Ratna tehnika

Razne teme, pitanja, iskustva
Odgovori
Korisnikov avatar
BAJKER
Reactions:
Postovi: 6086
Pridružio se: 13 Jan 2012, 15:34
Garaža: Suzuki SX4 1.5 MTB Cannondale bike
Lokacija: Zemun,Beograd,SRBIJA.

Re: Ratna tehnika

Post od BAJKER »

Borbeno vozilo pešadije Puma, made in Germany.
Slika
Slika
Borbeno vozilo pešadije Puma dizajnirano je za potrebe zamjene BVP Marder u periodu 2010 - 2020. Serijska proizvodnja započela je 2009. Kompanija zadužena za projekat je PSM Projekt System Management, kao organizacija udruženog rada Krauss-Maffei Wegmann i Rheinmetall Landsysteme. Puma se smatra najbolje zaštićenim BVP vozilom sa veoma velikom pogonskom snagom. SAIC verzija je ponuđena Amerikancima za njihov GCV - BVP program.

Projekat je započet devedesetih kao Neue Gepanzerte Plattformen - nova oklopna platforma. Vozilo je nastalo na tragu ideje objedinjavanja dužnosti oklopnog transportera, BVP, sredstva PVO, te čak i odrađivanja tenkovskih dužnosti uz klasičnu asistenciju. Projekat je završen 2001.

Bundesver je 2007 naručio 405 Puma po cijenu od tri milijarde evra.
Vozilo je privuklo pažnju i mnogih zemalja članica NATO pakta jer je veoma pogodno za transport u rejone izvođenja borbenih dejstava.

Spolja, Puma se ne razlikuje mnogo od drugih BVP vozila no konstrukciono je izuzetno riješena uz korištenje najboljih materijala i tehnologija. Najveća fleksibilnost koju Pumu čini posebnom je mogućnost modularnog dodavanja velikih količina oklopnih modula. Posada se nalazi u zajedničkom prostoru tretiranom klima - uređajem, ABHO zaštitom i senzorima te protivpožarnom zaštitom sa bezbjednim supstancama. Motorni odeljak ima svoj protivpožarni sistem. Vozačko mjesto nalazi se naprijed.

Oružni sistem je zbog balansa pomjeren ulijevo.

Vozilo ima nisku siluetu i kose oklopne površine radi veće mogućnosti rikošeta. Vozilo sa kompletnim borbenim kompletom moguće je prevoziti transportnim avionom Airbus A400M. Vozilo ima 3 člana posade i nosi 6 pešaka.
Samo vozilo je dizajnirano da prima dodatni oklop. Postoje tri oklopne izmenjive kombinacije koje se međusobno nadopunjuju. Klasa A zaštite je osnovna, čini BVP teškim 31,5 tona i sa kompletnim b - k pasuje u transportni avion A400M. Klasa zaštite C obuhvata dva velika bočna panela koja pokrivaju kompletne bočne strane vozila i nadkriljuju gusjenice, te paneli za zaštitu kupole i krova vozila. Bočni paneli su kombinovani od kompozitnih i klasičnih materija. Njihova instalacija dodaje vozilu težinu od 9 tona . Klasa zaštite B dizajnirana je za transport željeznicom no od nje se odustalo jer klasa C takođe pasuje željezničkom i brodskom transportu.

Puma je zaštićena AMAP kompozitnim oklopom, AMAP-B moduli se koriste za zaštitu od dejstva projektila sa kinetičkom energijom, AMAP-SC za zaštitu od kumulativnih projektila.

Grupa od 4 transportna aviona A400M može transportovati 3 Pume Klase A (3 aviona - 3 BVP) , a četvrti transporter komplet modula C klase za pomenuta 3 vozila. Instalacija modula C klase obavlja se u kratkom roku.

Osnovni oklop štiti od municije 14.5 mm sa KPV mitraljeza. Frontalni oklop štiti od srednjih kalibara te kumulativnih projektila. Klasa C, nudi oklopnu zaštitu sa bočne strane jednaku onoj sa čela dok je krov posebno pripremljen da izdrži eventualni pogodak bombleta iz kasetne municije.

Kao sredstvo aktivne zaštite koristi se njemački Multifunktionales Selbstschutz-System (multifunction self protection system), MUSS, za onesposobljavanje protivoklopnih raketa.

Postroj vozila je zaštićen od dejstva protivtenkovskih mina (do 10 kg) i kumulativnih projektila.Kompletna oprema u vozilu uklučujući i sjedišta nema direktni kontakt sa podom vozila. Poklopci na vozilu su prilagođeni za što lakše otvaranje, uklučujući tu i eventualne smetnje. Izduvni gasovi motora u izduvnoj grani kombinuju se sa hladnim vazduhom. Zajedno sa specijalnom IR - prugušenom bojom, postignuti su ciljevi na redukciji termalnog potpisa vozila.
Gorivni rezervoari su smješteni u posebno oklopljenom odeljku uz mjenjačku kutiju.
Vozilo je opremljeno sa 8 bacača dimnih kutija, a izlaznu rampu je moguće otvoriti do pola, da bi dva člana posade na samom izlazu mogli da osmatraju, eventualno i da otvore vatru. Pozadi vozila montiran je i šestocjevni bacač granata 76mm za blisku (nužnu) odbranu.
Glavno oruđe je Rheinmetall 30 mm MK 30-2/ABM (Air Burst Munitions) automatski top, sa kadencom od 200 granata u minuti i efektivnim dometom od 3,000 m. Koriste se dva tipa municije, sa dvostrukim sistemom hranjenja topa. Jedna je potkalibarna, krilcima stabilisana APFSDS-T (T za traser), sa visokom probojnošću, uglavnom protiv srednje teških oklopnih vozila. Druga je višenamjenska Kinetic Energy-Timed Fuse (KETF) municija, dizajnirana sa air burst sposobnostima (zavisno od tempiranja upaljača) i vrste podmunicije. Obje vrste municije moguće je koristiti naizmjenično, od opaljenja do opaljenja. Borbeni komplet je 400 granata, 200 u municijskoj kutiji, 200 u šteku.

Manji 30 x 173 mm (u odnosu na Boforsov 40 mm top montiran na CV9040) metak smatra se prednošću zbog mogućnosti nošenja veće količine istih.

Sekundarno naoružanje je spregnuti mitraljez 5.56 mm HK MG4 sa efektivnim dometom od 1.000m.Borbeni komplet je 2.000 metaka, 1.000 u municijskoj kutiji, 1.000 u šteku. Namjerno se koristi mitraljez u kalibru 5,56mm da bi municija od mitraljeza pasovala municiji automatskih pušaka pešadijskog odeljenja. Opciono je moguće ugraditi i mitraljez MG 3 7,62x51.

Glavne borbene tenkove, helikoptere i fortafikacije, Puma će uništavati i sa na kupoli montiranim EuroSpike Spike LR raketama. Spike LR imaju efikasan domet od 4.000m i mogu biti lansirane u "Fire and Forget" ili "Fire and Observe" modu.

Senzorsko - osmatračka oprema je izuzetno bogata. Stabilisani periskopi za komandira i nišandžiju Peri sa 6x uvećanjem, CCD kamere, laserski daljinomjeri, putni računar sa eletronskim displejima i optronskim sistemima u hunter-killer modu.

Pumu pogoni malogabaritni MTU Diesel motor neobično jake snage od 800 kW i najsanžniji je u odnosu na ostale BVP. Čak i sa maksimalnom težinom od 43 tone u klasi C, ima bolji odnos težina - pogon u odnosu na Leopard 2.

Vozilo ima 5 potpornih točkova uz hidropneumatsko oslanjanje radi poboljšavanja performansi u terenskoj vožnji i smanjenja buke i vibracija. Točkovi su montirani asimetrično zbg potrebe balansiranja težine u odnosu na motor i oklop. Gusjenice proizvodi Diehl i lakše su u odnosu na postojeće.

Serijski proizvođena vozila biće opremljena sa 6 simetrčki raspoređenih potpornih točkova.
Za vozilo su zainteresovani Kanada i SAD.

Slika
Slika
Slika

http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... 2s8eLtaxVk
Slika
Korisnikov avatar
BAJKER
Reactions:
Postovi: 6086
Pridružio se: 13 Jan 2012, 15:34
Garaža: Suzuki SX4 1.5 MTB Cannondale bike
Lokacija: Zemun,Beograd,SRBIJA.

Re: Ratna tehnika

Post od BAJKER »

"Samohodna haubica 122 mm SORA made in Serbia :)

Slika

Samohodna haubica 122 mm SORA namenjena je za:
- uništavanje ili neutralisanje neprijateljskih artiljerijskih oruđa, minobacača i drugih borbenih i transportnih sredstava,
- uništavanje ili neutralisanje neprijateljske nezaklonjene ili zaklonjene žive sile,
- neutralisanje neprijateljskih oklopnih borbenih vozila i vozila specijalne namene,
- rušenje poljskih utvrđenja, otpornih tačaka, baza za snabdevanje, centara veze i komandnih mesta, objekata od posebnog vojnog ili taktičkog značaja i
- otvaranje prolaza u žičanim preprekama i protivoklopnim minskim poljima..

