Vladapetr napisao:Mislim da si(ste) potpuno promašio priču.
Zemljište na kojem je hrast je prodato na prvu, tj nije prodato nego je otkupljeno po ceni koju je država odredila. Država je uzela zemljište a ne radstinje koje je na njemu, tako da je vlasnik mirne duše mogao da poseče taj hrast i uzme te silne pare za građu..
Mislim da gresis.
Hrast je deo sistema kako funkcionise drzava.
Moze da se prica prosiri na opsti slucaj, i na tu baziliku i na novcice i na razne ostatke kroz epohe koje krije zemlja.
I na drugaciji pogled. Na kraju posta pominjem Lipovicku sumu, eto starih hrastova. Kako se brinemo o njima?
O drugom drvecu u gradu i po obodu grada?
Zemljiste koje je zasticeno prirodno dobro ima poseban tretman. Kao i objekti koji su evidentirani kao takvi.
Drzava otkupljuje zemlju i ono sto je na zemlji, i placa nadoknadu i za rastinje. Vlasnik zemlje ne moze da posece bez dozvole nadlezne sumske uprave za to podrucje, inace je seca drveca kaznjivo delo i potrebna je dozvola za secu privatnog drveca i sume.
I pregovara se o otkupu, cena nije fiksna. Drzava moze da predlozi cenu i ti kao vlasnik prihvatis ili ne prihvatis.
Imas aktivan slucaj u Grdelici gde drzava na slican nacin hoce da pravi autoput preko privatne zemlje na kojoj je privatna fabrika (obrada mermera, kamena) koja je evidentirana i upisana gde treba pre probijanja trase puta.
I drzava je u sporu, stoji gradnja, jer nece da plati koliko je trazeno i koliko je procenjeno od strane vlasnika/ vestaka da siu izazvani troskovi. Premestanje masina na primer kosta.
U toku je sudski spor.
Nije to tako jednostavno, dodjes i otmes bez pitanja vlasnika kako ti to sebi predstavljas.
Prica je da taj hrast nije nikoga zanimao i nije imao siri znacaj sve dok se nije naknadno nakon pri kraju radova "otkrilo" da je neka posebna nematerijalna vrednost. Ili nije vrednost jer nema cinjenica.
Cela trasa puta od Nisa do Sofije je vekovima transportni koridor i nema koga kroz istoriju da tuda nije prolazio i pravio objekte.
Primer bazilike pokazuje da se znalo a nije uradilo ono sto treba.
3 godine je period kada se izgradi most, probije tunel a ne vreme potrebno za nekoliko dopisa izmedju nadleznih drzavnih cinovnika.
Taj razvoj dogadjaja upravo pokazuje zasto je Srbija tu gde jeste, i koliko je drzavni sektor neefikasan.
Ista je stvar i kada treba izdati gradjevinsku dozvolu u potpuno cistoj situaciji. Drzava funkcionis puzevom brzinom pa to sto bi trebalo medjusobno da drzavni organi rese u par sati ili dana (uvidi u registar i planove) je prebaceno na gradjane da jure papire i raznose ih po salterima a onda to traje mesecima pa i godinama dok se poveze u celinu i formira predmet kao gotov i potpisan.
Jesu li dobili otkaze sluzbenici u tim zavodima koji nisu obavili posao za koji inace primaju platu. Nisu naravno jer je odgovoran graditelj puta, Vlada, marsovci i svi drugi a ni slucajno direktno nadlezni.
Da je moglo drugacije oko hrasta moglo je. Da je trebalo unapred misliti i planirati trebalo je, pre svega od strane tih lokalaca ako je tacno da im nesto znaci drvo i da je posebnost.
Zaliti se post festum na nesto sto je uradjeno a nisi sam preduzeo sta je trebalo je pogresna navika.
Srbija je deo Evrope gde je raskrsnica puteva, gde god se zakopa velika je sansa da se naidje na nesto iz proslosti.
Rekonstukcija Gospodske ulice u Zemunu kada je pravljena kanalizacija, znaci samo nekoliko metara dubine pa su nadjeni ostaci iz rimskog doba (ili tako nesto ne secam se). Evidentirano, izvadjeno sta je moglo odmah i procenjeno ostalo zatrpano i zavrseni radovi.
Nije sve sto je staro i posebno vredno i znacajno u arheoloskom smislu.
Inace, nacin da graditelj puta placa neograniceno arheoloske radove je cudnovata.
Ako postoji projekat gradnje, i postoji budzet za taj projekat izmena u radovima koje trazi drzava treba i da finansira ta drzava.
Zamisli da ja otkrijem nesto na svojoj parceli. I ja sad treba da zovem arheologe (drzavne sluzbenike) da ih obavestim, ja da ih finansiram na neograniceni rok i neograniceni budzet, i ja da sve sto je de facto moje vlasnistvo besplatno predam drzavi i ja pri tome trpim stetu i gubitke usled nemogusnoti koriscenja parcele.
I imas gradnju puteva gde su angazovani resursi u masinama, u novcu (kredit je novac a novac je roba koja kosta), u ljudima i onda imas neograniceno tj beskonacno nekontrolisano, odlaganje posla zbog koga si tu. I jos da placas za to.
Ili ti, svejedno. Nije bas racionalno postavljen sistem.
Trajanova tabla, Djerdapska klisura. Nedostupna sa kopna. Da li ima opsti, siri znacaj?
Ili nema?
Sta je drzava preduzela da zastiti od propadanja i da omoguci neku funkciju te table, recimo turisticku?
Ovd je hrast kolateralna steta, ima jos mnogo toga sto bi moglo da bude predmet zastite, i tu se slazem sa svakim ko kaze da drzava ima udeo u odgovornosti.
Imamo institute, pa i za sumarstvo i sta oni rade, primaju plate a znaju li gde se sta nalazi, sta je bitno sta nebitno.
Lipovicka Suma je 20km od Beograda, zasticeno podrucje. Sece se na divlje. Srbija Sume gazduju. Od tog gazdovanja stavili su tablu velicine pola kvadrata kao obavestenje da oni gazduju.
Zasticena je zona.
Uredjenje, zastita, staro drvece po sto i vise godina, nije interesantno ni za drzavu ni za medije.
Hrastova takodje u sumi.
Samo primer kolika je briga lokalaca o sumi kada nema interesa.