Pozdrav svima, evo mene opet
Sto se tice moje trke, ko je gledao, gledao, ko nije, sta da mu radim. Zavrsili smo prvi ispod crte za finale, odnosno deveti.
Istina je da su SKORO svi camci bili u sekund razlike, od najboljeg do najlosijeg. Bukvalno je svako svakog mogao pobediti, sve je zavisilo kako kome odgovara vetar, jer smo mi nazalost outdoor sport i to ima uticaja. Vetar je uvek svima bio isti, ali se nisu svi isto snasli po njemu. Primer recimo trka formule, jedan vozi bolje po suvom, drugi po kisi.
Evo da ne kucam ponovo, kopiracu moj mail jednom od sponzora s kojim sam se cuo posle trke, da otprilike imate utisak sta se tacno desilo:
"Da Vam javim da sam stigao kuci, s obzirom da sam zavrsio ucesce na Olimpijskim igrama ranije nego sto je planirano, dosao sam da se spremim za prvenstvo drzave. Juce sam stigao, nisam ni isao u London, tako da zbog toga nisam ni stigao da idem do adrese koju ste mi dali.
Sto se tice Olimpijskih igara, zauzeli smo deveto mesto. Nije bas kako smo ocekivali (mada kako nam je prosao ostatak reprezentacije nije ni toliko lose), ali mi smo ipak outdoor sport, sa promenljivim uslovima i po ovom vetru mi nismo mogli bolje. Naravno da je svima duvao isti vetar i uslovi su bili potpuno regularni, ali mi veslamo sa vecim brojem i kada smo imali jak vetar u ledja jednostavno smo proslajfovali i camac nije isao dobro. Ovakav vetar recimo odgovara posadi Madjarske koja vesla sa vecim veslima i manjim brojem, pa su tako oni sada bili drugi u finalu iako su od nas izgubili ubedljivo na prvenstvu Evrope.
Ali, sta da se radi, to je sport i ne ispadne uvek kako bi zeleli. Svakako smo sada bogatiji za jedno veliko iskustvo i znamo na cemu da radimo za dalje. S obzirom kako smo isli na nama ne povoljnim uslovima (falilo nam tri deseta dela sekunde na 1000 metara za finale), verujemo da da je bio vetar u nasu korist da bi se borili za medalju, ali bice jos prilika. Sada nam ostaje da treniramo i da idemo dalje!
Kao sto rekoh, ja sam od juce u Srbiji. Osim treninga nemam drugih obaveza i ukoliko Vam budem potreban za bilo sta, tu sam."
-----------
Dakle, kao prvo sto vidite odmah sam se vratio u Srbiju. Nisam zeleo tamo da izigravam turistu i trcim po elu da se slikam po sportistima, to jednostavno nisam ja. Ako vec nisam uspeo sto se tice trke, necu da tamo vise provodim vreme o trosku drugih.
Drugo, da pojasnim ovo ne odgovara nam vetar u ledja:
Recimo, mi veslamo 120 zaveslaja u minuti svaki ima silu po 10 kg. Rusi naprimer veslaju 100 zaveslaja u minuti, od po 12kg sile. To na kraju izadje ista sila.
E sad, vetar u ledja je doveo do povecanja broja za 5 zaveslaja u minuti. Posto mi imamo slabiji zaveslaj, mi smo manje profitirali i to nas je kostalo. Slicno je kao auto u drugoj i trecoj brzini recimo da ide. Ako drze istu brzinu, ovom u trecoj je lakse, ali kad se nesto poremeti, recimo pocne uzbrdica, lakse ce biti ovom u drugoj.
Dakle, uslovi su bili potpuno regularni, samo se mi nismo dobro snasli. Niko nam nije kriv, sami smo krivi i ne trazim bilo kakav izgovor u tome, vec ko nas je tad pobedio bio je i bolji. Isto tako da je bio vetar u prsa, mi bi bili jako konkurentni za medalju, ali sta da se radi.
Nama ostaje da ovo gledamo kao pozitivno iskustvo da smo dobili sta da ispravimo. Radicemo na tome i na sledecim takmicenjima to otkloniti. Ja znam da ce sada dokoni da krenu: pa sto ste isli ne spremni na olimpijadu?!?", odgovor je jer smo najmladji i fali nam iskustva po tim trkama. Mnogi camci su po DVA olimpijska ciklusa stariji od nas, mi vec sada kad bi znali to sto znamo i malo produzili vesla usli bi u finale u onoj trci, ali morate shvatiti da neko sa 20 godina ne moze da ima iskustvo kao neko sa 30. Nazalost ovaj put je to bilo presudno, ali sledeci put nece.
Hvala svima na podrsci!