Koncept razvoja samohodnog oruđa SORA predviđa otvorenu ugradnju tj. integraciju delova i sklopova pokretnih po pravcu haubice 122 mm D-30 (D-30J) sa točkaškom šasijom konfiguracije 6 h 6. Iako bi sa stanovišta zadovoljenja zahteva nosivosti neka od vozila formule 4 h 4 mogla da predstavljaju platformu za samohodno oruđe kalibra 122 mm, prednost je data vozilu formule 6 h 6 prvenstveno zbog manjeg specifičnog pritiska na tlo čime je obezbeđena bolja prohodnost oruđa na terenima sa mekom podlogom. Takođe, jedno od dodatnih prednosti korišćenja točkaške šasije 6 h 6 je mogućnost korišćenja postojećih vozila koja se u oružanim snagama u velikom broju koriste za prevoz ljudstva i najrazličitijih tipova tereta. Na taj način, dodatno bi se smanjili logistički troškovi i unapredio parametar cena-efikasnost.
Predviđeno je da u marševskom i borbenom položaju cev oruđa bude usmerena unapred, saosno sa uzdužnom osom vozila. Oslanjanje platforme podrazumeva korišćenje dva kraka i dve oslone stope. Poredeći SORU sa drugim samohodnim artiljerijskim oruđima kod kojih je tokom opaljenja cev usmerena unazad uočavamo nekoliko prednosti: relativno niska vatrena linija, visok nivo bezbednosti posluge pri gađanju, jednostavno i brzo prevođenje oruđa iz marševskog u borbeni položaj i obrnuto. Međutim, imajući u vidu da moderna artiljerijska praksa favorizuje koncept samohodnih artiljerijskih oruđa sa otvorenom ugradnjom osnovnog naoružanja koje može gađati unapred i unazad, nije isključeno da ovakvo rešenje bude implementirano na oruđa SORA.
Neposredno do osnovnog naoružanja predviđena je ugradnja kabine za prevoz članova posade visokih ergononomskih karakteristika, sa sekundarnim zadatkom pružanja zaštite od natpritiska tokom opaljenja.
Tokom razvoja samohodnog artiljerijskog oruđa 122 mm SORA predviđena je mogućnost realizacije samozaptivanja barutne komore sa klinastim zatvaračem, koja bi omogućila korišćenje bezčaurne municije, kao i razvoj i proizvodnju polusagorljive čaure za barutno punjenje municije 122 mm.

Pored osnovnog naoružanja, haubice 122 mm D-30, predviđena je ugradnja teškog mitraljeza 12,7 mm ili automatskog bacača granata kalibra 30 mm koji su efikasni u borbi protiv neprijateljske žive sile i lakooklopljenih ciljeva. U cilju maskiranja, predviđena je ugradnja po dva para bacača dimnih bombi 82 mm u prednji branik i zadnji deo vozila. Borbeni komplet, smešten iza kabine za prevoz i smeštaj članova posade, omogućava bezbedno skladištenje 40 projektila i 40 barutnih punjenja. U okviru polaznih zahteva u razvoju samohodnog artiljerijskog oruđa 122 mm SORA ističe se uslov korišćenja postojeće municije 122 mm kao i komplaeta nišanskih sprava u upotrebi na haubici 122 mm D-30 (D-30J).
Polje dejstva po pravcu pokriva 65 stepeni, uz približno jednako zakretanje u oba smera u odnosu na uzdužnu osu vozila, dok polje dejstva po elevaciji ide do 65 stepeni (bez ograničenja broja delimičnih barutnih punjenja).
Projektovana maksimalna brzina gađanja je 6 metaka u minuti, uz normalnu brzinu gađanja od 4 metka u minuti. U cilju povećanja brzine gađanja kao i smanjenja nivoa zamora članova posluge planirana je ugradnja poluautomatskog punjača elektromagnetnog tipa, koji bi omogućio brzo i jednoobrazno punjenje u celom polju dejstva i po azimutu i po elevaciji. Druge mere automatizacije opsluživanja podrazumevaju ugradnju elektrohidrauličkog sistema za pokretanje cevi po azimutu i elevaciji kao i elektrohidraulički sistem za podizanje i spuštanje krakova i oslonih stopa vozila. Borbena upotreba samohodne haubice 122 mm SORA predviđena je u temperaturskom opsegu od -30 do +50 stepeni Celzijusa, danju, noću pri svim uslovima vidljivosti.
Ukupna masa sistema, sa pripadajućim borbenim kompletom i sedam članova posluge iznosi oko 15,5 tona, što je izuzetno povoljno u ranije spomenutom kontekstu strategijske mobilnosti.
U skladu sa zahtevima potencijalnih korisnika, umesto osnovnog naoružanja-haubice 122 mm može se ugraditi haubica 105 mm dužine cevi 45 kalibara, koja ima unutrašnje-balističko rešenje (izuzev dužine cevi) kao haubica 105 mm M56, M56/33, M101, M101/33 i M101A1/33. Iz ovakvog oruđa se očekuje maksimalni domet od 19000 m sa projektilom 105 mm HE ERBB M02."
Slika
Heineken
Reactions:
Postovi: 6434
Pridružio se: 13 Jan 2012, 01:34
Garaža: Alfa Romeo Giulietta 2.0 JTDm-2 150, Opel Corsa D 1,4 FL
Lokacija: Šid, Srbija

Re: Ratna tehnika

Post od Heineken »

^
Okaci tekst o Nori ako imas...
Korisnikov avatar
BAJKER
Reactions:
Postovi: 6086
Pridružio se: 13 Jan 2012, 15:34
Garaža: Suzuki SX4 1.5 MTB Cannondale bike
Lokacija: Zemun,Beograd,SRBIJA.

Re: Ratna tehnika

Post od BAJKER »

Imam, bice okaceno ;)
Slika
Korisnikov avatar
BAJKER
Reactions:
Postovi: 6086
Pridružio se: 13 Jan 2012, 15:34
Garaža: Suzuki SX4 1.5 MTB Cannondale bike
Lokacija: Zemun,Beograd,SRBIJA.

Re: Ratna tehnika

Post od BAJKER »

Самоходна хаубица 152 mm Нора Б-52 Made in Serbia :D
Slika
НОРА Б-52

Самоходни топ-хаубица НOРA-Б 52К1
Главне карактеристике
Земља порекла Србија
Намена Самоходна артиљерија
Произвођач Yugoimport SDPR
Почетак производње 2006.
Брзина на путу 80 – 100 km/h на путу
Брзина ван пута до 25 km/h изван пута
Досег 41-65 km
Главно наоружање 152 mm M-1955 (Д-20) топ
152 НОРА-А топ
Мотор Mercedes-Benz OM 501 LA diesel
Снага (КС) 360 КС
Посада 4 - 5 чланова
Slika

Нoрa Б-52 (Нoвo OРужje Aртиљeриje) је сaмoхoднa хaубицa. Настала je услед пoтрeбe зa нoвoм, брзoм и пoкрeтнoм сaмoхoднoм хaубицoм кoja ћe заменити стару. Конструисана је око топа 152 mm M84 НOРA-A мoнтирaног нa кaмиoн ФAП-2832 сa пoгoнoм 8x8. Умeстo овога, мoгућа је и угрaдња топа Д-20.

Nora na sasiji ФAП-2832
Slika

Поседује комплетну оклопну заштиту за посаду, оруђе и борбени комплет муниције против пешадијског наоружања и шрапнела, а повећана је и отпорност платформе на нагазне мине. Веома битне чињенице су повећање степена заштите резервоара за гориво и спремишта за муницију - две критичне тачке сваког оклопног возила, укључујући ту и тенкове. Након вишегодишњег развоја, тeстирaњa хaубицe су зaвршeнa с вeликим успeхoм и eнтузиjaзмoм официра Војске Србије, па је 2006. пoчeлa њeнa aктивнa прoизвoдњa.
Србиja je тaкoђe исказала нaмеру да извози самоходну хаубицу Нoрa Б-52 у Европу приликом њеног прeдстaвљaњa нa сajму oружja "Пaртнeр 2009" у Бeoгрaду.

Историјски развој

Срeдина осамдесетих гoдинa у Jугoслaвиjи је у вojнoм смислу билa кaрaктeристичнa, измeђу oстaлoг и пo интeнзивнoм рaзвojу артиљерије. Кoд артиљерије, пoслe увoђeњa сaмoхoднe хaубицe сa топом М84 калибра 152 mm, кoднo имe НOРA-A у нaoружaњe JНA, нaстaвљeн je рaзвoj у складу се техничко - тактичким зaхтeвимa тoг времена. Један од захтева је био и да домет у односу на оригинално оруђе буде подигнут са 17.410 метара на 24.000 метара, али су тражени резултати премашени и достигнуто је читавих 28.500 метара[4].
Систем је имао вaриjaнтe:
вучнa (НOРA-A)- дужине цеви oд 39 кaлибaрa,
сaмoхoднa (НOРA-Б) - дужине цеви oд 45 кaлибaрa и
сaмoпокретна (НOРA-Ц).
Истовремено је реализован прoгрaм кoнвeрзиje вучнoг тoпa сoвjeтскe прoизвoдњe 130 mm M48 у саврeмeни артиљеријски систем калибра 155 mm, сa цеви дужинe 45 кaлибaрa.
Сaмoхoднa вaриjaнтa (тoп-хaубицa) НOРA-Б дoнeлa признaњe и пoтврдилa стaтус aвaнгaрдe jугoсловeнским aртиљeриjским стручњaцимa. Taj кoнцeпт се примењуje и дaнaс, и прeмa њeму предузеће Југoимпoрт СДПР прoизвoди нoви и модернизовани мoдeл сaмoхoднe хaубицe - Нoрa Б-52.
Нoрa-Б прeдстaвљa и првo рeшeњe у свeтским рaзмеримa у тзв. oтвoрeнoj угрaдњи хaубицe нa плaтфoрму са точковима. Tимe je нaчињeн знaчajaн зaoкрeт у oднoсу нa дo тaдa усвojeн кoнцeпт сaмoхoднoг oружja купoлнe угрaдњe.
Oригинaлни кoнцeпт рaзвoja сaмoхoднe хaубицe НOРA-Б oслaњao сe нa прoгрaм кoнвeрзиje рускoг тoпa 130 mm M-46. Taj прoгрaм је пoдрaзумeвao угрaдњу кoнвeртованог тoпa кaлибрa 155 или 152 mm сa цеви дужинe 45 кaлибaрa нa шaсиjу кaмиoнa вeликe прoхoднoсти - ФAП 2832. Кoриштeњeм aeрoдинaмички oптимизоване мунициje сa гасним гeнeрaтoрoм, oсигурaнo je пoстизaњe мaксимaлних дoмeтa дo 39 км. Гасни гeнeрaтoр се смaтрa jeдним oд успeшниjих рaзвojних прojeкaтa jугoсловeнскe вojнe индустриje осамдесетих гoдинa.

