Kvacil,

za fotoreportazu
Čekaju nas sajber ratovi
U budućnosti klasično oružje neće biti dovoljno, i ni jedna vojska neće moći da se nada pobedi, ako ne bude imala sajber jedinicu.
U ratovima budućnosti oružje će biti drugačije, a prevagu će odneti kompjuterski znalci.
Jer, i pored najmodernijih aviona i raketnih sistema, nijedna vojska neće moći da se nada trijumfu, ukoliko ne poseduje vrhunsku sajber jedinicu.
Prema rečima majora mr Dragana Mladenovića, autora knjige "Međunarodni aspekt sajber ratovanja“, gotovo sve države sveta posvećuju veliku pažnju ovom pitanju, jer se pokazalo da se u virtuelnom svetu najjeftinije može ostvariti cilj sa ozbiljnim posledicama po politiku, ekonomiju, vojnu sposobnost protivnika.
"SAD su sajber prostor definisale kao „petu oblast ratovanja“ čijom se bezbednošću trenutno bavi više od 300.000 ljudi iz američkih ministarstava i agencija. Istim problemom, sličnim metodima i sredstvima, bave se i Rusija i Kina. Međutim, informatička tehnologija dozvoljava i mnogo manjim silama da se uključe u ovu trku", kaže za Novosti major Mladenović.
Upravo će virtuelni napadi u budućnosti biti dopuna klasičnom ratovanju, a prema rečima sagovornika "Novosti“, na ovu temu razmišljaju i u Vojsci Srbije.
"O tome se ne priča u medijima, ali je činjenica da sve vojske, pa tako i naša, prate trendove u informativnoj tehnologiji i da se radi na razvoju ovakvih jedinica. Jednostavno, špijuniranje protivnika i njegovo onesposobljavanje pre početka klasičnog oružanog sukoba postaće standardni deo ratovanja", otkriva Mladenović.
U svetu je počela trka za stvaranjem baza podataka o što većem broju ljudi radi predviđanja i kreiranja budućnosti društava.
"U pitanju je prediktivna analitika. Pojednostavljeno govoreći, njen cilj nije pravljenje sistema za špijuniranje načelnika generalštaba neke države, već mogućnost da ga kreirate prema svojim potrebama. Naime, onaj ko poseduje relevantnu veliku bazu podataka i softver koji može da ih umreži može da radi neverovatne stvari, da predvidi ponašanje pojedinca, grupe ili cele nacije s neverovatnom preciznošću. To nije naučna fantastika. Već danas celo čovečanstvo koristi usluge provajdera, pretraživača i društvenih mreža koje znaju svaku aktivnost koju učinimo u sajber svetu. Svi ti podaci se negde slivaju, uglavnom na američke servere", kaže major Mladenović.
Sajber bezbednost ima ogroman broj nedostataka u softveru, hardveru, arhitekturi mreža, ali da je najvažnija i istovremeno najslabija tačka jeste čovek. Najozbiljnija dejstva informatičke agresije ostvaruju se „oflajn“ jer nijedan ozbiljniji tehnički sistem nije priključen na internet. Ne može se izjednačiti obaranje sajta sa vrhunskom vojnom akcijom.
"Primer za to je Iran, čiji je nuklearni program bio zaustavljen na dve godine zbog sajber napada. Tada je sabotiran informatički sistem nuklearnih postrojenja, koja naravno nije priključen na internet. Onaj ko ga je izveo morao je prvo da sazna tačan način funkcionisanja sistema u nuklearnim centrima Netanc i Bušel, a zatim da angažuje odabrane informatičare da naprave razarajući kod i insajdere, koji su kod ubacili u sistem", objašnjava major Mladenović.
Međutim, on naglašava da je uskoro usledio težak udarac zapadnoj tehnologiji, takođe u Iranu. On je otkrio i potpuno novo sajber oružje za preuzimanje kontrole nad informatičkim sistemima protivnika.
"Mnogi se sećaju američke bespilotne letelice koja je navodno oborena u Iranu. Međutim, ona uopšte nije srušena oružjem već je prizemljena tako što je neko preuzeo kontrolu nad njom! Taj način preuzimanja kontrole se zove „džeming“ i izvodi se usmeravanjem određenog elektromagnetnog zračenja prema izolovanom sistemu koji komunicira sa satelitima ili zemaljskom stanicom", kaže Mladenović i naglašava se zbog toga u SAD trenutno radi na bespilotnim letelicama koje nisu navođene ,već samostalno odlučuju šta im je cilj i kada će dejstvovati.
Prema rečima Milana Kovačevića, stručnjaka za informacione tehnologije i internet administratora, u top klasu sajber stručnjaka spadaju Kinezi, Rusi i Amerikanci, koji najviše i ulažu.
"Sajber vojna akcija prvi put je obavljena 2008. godine u Gruziji. Tada su Rusi oborili komandni sistem Tbilisija, dobijen od SAD, kako bi prikrili svoje napade", kaže Kovačević. "Takođe, Nato alijansa ima nekoliko takozvanih hakerskih centara sa posebno treniranim ljudima za upad i probijanje jezgra. Jedan od njih je i u nemačkom gradiću Rajnbah kod Bona".
Sagovornik Novosti naglašava da najveće vojske sveta poput američke ili Nato danas potpuno funkcionišu preko GPS-a, a tako je bilo i 1999. godine, kada su sa velikim brojem satelita skenirali svaki metar Srbije.
"Nato generali preko satelita i kamera na terenu jednostavno nadziru vojne akcije, baš kao u mnogim strateškim kompjuterskim igricama. Ako bi im neko srušio navigaciju i prekinuo komunikaciju, prilično bi se teško snašli na terenu", konstatuje Kovačević.
http://www.b92.net/info/komentari.php?nav_id=713008