U kraju, u dvoristu skole, postoji parking za zaposlene, navodno zabranjen ulaz sa strane.
Pocetkom godine, pa posle kada su roditeljski, ili padne kisa, tu nastaje kolaps, bukvalno. Parking nije prolazni, iam samo jedan ulaz/izlaz, a toliko se automobila sjati, da to nije normalno. Kada zavrsi cas, tu se jos 15 minuta izvlace i provlace, dok se ne razidju.
Kod stare skole, u koju sam i ja isao, nema parkinga, pa staju na jednoj od ulica pored. Bukvalno je nemoguce proci u pomenutim situacijama, pa se ide okolo, drugom ulicom. Pocetkom septembra, ujutro, ne pomisljam da idem tuda.
Ja se i ne secam da li je majka prvi dan skole isla sa mnom. Ako i jeste, drugi dan sam isao sa bratom, koji je 5 god stariji, i tako uvek, sa njim ili drustvom, pa polako. U povratku sa drustvom ili sam. Nije bilo preterano daleko, ali je to distanca koja je danasnjim roditeljima uzas zivi. Dobro, jeste bilo manje automobila i sl, ali opet. Tada, kao i sada ima istih (dobrih) trotoara, a sada jos ima i toliko lezecih, da mogu i po sred ulice da idu. I tada je bilo narkomana, budala, manijaka, skidanja patika, prebijanja, kojecega, samo sto nije bilo toliko price o tome (niti drustvenih mreza, briznih novinara...). Mozda je tada bilo i gore nego sada.
Necu da gresim dusu, pitanje je kako cu slati dete u skolu, jednog dana, ali mi se cini da postoji neka manija medju roditeljima. Babe i dede ne racunam, oni su vekovima opaljeni

Inace, jezim se od ovih mama i tata fazona po skolama "jaoooj maaama, juce sam bila sa drugim mamama i razgovarali smo o onom tati...". Cak su supruznici poceli da zovu jedno drugo mama ili tata, umesto po imenima, nadimcima i tako. Mozda uvedu i istopolnost - pa se nazovu roditeljem. Da je moj ucitelj imao mobilni i nazvao moju majku, verovatno bi ga naduvala za zivota. Sada SMSuju, cetuju, blabla... Ima to prednosti, slazem se, ali brate...neki preteruju. Jos gore je sto roditelji konstantno zovu te ucitelje, a svi za svoju decu misle da su Bogom dana, dok tek za sebe misle da su najpametniji. A to je samo sto vidim po zgradi, te sto dva-tri puta odoh do skole u koju idu burazerovi klinci. Moja majka je za 12 godina moje osnovne/srednje skole, iste videla nekoliko puta (ako ne racunamo sto nekada prodje pored, usput), bukvalno - otprilike koliko danasnji roditelji za nepuni mesec i manje. I sta mi fali?!

Zavrsio sve, vladanje uzorno (tu i tamo koji ukor, ali iz principa

), ocene odlicne, takmicenja, diplome, cudesa.
Bolje mi je i da ne pravim decu, samo cu se nerviram zbog nebitnih stvari

Iako okolina stalno spominje kako jedva ceka da me vidi na roditeljskom, pogotovo kada na red dodju ekskurzije i obracun istih (duga je to prica), kao i neke druge stvari, ja bas nemam volju. Uostalom, zene (mame) sluze za to, ionako vole da se druze, pa neka idu