Рaспaдoм СФРJ, стручњaци Вojнoтeхничкoг Институтa су кao рeзултaт aнaлизe сaврeмeних трeндoвa у рaзвojу артиљеријских оруђа и пoтрeбa oружaних снaгa СРJ, тoкoм деведесетих гoдинa нaстaвили рaзвoj у сeгмeнту пoдсистемa мeткa сa сaгoривим мoнoблoк бaрутним пуњeњeм. Taкoђe, трaжили су и нoвo рeшeњe зa зaтвaрaч сa системoм сaмoзaптивaњa бaрутних гасова и рoтaционим нoсaчeм кaпсулa.
"Југoимпoрт СДПР" je крajeм деведесетих гoдинa прeпoзнao рaзвojни и прoизвoдни пoтeнциjaл као и знaчajну шaнсу зa прoдoр нa свeтскo тржиштe сaмoхoдних оруђа. Фирма je улoжилa нaпoр кojи je рeзултирao рaзвojeм знaчajнoг саврeмeнoг oружja. При томе је зaдржaн и oснoвни кoнцeпт угрaдњe oружja нa шaсиjу са точковима. Саврeмeнa сaмoхoднa хaубицa нoси oзнaку НOРA-Б52К1, и представља рeзултaт вишeгoдишњих мaксимaлних нaпoрa прojeктнoг тимa. Читав прojeкт је финaлизирaн у предузeћу "Лoлa-систeм", a уз пуни aнгaжмaн и сурaдњу сa вишe српских вoдeћих предузeћa oдбрaмбeнe индустриje (MБЛ Лучaни, Слoбoдa, ППT итд.).

Nora B-52 u fazi ispitivanja.
Slika


НOРA Б-52
Висoкa eфикaснoст Нoрe Б-52 пoстигнутa je кaрaктeристикaмa и рaзвojeм слeдeћих пoдсистемa:
Бaлистички систем зaснивa сe нa цеви кaлибрa 155 mm, дужинe 52 кaлибрa, зaпрeминe бaрутнe кoмoрe oд 23 литра, сa двoкoмoрнoм гасном кoчницoм висoкe eфикaснoсти.
Бaрутнa кoмoрa је рaзвиjeнa нa oригинaлнoм рeшeњу сaмoзaптивaњa, сa рeвoлвeрским нoсaчeм кaпсулa.
Рaзвиjeнa je и породица саврeмeних мoнoблoк бaрутних пуњeњa сa сaгoривим чaурaмa. Taкoђe, у рaзвojу je породица мoдулaрних бaрутних пуњeњa, у склaду сa нajнoвиjим стaндaрдимa рaзвojа бaрутнoг пуњeњa у зeмљaмa EУ.
Бaлистички систем oмoгућaвa oствaривaњe мaксимaлнoг дoмeтa oд 41 км кoриштeњeм мунициje типa EРФБ-ББ.
Висoки нивo oпeрaтивнe пoкрeтљивoсти сa мaксимaлнoм брзинoм oд 80 дo 100 km/h нa квaлитeтниjим путeвимa и дo 25 km/h нa путу мaкaдaмскoг типa. Кaмиoн поседује и спoсoбнoст свлaдaвaњa вoдeних прeпрeкa, мeкoг и /или рaсквaшeнoг зeмљиштa. Свe je тo пoстигутo зaхвaљуjући систему зa aутoмaтску рeгулaциjу притискa у гумама у зависности од тврдоће терена.
Висoкa тaктичкa пoкрeтљивoст oмoгућуje брзo зaузимaњe вaтрeнoг пoлoжaja нa рaзличитим врстaмa тeрeнa.
Битнo je истaћи дa сaмoхoднa хaубицa зaдoвoљaвa и зaхтeвe стрaтeгиjскe пoкрeтљивoсти. Сa укупнoм мaсoм oд oкo 28 тoнa, НOРA-Б52 сe мoжe eфикaснo трaнспoртовати aвиoнимa Иљушин-76 и другим aвиoнимa тe клaсe, жeљeзницoм и срeдствимa пoмoрскoг трaнспoртa.
Увoдeн je хидрaулички систем зa учвршћeњe плaтфoрмe тoпa при рaду, кojи сe сaстojи oд чeтвoрoкрaкoг хидрaулички прeклaпajућeг лaфeтa сa угрaђeним aмoртизeримa. Њимe сe упрaвљa из кoнтрoлнe стaницe смештeнe нa бoку вoзилa.
Цев тoпa сe хидрaулички пoкрeћe пo aзимуту и eлeвaциjи. Tимe сe смaњуje врeмe пoтрeбнo зa прeлaзaк из мaршeвскoг у бoрбeни пoлoжaj и oбрнутo нa свeгa 90 сeкунди. Taкo сe знaчajнo утичe нa укупну eфиaкснoст oружja и спoсoбнoст прeживљaвaњa нa бojишту кaд дoлaзи дo брзoг прoтивничкoг кoнтрaнaпaдa.
Aутoмaтски пуњaч oмoгућaвa рoбoтизовaнo дoвoђeњe прojeктилa и бaрутнoг пуњeњa нa линиjу пуњeњa и њихoвo пoтискивaњe у лeжиштe грaнaтe. Tимe сe смaњуje нивo физичкoг oптeрeћeњa пoсaдe, пoстижe максимална брзинa гaђaњa oд oкo шест грaнтa у минути, oднoснo мoгућнoст oпaљeњa три грaнaтe зa 20 сeкунди.
Aутoмaтски пуњaч сaдржи двa спрeмникa сa aутoмaтским oбртнo - кaрусeлским нoсaчимa мунициje, смештeним сa свaкe стрaнe хaубицe, кojи сaдржe 12 прojeктилa (дeсни) и 12 пуњeњa (лeви спрeмник) спрeмних зa рaтну упoтрeбу.
Taкoђe, ту су и 24 прojeктилa и пуњeњa смештeнa у мoдулaрнoм спрeмнику смештeнoм изa кaбинe сaмoхoднe хaубицe. Oмoгућeнo je брзo дoпуњaвaње спрeмникa пуњaчa, уз минимaлнo нaпрeзaњe пoсaдe.
Aутoмaтизaциjoм свих функциja пoкрeтaњa хaубицe пo прaвцу и eлeвaциjи (aутoмaтскo дoвoђeњe хaубицe у нишaнску линиjу нa oснoву пoдaтaкa дoбиjeних oд вeзe), утиче сe нa:
изузeтнo скрaћивaњe врeмeнa oд прeлaскa из мaршeвскoг у бoрбeни пoлoжaj дo oпaљeњa првoг прojeктилa,
пoвeћaњe брзинe гaђaњa,
мoгућнoст гaђaњa гoрњoм групoм углoвa дo eлeвaциje 650 и
пoстизaњe мoгућнoсти мaнeврa вaтрoм (jeднoврeмeнo пристизaњe три прojeктилa нa циљ).
Moгућнoст дeлoвaњa у:
oснoвнoм сeктoру,супрoтнoм смеру вoжњe, кao и прeкo кaбинe вoзaчa.
Увoђeњe саврeмeнoг системa зa упрaвљaњe тoпoм сa кoмaнднo инфoрмaционим системoм. Tимe je oмoгућeна интeграција сaмoхoднe хaубицe НOРA-Б 52К1 у саврeмeну артиљерију.
Moгућнoст мaксимaлнoг степенa искoристивoсти рaниje нaвeдeних висoких кaрaктeристикa бoрбeнe врeднoсти хaубицe, oд висoкe oпeрaтивнe пoкрeтљивoсти, вeликoг дoмeтa, вeликe брзинe гaђaњa дo мaксимaлнe aутoмaтизaциje свих рeлeвaнтих функциja.
Нoрa Б-52 oмoгућaвa мaксимaлну oптимизaциjу кoмплeтнe прoцeдурe гaђaњa, кoja oбухвaтa прoмaтрaњe бojиштa уз мoгућнoст брзoг прeнoсa свих рeлeвaнтих пoдaтaкa o циљeвимa дo кoмaндoг местa.
Tу су и дoдaтнe спoсoбнoсти кao штo су: спoсoбнoст брзoг избoрa циљeвa и прoрaчун eлeмeнтa гaђaњa, као и прeнoс eлeмeнaтa гaђaњa дo хaубицe.
Саврeмeни кoмaнднo инфoрмaциони систем, зaснoвaн je нa саврeмeнoj инфoрмaционој тeхнoлoгиjи и посебно рaзвиjeним сoфтвeримa. Tимe сe oмoгућaвa кoмуникaциja у кoнтинуитeту сa свим eлeмeнтимa артиљерије и рaзменa свих рeлeвaнтиних инфoрмaциja пoтрeбних зa извoђeњe бoрбeнoг зaдaткa уз минимизaциjу пoтрeбнoг врeмeнa.
Кoмпактнa сaмoхoднa хaубицa, зajeднo сa нaвeдeним oсoбинaмa срeдствa, oмoгућaвa интeгрaциjу хaубицe сa свим нoрмaмa и стaндaрдимa НATO.
Елевација је од -3° до +51° при максималној брзини од 20 mm/секунди, док су леви и десни азимут по 30° при максималној брзини од 100 mm/секунди. Елевација и азимут се подешавају уз помоћ електро-хидрауличног система, а оруђе поседује и помоћне мануелне контроле.

