nikaragva napisao:Jel 128ca nasa ili fiatova?
Fiat 100%. Auto godine 1968. kada 101 nije ni postojala kao ni proizvodna traka za taj model u KG.
101 je odbaceni projekat Fiata, koji je 3 godine kasnije zavrsio u Kragujevcu.
Prvih nekoliko godina,mislim do 1975 101 je bio sklapan od italijanskih delova ukljucujuci motor i menjac koji su dolazili gotovi iz Italije. Tek kasnije je zapocela proizvodnja po licenci u DMB i ostalim domacim kooperantima.
128 iz Kragujevca je poceo da se pravi kada je Fiat napustio proizvodnju u Italiji. Neko je trebao da pravi rezervne delove za ono sto je Fiat kao 128 vec pre toga prodao po svetu.
Tada je ujedno i 101 promenjen prednji deo, izgled, i umesto okruglih farova uvedeni cetvrtasti sa 128. Isto sa zmigavcima, ogledalima, branicima, sedistima, pojasevima i sijaset drugih stvari koje su uvedene pozicije iz 128 modela a sto je drugacije nego u 101 prethodnih godina.
Danas bi se to zvalo detaljan fejslift modela.
Yugo 45 je derivat modela 127 uz blage izmene enterijera. Motor, vesanje, kocnice, elektrika i sva ostala mehanika je ista. Ukljucivo i famozan prednji trap na kome je pucao stabilizator tacno na mestu gde je smanjen presek sipke i gde pocinje kosi deo. Kasnije je to popravljeno nesto debljim materijalom pa nije pucalo vise u voznji, iako je sam trap ostao veliki konstruktivni problem.
Sa poostravanjem propisa Fiat je povukao sredinom 80tih sve modele sa tim tipom vesanja iz Evrope, ukljucivo 128.
Uno iz Kragujevca nije Uno model Fiata iz Italije. Neki hibrid prastarog motora iz 127 /Yuga 45 sa starim menjacem u karoseriji Una. Mislim da je cak bio menjac samo sa 4 brzine.
Fiat Uno je imao samo FIRE seriju motora, koji su daleko moderniji od onoga sto je bilo gurano u KG verziju Una.
Poznata mana KG konstrukcije je ispadanje motora i menjaca tokom voznje usled pogresno proracunatih i postavljenih nosaca motora koji su pucali.
Florida je hibrid Tipa i VW Caddy, tj i ostalog sto se moglo sakrpiti iz proizvodnje tadasnjih fabrika sirom SFRJ. FLorida je trebala da krene sa prodajom jos 1985. i trebalo je to da bude model koji se izvozi u SAD a ne Jugo.
Kako u KG nisu bili u stanju usled ekonomskog kraha zemlje da organizuju proizvodnju ni u priblizno potrebnim kolicinama cela proizvodna linija je otkazana i nije kupljena (nema para) i vrsi se facelifting postojece manufakture za Juga koja se modernizuje sa alatima za automatski rad.
Tako se prvi put u KG umesto rucnog lakiranja auta uspostavlja masinsko lakiranje i antikorozivna zastita karoserije.
To je negde 85-86 godine kada je GTL serija izasla.
Florida domaca je bila krs sklopljena, Florida nemacka je bila sasvim ok sklopljena i vrlo bliska tadasnjem kvalitetu finalizacije samog Fiata.
Ta razlika je poticala jer je nemacki model imao nemacku kontrolu kvaliteta i bili su zaposleni Nemci u samom KG koji su nadgledali proizvodnju i vrsili selekciju gotovih. Oni su bili postavljeni i placani po oko 15.000 DEM plate od strane Kombiko GENEXa iz Nemacke.
Tada je u SFRJ izbila gotovo histerija kako smeju strani radnici da budu u domacoj fabrici pa jos i tako placeni. Racunica je bila prosta, GENEXU je bilo jeftinije da placa 50.000 DEM plate nego da placa penale i troskove povrata poluispravnih automobila koje je inace Zastava slala u izvoz uz domace radnike kontrole kvaliteta.
