Sto godina "Lajke": Tehnološko čudo s početka 20. veka koje je označilo rođenje fotografije kakvu znamo
Nekada davno, fotoaparat je podrazumevao glomaznu kutiju sa nosačem, menjanje trake posle svakog fotografisanja, i neizbežni tamni prekrivač kojim se fotograf pokrivao preko glave. A onda je jedan čovek, inovator koji je išao ispred svog vremena, promenio sve stvorivši - "Lajku".

Genije: Oskar Barnak
Nemački inženjer Oskar Barnak prešao je iz nemačke kompanije "Karl Cajs" u redove "ljutog rivala" na polju optike - "Lajc". U jednom od eksperimentalnih odeljenja novog poslodavca završio je svoje remek delo - u to vreme tehnološki nestvarno naprednu "Lajku" (Ur- Leica). Godina je bila 1914., a Prvi svetski rat samo što nije buknuo.
Usavršavanje protoptipa i rad na završnim detaljima bili su stopirani za vreme rata, a nekoliko godina nakon uspostavljanja primirja, pojavljuje se preteča fotografije kakvu danas poznajemo.

Pojava "Lajke" u radnjama 1925. godine izazvala je pravo oduševljenje i nevericu kupaca, koji su bili zatečeni naprednošću novog aparata, koji ni po čemu nije ličio na dotadašnje.
Umesto glomaznih i teških aparata, i onog dosadnog tamnog prekrivača, "Lajka" je bila tek tolika da može stati u džep i da se koristi u svakom trenutku.

Ono što je posebno oduševljavalo kupce bila je jednostavnost. "Lajkom" je mogao da rukuje svako, čak i amateri. Kvalitet slike bio je sjajan, a aparat potpuno nečujan, što je u to vreme bilo nepojmljivo, imajući u vidu koliko su dotadašnji fotoaparati bili bučni, da ne spominjemo onaj beli dim koji je izbijao nakon slikanja.

„Lajka“ je bila proizvod ogromne inženjerske sofisticiranosti i suve Barnakove genijalnosti. Mala revolucija koja je predvidela današnje visokotehnološke proizvode, uključujući i „ajfon“.
Zahvaljujući jednostavnosti i kompaktnosti otvorila je put modernoj fotografiji kojoj su bili potrebni brzina, tišina i agilnost, foto-žurnalizmu a naročito ratnoj fotografiji ali i modnoj fotografiji.
Da bi obeležili vek od izmišljanja „Lajke“, kompanija „Lajc“ objavila je knjigu u koju su stala dela više stotina fotografa koji su koristili svoju „Lajku“ kao „optički produžetak oka“, kako je jednom prilikom rekao Anri Kartije Breson.
U knjizi „100 godina "Lajke'“, zastupljeni su snimci Brusa Gildena, Kartijea Bresona, Eliota Ervita, Sebastijana Salgada, Vilijama Eglestona i desetak najvećih svetskih ratnih fotografa.
Ovaj aparat doveo je do potpunog bujanja fotografije kao umetnosti. „Lajka“ je veoma brzo našla mesto u srcima mnogih umetnika, a naročito nadrealiste Kartijea Bresona koji je štafelaj zamenio foto-aparatom.
Danas je „Lajka“ iznenađujuće skup „modni dodatak koji nose rok zvezde i bankari“ vredan više od 5.000 funti. Profesionalci se žale na neke nedostatke i ograničenja novijih modela, međutim i dalje nevoljno priznaju da se „Lajka“ ne može uporediti ni sa jednim drugim fotoaparatom.

"Lajku" je možda i najbolje opisao Kartije Breson, koji nikada nije ostavio svoju prvu ljubav: „Lajka je kao dubok, topao poljubac, kao hitac revolvera, kao kauč psihoanalitičara“.