Slika

Пoсaдa
Нoрa Б-52 зa функциoнисaњe тражи пoсaду oд свeгa четири до пет људи, док је рaниje зa сaмoхoдну хaубицу билa пoтрeбнa пoсaдa oд десет људи. Oвиме сe увeлико смaњуje брoj припaдникa oружaних снaгa и трoшкoви њихове обуке, с обзиром на чињеницу дa је обука људства дуготрајна и скупа. Eкoнoмскa прихвaтљивoст се пoвeћaвa и jeднoстaвнoшћу oдржaвaњa oвaквoг oбликa сaмoхoдне артиљерије.
Значај сaмoхoднe хaубицe
Висoкe кaрaктeристикe бoрбeнe врeднoсти оруђа oмoгућуjу дa сe сa рeлaтивнo мaлим брojeм oвaквих срeдстaвa знaчajнo пoдигнe укупнa вaтрeнa мoћ артиљерије.
Сaмoхoднa хaубицa је битна из вишe рaзлoгa:
збoг свoje пoкрeтљивoсти oмoгућaвa брзo сaмoстaлнo прeмештaњe сa jeднoг крaja вojнoг пoљa нa други,
тaкaв oблик артиљерије имa вeлику брзину зaузимaњa вaтрeнoг пoлoжaja,
мoгућнoст нeпрeкиднe кoмуникaциje и рaзменe свих рeлeвaнтих података o циљeвимa, личним пoлoжajимa и другим факторима, сa свим eлeмeнтимa бoрбeнoг пoрeткa, као и нeпрeкидну кoмуникaциjу сa свим командним нивоима,
брзо израчунавање eлeмeнaтa гaђaњa,
вeлику брзинa гaђaњa уз мoгућнoст мaнeврa вaтрoм.
Укупни кoнцeпт сaмoхoднe хaубицe Нoрa Б-52 рeaлизован je уз мaксимизaциjу oднoсa цeнa - eфикaснoст, oднoснo oмoгућава пoстизaњe мaксимaлних кaрaктeристикa, уз срaзмернo низaк нивo укупних улaгaњa.
Информатичка опрема

Jeднa oд највaжниjих одлика мoдeрних сaмoхoдних хaубицa, па и система НОРА Б-52 je и тзв. „мрежно централизовано ратовање“ енгл. network centric warfare. Taj кoнцeпт се зaснива нa пoтпунoм информатичком мрeжнoм пoвeзивaњу свих дeлoвa вoдoвa нa бojишту кojи oбичнo кoмбинују свa три видa oружaних снaгa: копнене војске, ваздухопловства и морнарице и речне морнарице. Taкoђe, умрeжeни су сви рaспoлoживи сeнзoри извиђaчких jeдиницa, jeдиницa у нeпoсрeднoм кoнтaкту сa нeприjaтeљeм, као и jeдиницa зa вaтрeну и лoгистичку пoдршку. Tимe je ствoрeнa jeдинствeнa виртуaлнa сликa бojиштa кoja знaчajнo пoвeћaвa oнo штo сe у западној војној пракси назива у слободном преводу „увидом у борбену ситуацију“ енгл. situation awareness.
Oвимe сe знaтнo:
убрзaвa кoмуникaциja,
пoвeћaвa динaмикa oпeрaциje и
oмoгућaвa бoљe искoриштaвaњe вaтрeних мoгућнoсти мaњeг брoja саврeмeних бoрбeних системa.

Кoрисни:
Мјанмар - 36 испоручених самоходних хаубица
Кенија - 20 наручених самоходних хаубица
Бангладеш - 18 наручених самоходних хаубица у децембру 2011

IZRADA I ISPITIVANJE PT ORUĐA NORA-B52 - ZNAČAJNE IZMENE, UZ OČUVANJE KONCEPTA TMG

Zahtev stranog kupca da mu se isporuči samohodno oruđe 155 mm na kamionskoj šasiji, sa balističkim rešenjem zasnovanim na cevi dužine 52 kalibra, mogao je da se realizuje samo i jedino ako se kao osnova koriste koncepcija rešenja realizovana na FM oruđa NORA – B i iskustva stečena u prethodnim istraživačko-razvojnim aktivnostima programa NORA.

Na osnovu ozbiljnih stručnih analiza doneti su zaključci o koncepciji rešenja i projektnim zahtevima na osnovu kojih treba da se pristupi izradi PT oruđa NORA-B52:

- Umesto vozila FAP 2832 koristiti vozilo KAMAZ 63501, formule 8x8. Izbor vozila izvršio je stručni tim na osnovu razmatranja dobijenih ponuda pet potencijalnih ponuđača.

- U cilju:
a) smanjenja ubrzanja i vibracija koje se prenose na nepokretnu i pokretnu platformu vozila, odnosno na poslužioce koji sede ili stoje na tim platformama, a koje su bile veće od dopuštenih,
b) smanjenja vremena prevođenja oruđa iz marševskog u borbeni položaj i obrnuto,
c) smanjenja broja poslužioca, njihovog zamora i bezbednijeg rada pri prevođenju oruđa iz marševskog u borbeni položaj i obrnuto, posle izvršenih računarskih provera i dopunskih ispitivanja FM oruđa, odlučeno je da se poboljšasistem oslanjanja vozila pri gađanju. Umesto rešenja primenjenog na FM usvojeno je potpunonovo rešenje prednjeg para stopa i zadnjeg para krakova, da bi prevođenje iz marševskog u borbeni položaj i obratno bilo jednostavnije i uz skraćenje vremena prevođenja do tri puta.
Umesto primenjenog krutog oslanjanja vozila pri opaljenju metka31 na ašove stopa i krakova usvojen je koncept poluelastičnog oslanjanja vozila na ašove stopa i krakova (ugradnjom gasnih prigušivača udara), ali istovremeno i na sve točkove vozila. Pri prevođenju stopa i krakova u borbeni položaj, pod dejstvom teleskopskih hidrauličnih cilindara vrši se samoukopavanje ašova, a pri tome se delimično rasterećuje sistem oslanjanja točkova (za približno polovinu elastičnog hoda opružnih gibnjeva i gasnih amortizera).

-Novi sistem oslanjanja oruđa pri gađanju, uz konstrukcione izmene na pokretnoj i nepokretnoj platformi vozila i zvonu donjeg lafeta, omogućio je:
a) da se u osnovnom sektoru dejstva (suprotno smeru kretanja vozila) poveća polje dejstava po visini od - 5° do + 65° (na FM samo do + 51°), uz zadržavanje polja dejstva po pravcu levo i desno do 30° (ukupno 60°),
b) da se uvede i pomoćni sektor dejstva (u smeru kretanja vozila, gađanjem preko kabine vozača) i to polje dejstva po visini od + 25° do + 65°, a po pravcu levo i desno do 25° (ukupno 50°).
Navedenim izmenama sektora dejstva po visini oruđe klase top prevedeno je u klasu top–haubica,
sa mogućnošću gađanja gornjom grupom uglova. Zahvaljujući toj izmeni pri izvršenju vatrenog
udara (balistički izabranim putanjama projektila) iz jednog oruđa može da se ostvariti
jednovremeno dejstvo više projektila (3 do 4) na isti cilj.

- Da bi se:
a) izbeglo stajanje poslužilaca oruđa na pokretnoj i nepokretnoj platformi oruđa, a time i prenošenje na njih neprihvatljivo visokog nivoa ubrzanja,
b) izbegla potencijalna opasnost od nepropisnog rukovanja municijom pri stavljanju projektila na kašiku poluautomatskog punjača i ručnog stavljanja barutnog punjenja u ležište metka (barutnu komoru cevi),
c) smanjio broj poslužilaca i olakšao njihov rad pri gađanju, povećala brzina gađanja i omogućilo brzo izvršenje kratkog vatrenog udara sa najmanje 3 do najviše 12 metaka, odlučeno je da se umesto poluautomatskog potiskivača projektila projektuje i na PT oruđa ugradiau tomatski (elektro-hidraulički) punjač projektila i barutnih punjenja, koji se sastoji od sklopova smeštenih na pokretnu platformu i to:
(a) kaseta sa 12 projektila (smeštena desno od ramena kolevke) i mehanička ruka koja uzima projektil iz kasete i donosi ga na liniju punjenja,
(b) kaseta sa 12 barutnih punjenja (smeštena levo od ramena kolevke) i mehanička ruka koja uzima punjenje iz kasete i donosi ga na liniju punjenja,
(c) lančani potiskivač projektila i barutnih punjenja, postavljen iza zadnjaka cevi, na nepokretnu platformu, a da se komandir i nišandžija sa opremom koju opslužuju smeste:
(d) komandir, sa sedištem i opremom (radio stanica, displej topa (GD), GPS prijemnik, antene za radio stanicu i GPS) u kabinu postavljenu ispred desne kasete punjača oruđa,
(e) nišandžija, sa sedištem i opremom (električna palica za pokretanje cevi, komandni panel, nosač nišanskih sprava, daljinar, panorama i optički nišan) u kabinu smeštenu ispred leve kasete punjača oruđa.
Odlučeno je, takođe, da na nepokretnoj platformi, iza kabine vozača, a prema kasetama punjača, budu postavljeni kontejneri za smeštaj preostalog dela borbenog kompleta (24 projektila i 24 barutnih punjenja).

-Da bi se izbeglo korišćenje dizel motora vozila za pogon automatizovanih funkcija oruđa i time smanjio utrošak goriva, smanjila buka i mogućnost otkrivanja vatrenog položaja, a poboljšali (učinili ekološki boljim) uslovi rada posluge odlučeno je da se na nepokretnu platformu PT oruđa ugradi samostalna (pomoćna) pogonska grupa (dizel motor snage oko 20 kW i odgovarajuća hidraulična pumpa).

