snork napisao: 12 Nov 2017, 16:11
Žao mi je što nisam zapisao zanimljivosti sa kraja 1993. .
Koja privatizacija je obavljena za vreme Miloševića? Hemofarm? Ako je to, ona jeste najveća od svih.
Vidi, ja sam prosao kroz to, lepo je kada se kaze zanimiljivosti a u stvarnosti je horor.
Znam iz prakticnog primera da je prosvetni radnik primio lepo platu u Zelezniku i krenuo GSPom (koji uglavnom nije ni radio tj nije bilo voznog reda a mogao je da stane i nasred ulice bus jer ostane bez goriva) kuci u Zemun. I dok stigne za sati po do dva plata umesto 9 DEM postane 6DEM.
Inace, drugacije se placalo nego sto si opisao. Cekovi su radili samo tako i bili su idealno sredstvo kvazi kreditiranja.
Ja sam mesecno obrtao oko 400 do 600 cekova, jedino tako sam mogao.
Cekovi gradjana su sluzili i za razmenu potrazivanja izmedju firmi, neretko cekovi su se pisalo blanko, bez imena na koga glasi.
Placas iznajmeljene radnike, placas dobavljaca za materijal, placas gorivo na crno, plavas rent a car, placas spavanje u hotelu bez tople vode i grejanja jer naravno nema struje, pises poslovne izvestaje uz svece, telefoni fiksni pomalo ponekad rade a ponekad iznenada prestanu jer struje nema satima, mobilni telefoni ne postoje, najbrze sredstvo komunikacije je Bel Pagette pager, eto tako sam obavljao dobijene radne zadatke.
Postoje 4P (pager, plavusa, pistolj, Pajero) u medijima i u slengu na ulici, na pijaci se jaja prodaju na komad, cigarete kupuju u trafici na komad, mleko ceka od 4 ujutru u redovima i ogranicena je kupovina na 2 litre mleka po porodici, hleb se bilo kakav uzima pa i onaj jucerasnji ako ga negde cudom nadjes, benzina odavno nema na pumpama, u flasice sa benzinom na ulici se ubacuje izmvrljeni stiropor koji se otopi i popuni zapreminu a doda se i pola flase vode.
I onda sipas celih 10 litara super smuckane mesavine u auto i vozis se celih 50km ako uspes i toliko da se ne ulepe membrane benzinske pumpe i zapuse dizne karburatora.
Dodjes u hladni stan jer grejanja iz toplana naravnio nema kao ni tople vode pa improvizujes nesto da mozes da se okupas...
Ono sto je savrseno funkcionisalo je Dnevnik 2 RTSa za ispiranje mozga, kao i ta Politika koju nisu mogli ni da kupe gradjani jer je bila preskupa ali se zato sakom i kapom uzimala na pretplatu u drzavnim ustanovama i firmama i delila.
Vise privatizacija, i Hemofarm i Telekom (za ogroman novac tada koji je posle 2 godine sluzio za plate i penzije), Sintelon, Galenika i jos dvocifren broj tada znacajnih i velikih firmi je obavljeno u Milosevicevo vreme. (ne zaboravi da je on jos 1987. preuzeo kormilo broda i vedrio i oblacio sa ekipom oko sebe).
Nije poenta u broju firmi i kolicini novca vec kako je popijeno i pojedeno.
Najveci broj firmi koje su preostale iz SFRJ su sto privatizovane sto ruinirane bas tokom upravljanja udruzene politicke ekipe.
1999. u jesen/ zima 2000.te su opet plate pale na 20 do 30DEM za mnoge iliti 1 DEM dnevnica.
Iz danasnjeg ugla plata od 200 evra sto je danas minimalac je bila pojam za najbogatije placene, naravno ne racunam ukradeni novac/ droga, sverc i slicno iz reperotara podzemlja.
Bilo bi dobro da se jednoga dana snimi film kao dokumentarac da se prikaze sta ne treba vise nikada da se ponovi nikome.
Ono sto se nama desilo tokom 15tak godina je nepojmljivo.
Nas slucaj SFRJ/ SRJ se izucava po svetu kao najveci u istoriji pad gde su Vajmarska Nemacka, Argentina, velika depresija SAD i ostali dogadjaji kraha ekonomije tek senka.
Inace, bas na danasnji dan 1983. godine uvedeni u SFRJ bonovi za hranu, bila danas emisija vremeplov na TV-u sa snimcima svezih bonova za kafu, detergente i ostalo