Kruzila je prica da je skart domace verzije Floride dostizao 60% proizvodjnje (moralo je biti vraceno na doradu- auto sa parkinga placa ili prodajnog salona jer nesto nije radilo kako treba) dok su kod nemackih modela te brojke bile u okolini 5% sto je tada bilo nezamislvo malo.
Naravno, demagogija je prevladala uz samoupravljanje pa su nakon 6 meseci rada oterali nemacke radnike a postavili opet domacu kontrolu kvaliteta. Nije bilo potrebno ni 3 meseca i skart je opet postao dvocifreni a citavi sleperi se vracali iz Nemacke nazad u KG na doradu u ispravno stanje.
Inace Zastava 128 iz KG je prodavana kao CKD na sklapanje u Egiptu.
Fiat je krajem 80tih zeleo da potpuno preuzme Zastavu i napravi modernu fabriku u svom sastavu. I naravno oni upravljaju svojim parama. Mi to nismo hteli jer je to nase samoupravljanje smatralo bogohuljenjem i Fiat se okrenuo Turskoj gde je od malog Tofasa napravio znacajan proizvodni pogon narednih godina.
Tako se i danasnji Tipo pravi upravo u Tofas fabrici za ceo svet u znatno vecim kolicinama nego 500L u KG.
Florida je primer kako je moglo da se uhvati korak sa modernim tadasnjim automobilima i istovremeno primer koliko je to bio prekrupan zalogaj za tadasnji kompletan sistem i nacin rada.
Ne treba zaboraviti da je tokom celog tog perioda, sve do kraja 1989. Jugoslavijom harala hiper inflacija, da je dinar bio maltene mesceno devalviran i da je svaka organizacija proizvodnje iz kredita a naplatu kasnije po devalviranom novcu bila nemoguca misija. Tako da Zastava KG nije ni mogla bolje da prodje u tom i takvom ekonomskom sistemu i okruzenju.
Posto je Zastava domaci proizvod naravno bilo je zabranjeno prodavati za devize ili indeksirati cenu u devizama a dogovorna ekonomija je partijski odredila "prihvatljive" prodajne administrativne cene ma sta to znacilo.
To je vreme kada proizvodjac neke robe nije mogao sam da odredi cenu svoje robe nego je to odredjivala partija i propisala koliko sta kosta.
Trik da koliko toliko prevazidje blokade od strane drzave je bilo stalno menjanje oznake modela, pa je Z101 maltene svake godine postajala novi model sa novom oznakom i punim imenom.
Imam stampanog materijala iz tog vremena, sto reklamnog same Zastave sto raznih magazina a i druzio sam se covekom iz prodajne uprave koji je radio uvozno izvozne poslove. To se tada zvao OOUR Zastava IMPEX. (od import export)
Sama Zastava je bila SOUR, slozena organizacija udruzenog rada sto je bio najvisi stepen u samoupravljanju sto se tice privrednog drustva.
Krusevacki (?) OOUR radio zadnji most sa difom za Lade , Trepca akumulatore za Lade, beogradska Duga farbu i jos sijaset fabrika naslonjenih na ili u samoj Zastavi. U kontra zameni Zastava je uvozila gotove Lade i onda prodavala kao domaci proizvod, kao njen proizvod unutar njene prodajne mreze.
Sva ostala istocna vozila su bila klasican uvoz, svako svoga uvoznika trgovca odnosno zastupnika kako se to tada zvalo.
I tako...imali smo, znali smo ali nismo hteli da menjamo dugo dugo sve dok se nije potpuno istopilo i obezvredilo kompletno. Onda smo jos i doplatili Fiatu da preuzme ostatke necega sto je i pored svih mana i muka ipak proizvodilo i pravilo gotov upotrebljiv domaci proizvod.