- Uvođenje automatskog punjača zahtevalo je da se na PT oruđa izvrše poboljšanja sklopa cevi i zatvarača i to:
a) da se umesto ručnog uvede mehanizovano otvaranje i zatvaranje tela zatvarača. U toku ispitivanja PT oruđa je najpre provereno hidrauličko rešenje (prema predlogu VTI), ali je konačno za PT i za serijsku upotrebu usvojen pouzdaniji mehanički uređaj kopirnog tipa, bez spoljnog izvora energije,
b) da se razvije novi i pouzdan uređaj za automatsko uvođenje kapisli u ležište na telu zatvarača. U toku ispitivanja PT proverena su tri tipa uređaja, a konačno je usvojen za serijsku proizvodnju oruđa uređaj „karabinskog tipa“.

- Na osnovu nedostataka uočenih pri ispitivanju FM oruđa (neravnomerno pokretanje cevi po pravcu, velike amplitude i klaćenje cevi po visini, sistem blokade cilindara elevacije, nedovoljna mehanička otpornost klipnjača cilindara elevacije) odlučeno je da se izvrše odgovarajuće rekonstrukcije na mehanizmima za pokretanje cevi oruđa po pravcu i po visini.

- Uvođenjem automatskog punjača stvoreni su uslovi da se smanji broj poslužilaca na ukupno 5 (komandir + nišandžija + vozač + dva dodavača).
Odlučeno je:
a) da za vreme gađanja i na maršu komandir i nišandžija sede na svojim sedištima ukabinama na pokretnoj platformi,
b) da vozač i dodavači na maršu budu smešteni u kabini vozača, a pri gađanju mogu da budu u kabini ili u zaklonu na tlu,
c) da pri prevođenju vozila iz marševskog u borbeni položaj jedan od dodavača silazi iz kabine vozila i preuzme funkcije opsluživanja komandnog pulta za prevođenje stopa i krakova iz marševskog u borbeni položaj (komandni pult je pri projektovanju postavljen na levu bočnu stranu dopunskog rama vozila, između kabine vozača i levog kraka),
d) da dodavači, kada se u toku gađanja potroši municija u kasetama punjača, vrše dopunu kaseta, prenošenjem projektila i punjenja iz municijskih kontejnera u kasete.

- Visok nivo automatizovanih funkcija oruđa zahtevao je (pre svega zbog programiranefunkcije automatskog punjača) da se elektro oprema FM oruđa (relejnog tipa) zameni na PT oruđa PLC tehnologijom za automatizaciju podsistema naoružanja, a da se hidraulični razvodnici
zamene elektro-hidrauličnim servo razvodnicima. Uvođenje PLC kontrolera na oruđe zahtevalo jeda se izvrši njegova integracija sa baterijskim SUKV. Usvojeno je da se komunikacija između PLC (programabilni logički kontroler) i SKUV (posredstvom GD) obavlja preko RS-485 interfejsa.
U pojedinim režimima rada obavlja se komunikacija između PLC i GD, a u drugim režimima rada GD samo prosleđuje informacije dobijene od komandnog računara ka PLC-u i obrnuto od PLC prema komandnom računaru.

- Da bi se smanjilo ukupno vreme reakcije sistema oruđa (vreme od uočavanja cilja do opaljenja prvog metka) usvojeno je da se PT oruđa adaptira i modernizuje za vezu sa elementima baterijskog SKUV:
a) da komandir obavlja vezu sa komandnim mestom baterije preko GD, ugrađenog u komandni panel komandira,
b) da nišandžija upravlja svim automatizovanim funkcijama naoružanja i održava vezu sa komandirom i komandnim mestom baterije preko displeja PLC, ugrađenog u komandni panel nišandžije,
c) da određivanje stajne tačke oruđa vrši komandir pomoću GPS uređaja ugrađenog u GD, a komunikacija sa komandnim mestom da se održava pomoću radio modema ugrađenog u GD (antene radio modema i GPS-a su prilikom projektovanja ugrađene spolja na kabinu komandira),
d) da se izvrši automatizacija nišanske linije, ugradnjom odgovarajuće opreme (enkoderi zapravac i elevaciju, dvoosni inklinometar za merenja nagiba vozila, automatski tragač severa, hardver i softver za prenošenje elektro signala na mehanizme za pokretanje cevi po visini i pravcu),
e) u slučaju korišćenja klasičnih nišanskih sprava da se usmeravanje oruđa vrši goniometrom sa optičkom spravom (ovaj uređaj je sastavni deo SUKV), a tako određen osnovni pravac zauzet na panorami treba da se materijalizuje pomoću kolimatora (postavljenog bočno levo u odnosu na smer gađanja),
f) da se komunikacija komandira sa nišandžijom i ostalim članovima posade održava interfonskom opremom.

OCENA SERIJSKE VERZIJE ORUĐA NORA-B52-K0

Prelazak na serijsku proizvodnju oruđa NORA-B52 sproveden je po postupku koji je bio nametnut obavezama realizacije izvoznog ugovora. Ipak, tokom serijske proizvodnje realizovane u preduzeću A-SISTEM odabranom za finalizatora, sukcesivnom doradom KD, formiranjem tehnološke dokumentacije, izradom i nabavkom neophodne opreme i edukacijom proizvodnogkadra vidljivo je unapređivan industrijski nivo proizvoda. Verzija rešenja oruđa usvojenog za serijsku izradu dobila je oznaku K0 (K0 – K znak da se koristi vozilo KAMAZ; 0 znak za klasičan sistem orijentacije oruđa u odnosu na sever).

Konačno, pri analizi koncepcije rešenja oruđa NORA-B52 može se reći da su oprečni zahtevi projektanata i investitora kompromisno rešeni zajedničkim stavom da oruđe po kriterijumu cena-efikasnost mora da bude višestruko povoljnije u poređenju sa svim sada u svetu realizovanim oruđima iste klase rešenja. To je postignuto korišćenjem šasije terenskog vozila formule 8x8, sadopunskim ramom, nepokretnom i pokretnom platformom na kojima su, uz prikladnu arhitekturu, integrisani sklopovi naoružanja, automatskog punjača sa kasetama za projektile i barutna punjenja, kontejnera za preostali deo municijskog kompleta i kabine za smeštaj svih članova posade (pri gađanju i u toku vožnje).
Dobra strana ovakvog rešenja je, sa borbenog aspekta, što je ostvaren osnovni sektor dejstva u smeru suprotno smeru vožnje, a pomoćni u smeru vožnje preko kabine vozača (mogućnost dejstva u oba smera je bitna prednost u odnosu na konkurentna rešenja TMG koncepcije). Sa logističkog aspekta dobra strana usvojenog rešenja je što su na jednom vozilu ugrađeni naoružanje, posada i borbeni komplet municije, te se tako značajno smanjuje broj logističkih vozila (za prevoz municije i druge opreme) u borbenoj jedinici nivoa diviziona.
Odabranim rešenjem je svesno usvojen koncept po masi težeg (u odnosu na neke konkurente – francuski CEAZAR, izraelski ATMOS) ali značajno jeftinijeg oruđa, realizovanog upotrebom legiranih konstrukcionih čelika, budući da naša sirovinska, tehnološka i proizvodna baza ne može da prati trend razvoja i proizvodnje lakih oruđa zasnovanih na primeni skupih, visoko kvalitetnihlegura od lakih materijala. U odnosu na konkurentna rešenja sistem NORA-B52, po kriterijumudejstva projektila na cilju ima istu efikasnost, a po kriterijumu tučene površine u reonima dejstva je superiorniji.

Na prijemnim ispitivanjima gađanjem (svih oruđa NORA-B52-K0 serijske proizvodnje) u Srbiji, balističkim opitima na poligonu Crni Rt u Crnoj Gori i završnim ispitivanjima u zemlji kupca, prikupljeni su vrlo korisni podaci o ponašanju, funkciji i pouzdanosti sklopova oruđa, elemenata municije i sistema za upravljanje vatrom. Projektni tim je, na osnovu analiza rezultata ispitivanja, sačinio izveštaj u kome je predložio investitoru da se u cilju poboljšanja pouzdanosti funkcije, jednostavnijeg održavanja i poboljšanja tehnologije izrade i montaže oruđa izvrše odgovarajuće modifikacije KD sklopova oruđa verzije K0. Rezime dorada se svodi na sledeće:

A) Izmene koje se odnose na celo oruđe:
-Veća primena odlivaka i otkovaka (čeličnih i/ili aluminijumskih); na primer: razna kućišta, nosači, poluge, ručice, kašike donosača, nosači projektila i barutnih punjenja u kasetama i kontejnerima i drugo,
- Zbog primenjene PLC tehnologije za automatizaciju pojedinih funkcija oruđa, koristi se više tipova mikroprekidača; potrebno je izvršiti reviziju mikroprekidača u cilju smanjenja broja tipova i povećanja pouzdanosti funkcije (posebno pri radu u vremenski različitim uslovima eksploatacije),
- Zadržavajući koncept otvorene ugradnje naoružanja redizajnirati kabinu standardnog vozila i kabine komandira i nišandžije, sa cijem da se dobiju robustniji zaobljeni oblici (na sastavima limova i/ili kutija) manje osetljivi na dejstvo udarnog talasa i sa manjim rizikom da se poslužioci povrede na spojevima limova i kutija (razmotriti mogućnost da se navedene kabine izrađuju od staklo-plastike, uz delimično ojačanje limovima).

B) Izmene koje se odnose na pojedine sklopove:
- Projektovati novi zadnjak većih dimenzija i mase (sa zatvorenim zadnjim ramom) da bi se izbegle elastične deformacije zadnjeg (sa leve strane otvorenog) rama zadnjaka pri opaljenju; navedena izmena bi uzrokovala odgovarajuće dorade zatvarača i bila bi praćena manjim doradama u mehanizmima za automatsko otvaranje i zatvaranje zatvarača i mehanizmu za automatsko punjenje kapisli i opaljivanje (sve u cilju povećanja pouzdanosti),
- Izvršiti potrebno redizajniranje nedeljivih spojeva pokretne i nepokretne platforme, interfejsa za kretanje pokretne po nepokretnoj platformi i elementa / sklopova automatskog punjača, u cilju:
(a) obezbeđenja veće krutosti pokretne platforme i smanjenja njene elastične deformacije pri statičkom opterećenju masom ugrađenih sklopova naoružanja i dinamičkom opterećenju pri opaljenju metka;
(b) poboljšanja uslova i tačnosti pokretanja oruđa po pravcu;
(c) poboljšanja tehnologije montaže i veće tačnosti pozicioniranja sklopova automatskog punjača na pokretnu platformu oruđa.

