zavidne rezerve. Dugi prijenosni omjeri pravi su način za kanaliziranje njegove snage. Broj okretaja pri 130 km/h u šestom stupnju prijenosa manji je od 2200 o/min.
Ni Hondu nije zaobišao globalni trend snižavanja CO2-emisija. U Civicu je to naglašeno tzv. Econ tipkom kojom se mijenja karakteristika upravljanja motora te način rada alternatora i određenih električnih trošila, sve kako bi se snizila potrošnja goriva na nevjerojatnih (i u praksi nedostižnih) 4,4 litara dizela na 100 km! Nasuprot tome, na kraju testa smo očitali 6,7 l/100 km, što u zrcalu ponuđene snage i sportskih performansi (8,8 sekundi za ubrzanje od 0 do 100 km/h) smatramo iznimno dobrom vrijednošću.
Honda nije jeftina. Osnovna verzija Civic Comfort 1.4 i-VTEC sa 100 KS stoji 139.990 kn. Osnovni dizel skuplji je punih 46.000 kn, a testirana izvedba s boljim paketom opreme stoji 195.990 kn. Dizelski Civic svojim voznim osobinama ipak može opravdati takvu cijenu, ali u oštroj konkurenciji na tržištu mnogi će ga kupci eliminirati već u prvom krugu.
Oprema testiranog modela 2.2 i-DTEC Sport je potpuna: dvozonska klima, tempomat, kamera za vožnju unatrag, MP3 CD radio, USB i AUX priključci. Serijski dolaze i 17 colski alu-naplatci. Kvaliteta završne izrade je na solidnoj razini, ali Honda tu ne postavlja mjerila. Umjesto toga pruža sjajnu stabilnost pri svakoj brzini i vrlo atraktivnu vožnju. Sve dok je tako, nemamo se na što žaliti.
Izvor:Autoweb.hr