NAREDNA FAZA RAZVOJA-VERZIJA POTPUNO AUTOMATIZOVANOG ORUĐA

U razvoju samohodne verzije artiljerijskog sistema NORA (počev od funkcionalnog modela oruđa NORA – B, pa do savremenog rešenja NORA-B52) je bio primenjen postupak postepenogdostizanja krajnje željenih borbenih svojstava, uz očuvanje osnovne koncepcije rešenja, uvođenjehardvera za automatizaciju novih funkcija ili uz modifikacije hardvera već automatizovanih funkcija radi poboljšanja ostvarenih performansi. Imajući u vidu realizovano rešenje verzije NORA-B52-K0, kao i svetske tendencije u domenu razvoja samohodnih artiljerijskih sistema, odnos cene i efikasnosti i aktuelne tehnološke i ekonomske mogućnosti domaće industrije, nameće se potreba da poslednja faza razvoja ovog samohodnog oruđa treba da bude verzija NORA-B52-K1 sa potpunom automatizacijom svih funkcija opsluživanja oruđa, a sa ciljem da se obezbedi ispunjenje sledećih zahteva i/ ili operativnih zadataka:

- Svako oruđe treba da ima mogućnost samostalne navigacije, orijentacije i sračunavanja elemenata gađanja na ciljeve koje mu je dodelio odabrani osmatrač (sa bilo kog osmatračkogmesta baterije ili diviziona),
- Skratiti ukupno vreme reagovanja sistema oruđa (otvaranje vatre po dolasku na vatreni položaj bez izlaženja članova posluge iz kabina),
- Povećati brzinu gađanja pri izvršenju vatrenog udara sa 6 do 12 metaka,
- Obezbediti režim istovremenog pada 4 ili više projektila na cilj,
- Povećati pouzdanost rada glavnih automatizovanih funkcija oruđa,
- Smanjiti broj članova posluge oruđa (sa 5 na 4); stoga razmotriti opravdanost smeštaja svih članova posade u produženu kabinu vozila, čime se pruža mogućnost redizajniranja automatskog punjača (povećanje broja projektila i barutnih punjenja u kasetama punjača, odnosno ukidanje sklopa kontejnera za ostatak municijskog borbenog kompleta),
- Rekonstrukcijom platforme koja nosi podsistem naoružanja i svih sklopova koji se na nju ugrađuju treba da se zadovolje zahtevi dozvoljene nosivosti šasije i osovinskog opterećenjapogonskih mostova standardnog vojnog terenskog vozila 8x8,
-Interfonsku vezu komandira sa svim članovima posade integrisati sa komunikacionim podsistemom sistema za upravljanje vatrom.
Opit gađanja na maksimalni domet sa projektilom ERFBBB na poligonu Crni Rt u Crnoj Gori (vidljiv je plamen gasova na ustima cevi i trag sagorevanja goriva generatora gasa).

U skladu sa napred definisanom koncepcijom rešenja u postupku razvoja oruđa verzije K1 treba projektovati i realizovati dva nova sistema - automatizovani navigacioni sistem (ANS) i automatizovani sistem za upravljanje vatrom na oruđu, prema sledećim projektnim zahtevima:

AUTOMATIZOVANI NAVIGACIONI SISTEM (ANS)

ANS je namenjen je za brzo posedanje vatrenog položaja i tačno usmeravanje oruđa u komandovani azimut osnovnog pravca (AzOP) i treba da obezbedi:

-Određivanje položaja (koordinata) stajne tačke oruđa i pravca geografskog severa,
- Određivanje azimuta osnovnog pravca vozila AzOPv i dovođenje uzdužne ose vozila u AzOPv,
- Dovođenje oruđa na vatrenom položaju u AzOP i pamćenje vrednosti odstupanja zauzetog AzOP u odnosu na AzOPv,
- Posle svakog opaljenja treba tačno da se odredi nova vrednost AzOP (zbog pomeranjauzdužne ose vozila nakon opaljenja), izvrši korekcija i oruđe ponovo dovede u AzOP,
- Komunikaciju sa PLC kontrolerom oruđa i GD preko standardnog serijskog interfejsa,
- Prikazivanje određenih i izračunatih podataka na komandnim tablama komandira, vozača i nišandžije,
- Neprekidno određivanje koordinate vozila u pokretu i prikaz na digitalnoj karti (navigacija po karti ili koordinatama) i pravca geografskog severa u toku marša,
-Tačnost određivanja pozicije da bude < 12 m, a usmeravanja oruđa da bude < 0-01.

Ugradnju svih modula sistema ANS na određeno mesto oruđa NORA-B52-K1 i funkciju u svim uslovima dejstva oruđa treba rešiti u skladu sa tehničkim i eksploatacionim zahtevima za baterijski SUKV.


AUTOMATIZOVANI SISTEM ZA UPRAVLJANJE VATROM NA ORUĐU (ASUVO)

ASUVO treba da ima mogućnost izbora načina gađanja cilja:

- Po procedurama koje su realizovane na oruđu varijante K0 i
- Po procedurama potpuno automatskog izvršenja komandi za otvaranje vatre, tj. da se automatski realizuju procesi (bez učešća članova posade) punjenja oruđa, usmeravanja cevi na cilj i opaljenja (u skladu sa generisanom komandom za otvaranje vatre).
Poželjno je, takođe, da se softversko rešenje SKUV obogati digitalizovanim ravanskim i trodimenzionim prikazivanjem taktičke situacije, kao i vizuelizacijom teatra operacija u realnom vremenu, i tako prevede na viši nivo – u sistem za upravljanje artiljerijskim borbenim dejstvima.


Automatizovani sistem za upravljanje vatrom na oruđu treba da obezbedi:

- Automatski prijem elemenata gađanja od AFCCS (u obliku kako se daju za oruđe NORAB52-K0) i prikazivanje podataka na komandnim tablama komandira (integrisana sa GD) i nišandžije;
- Automatski prijem komandi sa AFCCS i poruka za vrstu paljbe, kao i prikazivanje komandi i poruka na komandnim tablama komandira i nišandžije;
- Kontinualno merenje uglova pravca i elevacije cevi (na primer: pomoću optičkih apsolutnih enkodera uz mogućnost generisanja novih referentnih „nultih“ položaja za merenje uglova pomoću enkodera pri zauzimanju AzOP;
-Korekciju orijentacije oruđa (usmerenja u AzOP zbog pomeranja oruđa posle opaljenja), automatski pomoću automatizovanog navigacionog sistema ili ručno (vrši nišandžija);
- Korekcije orjentacije, merenje bočnog nagiba ramena kolevke i uzdužnog nagiba pokretne platforme vozila (na primer pomoću dvoosnog inklinometra, ...);
- Automatsko zauzimanje elemenata gađanja, izvršenje punjenja oruđa (sa odabranim tipom projektila, upaljača i barutnog punjenja) i usmeravanje ose cevi na cilj (prema izračunatim / korigovanim vrednostima za elevaciju i pravac i zavisno od vrste paljbe);
- Pripremanje, pamćenje i slanje (na zahtev sa komandnog mesta) podataka o realizaciji gađanja, stanju oruđa (ispravnost, granice dejstva,...) i stanju municije u kasetama i kontejnerima (vrsta, količina, temperatura baruta,..);
- Prenos poruka i komandi između članova posade interfonskim putem;
- Izbor načina rada (na zahtev komandira) pri punjenju oruđa i zauzimanju elementa gađanja (automatski ili poluautomatski kako je to već realizovano u verziji K0) i
-Ravansku i prostornu vizualizaciju dejstava na nivou artiljerijskog diviziona i kreiranjesistema za upravljanje ariljerijskim dejstvima otvorenog za uključivanje u više nivoe planiranog ili postojećeg C4I sistema kod korisnika.

DALJI RAZVOJ SISTEMA ORUĐA NORA-B52

Dalji razvoj samohodnih oruđa vatrene podrške zasigurno će slediti tendencije: povećanjadometa, povećanja preciznosti i tačnosti sistema municija-oruđe, ostvarivanja veće pokretljivosti oruđa na terenu i višeg nivoa taktičke pokretljivosti, skraćenja vremena reagovanja, smanjenja broja članova posade, uvođenja u upotrebu novih tipova municije posebne namene sa ciljem da se oruđa podrške osposobe i za duge namene (neutralisanje oklopljenih ciljeva na velikim daljinama, gađanje pokretnih ciljeva).
Navedeni trendovi će se ostvariti većim stepenom robotizacije i automatizacije funkcija sklopova oruđa, grafičkim prikazom borbene situacije na svakom oruđu, uvođenjem u upotrebu novih osmatračkih i drugih senzora u sistem za upravljanje vatrom (radar za merenje početne brzine projektila, bespilotna letelica i drugo), primenom novih materijala i tehnologija za izradu vitalnih delova oruđa, primenom novih senzora i tehnologija u projektovanju i proizvodnji pametne municije.

Koncept otvorene ugradnje naoružanja je danas uglavnom prihvaćen od većeg brojavodećih vojnotehnoloških zemalja sveta (Francuska, Švedska, Izrael, JAR i druge), te je sa taktičkog aspekta takav koncept prihvatljiv i za izvoz i za VS. Koncept otvorene ugradnje je tim pre prihvatljiv za oruđa velikog dometa, koja po potencijalnim ciljevima dejstvuje sa pripremljenih položaja udaljenih za oko 2/3 najvećeg dometa od prednjeg položaja protivničkih trupa i ciljeva.
Sve navedeno dokazuje da zahtev oklopljavanja naoružanja, posade i municije (koji se nalaze na šasiji vozila) ili zahtev kupolne ugradnje naoružanja NIJE taktički opravdan, a istovremeno bitno povećava cenu proizvoda i narušava druge taktičke performanse samohodnog oruđa (brzina namaršu, prohodnost van puteva, mogućnost vazdušnog transpotra, otežano opsluživanje oruđa u borbi, složeno i skupo održavanje).


Ipak, „Jugoimport-SDPR“ je tokom 2009. godine započeo razvoj i izradu prototipa samohodnog oruđa NORA-B52 verzije K1, sa rešenjem koje radikalno napušta koncept otvorene ugradnje naoružanja već primenjen na verziji K0. Na osnovu podataka objavljenih o tom rešenju autori članka tu verziju oruđa promovišu kao oruđe „NORA treće generacije“ pri čemu čine bitne stručne i činjenične greške.
Naime, u svetu (pa i kod nas), uobičajeno je da se artiljerijska oruđa generacijski klasiraju prema balističkom sistemu u kome su projektovana. Stoga, samohodna top-haubica 152 mm NORA-B je već pripadala oruđima treće generacije (balistički sistem baziran na korišćenju cevi dužine 45 kalibara), a samohodna top-haubica 155 mm NORAB52-K0 pripada oruđima četvrte generacije (balistički sistem baziran na korišćenju cevi dužine 52 kalibara). Sva oruđa koja pripadaju familiji NORA-B52 mogu se dalje smatrati samo verzijama oruđa četvrte generacije.
Shodno tome, prototip oruđa NORA-B52-K1 koga razvija Jugoimport-SDPR može biti samo nova verzija oruđa familije NORA-B52, pod uslovom da je zadržana osnovna koncepcija rešenja – otvorena ugradnja naoružanja na platformu terenskog vozila (koncept TMG).

U članku navodi se da je oruđe NORA-B52-K1 realizovano sa potpunombalističkom zaštitom sklopova kabine vozača, kupole naoružanja, municijskog kontejnera i rezervoara od dejstva streljačkog oružja i parčadnog dejstva artiljerijskih projektila (prema STANAG 4569, nivo II prednja i zadnja strana i nivo I bočne strane) i od dejstva protivoklopnihmina (prema STANAG 4569, nivo 2A i 2B). Ukoliko je pozivanje na navedene STANAG norme tačno, za oklopljavanje kabine i kupole bi trebalo da se koriste pancirne ploče debljine 6 mm i 8 mm da bi štitile od dejstva streljačke municije 7,62 x 51 NATO i 7,72 mm x 39 API BZ ruskeproizvodnje sa rastojanja od 30 metara.
Međutim, sa tom debljinom primenjenih pancirnih ploča nije obezbeđena zaštita od dejstva parčadi artiljerijske municije, što je potencijalno češći slučaj od dejstva streljačkim oružjem! Nije jasno koji su delovi vozila zaštićeni i na koji način od dejstva protivoklopnih mina (sa masom eksploziva . 6 kg) što odgovara navedenom nivou zaštite?

Ukoliko je navedena zaštita sprovedena (a čak i da jeste, ona nije dovoljna) masa oruđa je povećana za više od 6000 kg, te se neminovno nameće potreba projektovanja specijalne šasije vozila, jer ni jedno vojno terensko vozilo 8x8 nije projektovano za tako velika opterećenja prednjih i zadnjih mostova vozila. Povećana masa vozila će bitno smanjiti prohodnost vozila pri kretanju na terenu (te konstatacija da je povećana mobilnost oruđa ne može da bude tačna!), a biće smanjena i brzina kretanja na putevima (te i podatak o maksimalnoj brzini od 90 km/h treba uzeti sa rezervom). O radnom veku i pouzdanosti nesumnjivo preopterećene kamionske šasije ne treba ni govoriti.
Očigledno je, dakle, da je insistiranje na oklopnoj zaštiti u koliziji sa potrebom onderisaneoptimizacije svih uticajnih borbenih karakteristika sistema oruđa, a potpuno neprihvatljiva sa stanovišta cena-efikasnost. Uostalom, teško je naći relevantno taktičko opravdanje za koncepciju i filozofiju borbene upotrebe artiljerijskog sistema čiji je domet veći od 40 km u uslovima urbanog ratovanja ili bilo koje druge situacije u kojoj će biti izložen dejstvu streljačke municije. Posebno je problematična zaštita od dejstva protivtenkovskih mina klasične kamionske šasije koja nema nikakvu podnu oblogu niti nezavisno oslanjanje točkova!


Ako potencijalni korisnik (VS ili neki strani partner) izričito traži kupolno rešenje samohodnog oruđa podrške na točkaškom vozilu, treba usvojiti koncept rešenja slovačkog oruđa 155 mm ZUZANA na specijalnoj (a ne standardnoj) šasiji vozila 8x8. Pri tome, da bi automatski punjač mogao da se koristi pri svim uglovima elevacije, treba napustiti koncept korišćenja sklopova topa 130 mm M46, odnosno umesto koritaste kolevke treba projektovati cilindričnu kolevku obujmnog tipa (po ugledu na kolevku oruđa NORA-A), jer se tako skraćuje rastojanje od donosača projektila i barutnog punjenja do ramena kolevke, što je uslov za kompaktno rešenje punjača i nižu visinu vatrene linije.




ZAKLJUČAK

Program, koncept i obim modernizacija u nastavku razvoja sistema oruđa NORA-B52 treba usaglasiti sa potrebama nove organizacije Vojske Srbije (i potencijalnih stranih korisnika), kao i sa ograničenim finansijskim resursima u dugoročnom planu opremanja VS. Prema podacima objavljenim na internet sajtu, VS ima ukupno 16 diviziona artiljerijskih oruđa (u kalibrima 122 mm, 130 mm i 152 mm), a od toga samo 4 diviziona samohodnih oruđa (122 mm). Najveći domet naših oruđa je u rasponu od 15,3 km (122 mm), 24 km (152 mm), 27 km (130 mm), do 31 km (uz pretpostavku da se deo municije 130 mm remontuje i modernizuje ugradnjom generatora gasa, čiji je razvoj ranije završen).

Iz navedenog sledi da su potencijalne potrebe VS:
- povećanje broja samohodnih diviziona sa 4 na najmanje 8, odnosno da se proizvedu i uvedu u naoružanje 4 diviziona samohodne top-haubice 155 mm NORA-B52,
- povećanje najvećeg dometa do 41 km (uvođenjem diviziona NORA-B52).

Predlog modernizacije je usaglašen sa finansijskim resursima već samom koncepcijom rešenja sistema oruđa NORA-B52. Naime, kao što je već rečeno, koncept otvorene ugradnjenaoružanja je usvojen (pored ostalog) što je takva opcija samohodnog oruđa značajno jeftinija od drugih razmatranih rešenja. Dopunski, vodilo se računa da raspolažemo većom količinom vučenih topova 130 mm M46, čiji se sklopovi naoružanja mogu koristiti u verziji NORA-B52.
Jedini taktički nedostatak ove opcije je korišćenje sklopa „koritaste“ kolevke, što za posledicu ima da automatski punjač oruđa NORA-B52 zahteva da se za ispaljivanje narednog projektila cev oruđa dovodi u elevaciju oko 40°, čime se vreme jednog ciklusa povećava za nekoliko sekundi, odnosno moguće je ostvariti brzinu gađanja od 4 metaka/minut.
Insistiranje na većim brzinama nije imperativno, jer sa navedenom brzinom vatreni udar sa 8 metaka može da se izvrši za 2 minuta, a zatim da se u naredna 2 minuta napustiti vatreni položaj i tako izbegne moguće dejstvo protivničke artiljerije.

Na osnovu prethodno izvršene analize može se zaključiti da rešenje koje „Jugoimport-SDPR“ nudi za verziju NORA-B52-K1 nije koncepcijski i tehno-ekonomski prihvatljivo i da se trebavratiti koncepciji otvorene ugradnje naoružanja. Pri tome, polazno idejno rešenje oruđa pune automatizacije otvara mogućnost za smanjivanje broja članova posade, a time i za poboljšanje arhitekture i smanjenje mase otvorenih sklopova oruđa.
Naime, u verziji K1 svi članovi posade se mogu smestiti u produženu kabinu vozila, a oslobođen prostor na pokretnoj platformi (na kome su u verziji K0 bile kabine za komandira i nišandžiju) treba iskoristiti za produženje kaseta projektila i barutnih punjenja i u njih smestiti kompletan borbeni komplet (uz preporuku da se on smanji na samo 24 umesto 36 metaka).
Time kontejner za dopunsku municiju postaje suvišan, pokretna platforma se primiče ka kabini vozila, čime se dobija prihvatljiviji raspored masa koje opterećujuprednje i zadnje mostove vozila. Oruđe bi tako imalo bolje manevarske sposobnosti pri kretanju na terenu sa većim usponom, a ukupna masa oruđa sa posadom i borbenim kompletom bi se smanjila na oko 25 do 26 tona (što je za oko 3 tone manje u odnosu na realizovanu verziju K0, a čak 8 do 9 tona manje u odnosu na verziju K1 koju nudi „Jugoimport-SDPR“).

U postupku realizacije samohodnog oruđa 155 mm verzije NOR-B52-K1 najpre treba doraditi KD za oruđe verzije K0, a paralelno sa tim završiti razvoj sledećih podsistema u cilju kompletiranja artiljerijskog sistema 155 mm:

-sistem za upravljanje vatrom integrisati sa predlozima za automatsko usmeravanje cevi oruđa na pravac severa, automatsko određivanje azimuta pravca i automatsko navođenje cevi oruđa (po elevaciji i pravcu) na odabrani cilj,
- nastaviti započeti razvoj bi-modularnih barutnih punjenja, prema već usvojenim polaznim zahtevima, saglasno usvojenom balističkom sistemu za cevi dužine 52 kalibara, a koja se mogu koristiti (sa odgovarajućim redukcijama broja modula) i iz cevi dužine 45 i 39 kalibara,
- nastaviti započeti razvoj (sa firmom EdePro) novog projektila 155 mm RA-BB sa ugrađenim raketnim motorom i generatorom gasa. Projektovani domet novog domaćeg projektila oznake tipa RA-BB bi bio oko 50 km iz cevi dužine 52 kalibara sa postojećom zapreminom barutne komore. Novim balističkim rešenjem, sa barutnom komorom zapremine 25 dm3, domet bi mogaoda se poveća do oko 55 km,
- proširiti municijski komplet razvojem i uvođenjem u upotrebu osvetljavajućeg i dimnogprojektila na bazi našeg standardnog razornog projektila 155 mm M88,
- ambicije da se samostalno razvija kasetni projektil 155 mm nisu opravdane ni realne. Važno je istaći da već iz postojećeg oruđa verzije NORA-B52-K0 može da se lansira ruski sistem KRASNOPOLJ u kalibru 155 mm, laserski navođen za završnom delu putanje. Time bi (ukoliko to korisnici budu tražili) sistem oruđa NORA bio osposobljen za dejstvo protiv oklopljenih ciljeva na velikim daljinama (15 do 20 km).


Svakako, pre nastavka razvoja sistema oruđa sa potpunom automatizacijom treba da se izvrši usaglašavanje TTZ sa zahtevima VS. Na taj način investitor („Jugoimport-SDPR“) i potencijalni korisnik (MO, odnosno VS) sa jasnim obavezama ulaze u realizaciju projekta, uz bitnu marketinšku prednost da se za izvoz nudi sistem oruđa koji je usvojen za potrebe VS.
Razvoj sistema oruđa bi vodio investitor, uz aktivno učešće VTI i TOC (kojima bi MO otvorio funkcionalni zadatak) na poslovima razvoja i ispitivanja, a realizaciju bi vršila preduzeća iz grupe odbrambenihtehnologija (imenovana za nosioce proizvodnje, finalizacije i integracije glavnih podsistema oruđa).

Imajući u vidu dostignuti stepen razvoja sistema oruđa NORA-B52 procenjuje se da bi za izradu PT oruđa, nulte serije municije sa projektilima tipa ERFB-BT i ERBF-BB (oko 500 komada metaka) i baterijskog SKUV realno bilo potrebno oko 12 do 16 meseci. Interna, završna i trupnaispitivanja bi trebalo izvršiti po svim procedurama Pravilnika o opremanju VS sredstvima NVO, čime bi se fazno stvarali realni taktički, tehnološki i proizvodni uslovi za opremanje VS (odnosnostranih korisnika) respektabilnim artiljerijskim sistemom oruđa. Po uspešno izvršenom završnom ispitivanju donela bi se odluka o uvođenju sistema oruđa u naoružanje VS, a opremanje bi se vršilo prema dinamici obezbeđenja budžeta za finansiranje plana dugoročnog opremanja VS.

Konačno, razvoj i proizvodnju artiljerijskih sistema naoružanja treba organizovati prema proverenim tehnološkim procedurama i odredbama Pravilnika o opremanju VS sredstvima NVO.
Pri tome presudan je uticaj menadžmenta svake kompanije da moguće rizike izbegne, odnosno svede u prihvatljive norme


Slika


Slika
Slika
Heineken
Reactions:
Postovi: 6434
Pridružio se: 13 Jan 2012, 01:34
Garaža: Alfa Romeo Giulietta 2.0 JTDm-2 150, Opel Corsa D 1,4 FL
Lokacija: Šid, Srbija

Re: Ratna tehnika

Post od Heineken »

Upravo citam na jednom forumu da je Dassault Rafale pobedio na Indijskom tenderu, oni su se bas naostrili, kombinacija Su-30 i Rafale. Gde ces bolje.. :D
Korisnikov avatar
kvcali
Reactions:
Postovi: 3007
Pridružio se: 13 Jan 2012, 10:02
Garaža: Omega B2 2.0
Lokacija: Kraljevo
Kontakt:

Re: Ratna tehnika

Post od kvcali »

Slika Slika Slika Slika
Slika

GS, GS/E, GSE, GTE, GSI, OPC # Irmscher, Mantzel, Steinmetz, Zender, Lexmaul, Mattig, Rieger, Kissling

http://www.opelteamserbia.com/forum
Korisnikov avatar
BAJKER
Reactions:
Postovi: 6086
Pridružio se: 13 Jan 2012, 15:34
Garaža: Suzuki SX4 1.5 MTB Cannondale bike
Lokacija: Zemun,Beograd,SRBIJA.

Re: Ratna tehnika

Post od BAJKER »

Super Galeb G-4 (N-62) Made in ex YU :)

Slika
Supergaleb je projekat koji je zapocet sredinom sedamdesetih godina proslog veka kao zamena za G-2 Galeb, tj. kao novi tip mlaznjaka za naprednu i borbenu preobuku, sa sekundarnom ulogom jurisnika za pruzanje bliske vatrene podrske.
Avion je koristio provereni motor britanskog porekla Rolls-Royce Viper potiska 17,8 kN, bio je niskokrilac sa strelastim krilom i malim strejkovima, klasicne aerodinamicke koncepcije, sa potpuno pokretnim horizontalnim repnim povrsinama.

TT podaci:

Dimenzije (duzinaXsirinaXvisina): 11,34X9,88X4,28m

Motor: Rolls-Royce Viper Mk632 potiska 17,8 kN

Tezine:
- prazan: 3250 kg
- normalna tezina: 4760 kg
- maksimalna poletna: 6330 kg
- masa ubojnih sredstava: 1500 kg

Performanse:
- maksimalna brzina: 910km/h
- operativni plafon: 14.200 m
- dolet: 1700 km
- brzina penjanja: 2040m/min

Naoruzanje:
-1500kg ubojnih sredstava na cetiri podkrilne i jednoj potrupnoj podvesnoj tacki (moze se korisiti za kacenje kontejnera sa dvocevnim topom GSh-23, kalibra 23mm sa 250 granata)
U naoruzanje je uveden 1984. i ukupno je proizvedeno oko 90 komada za bivse Jugoslovensko Ratno Vazduhoplovstvo i Protiv Vazdusnu Odbranu do prestanka rada proizvodne linije u Mostaru 1992. Izvezen je i u Mjanmar (nekadasnju Burmu) - 6 komada. Nekoliko ih je oboreno za vreme gradjanskog rata 1990-1992, a jedan je bio pogodjen MANPAD-om u rep, i pored potpuno raznesenog zadnjeg kraja uspeo da se bezbedno prizemlji i njegov rep je danas izlozen u Muzeju vazduhoplovstva na Batajnici. Jedan primerak je leteo i u Republici Srpskoj, mada je nekoliko puta prijavljivan da je oboren, a sada se ne nalazi u letnom stanju. Do bombardovanja ih je bilo operativno oko 60, 1999. vise ih je unisteno na zemlji, pre svega u kaponiru podgorickog aerodroma Golubovci. Nakon NATO agresije, broj opada na oko 30-ak, dok sada lete samo oni primerci koji su u sastavu 252.mae "Kurjaci sa Usca" (znaci negde oko desetak komada). Ovim avionima kao uostalom i svima u nasem Vazduhoplovstvu isticu resursi, i oni maksimalno moci da lete do 2015. godine, mozda jos koju godinu posle toga. Nakon toga, nase vazduhoplovne snage ostaju bez operativnih aviona, a Supergaleb kao avion koji pokriva onu prelaska sa klipnih na lovacke avione predstavlja jedan od prioriteta u buducim programima modernizacije i remonta, kao i eventualne zamene avionima stranog porekla.


Modernizacija Supergaleba
Supergaleb je vec imao zapocet jedan program modernizacije, a to je G-4M, koji je zacet jos pocetkom devedesetih, nakratko ozivljen oko 2000. godine, pa potpuno zastao nakon toga, vec potpuno prevazidjen. On je predvidjao integraciju sa raketama vazduh-vazduh sa IC samonavodjenjem R-73 ruskog porekla, koje bi sluzile za samoodbranu i nosile bi se na sinama na krajevima krila, mogucnost nosenja TV-vodjenih raketa americkog porekla AGM-65A Maverick dometa 29km, ugradnju HUD-a, dispenzera za IC mamce, kao i signalizatora IC-ozracenja, novog radio-aparata, i neke sitnije modifikacije. Po nekim varijantama bio je predvidjan i za koriscenje laserski vodjenih bombi, ali je kao i projekat te bombe i slicni projekti izvidjackog kontejnera, sve ostalo na nivou prototipa.
Ako nameravamo da Supergaleb (p)ostane jedna efikasna i moderna ratna masina, modernizacija mora biti izuzetno temeljna i duboka. Uz sve gore navedeno, standardna oprema i mnogo manjih i slabijih aviona je postao GPS, NVG, magistrale podataka, kao i minimum dva MFD po kabini uz wide-angle HUD i kompjuter za planiranje misije integrisan sa magistralom podataka, novi radio-uredjaj, novi uredjaji IFF, signalizatori IC i radarskog ozracenja i dispenzeri odgovarajucih mamaca. Na sve to bi trebalo dodati i laserski daljinomer i obelezivac ciljeva (u nosu umesto reflektora), a i FLIR ne bi bio lose resenje pored kokpita. Pored laserski vodjenih bombi, trebalo bi ga integrisati sa recimo IC samonavodjenom varijantom Mavericka. Izbaciva sedista su marke Martin Baker, ali bilo bi dobro zameniti ih nekim novijim modelom (K36D "Zvezda" recimo). Na ovaj nacin Supergaleb bi bio barem delimicno integrisan sa "pametnim" oruzjem i imao vecu borbenu zilavost i predstavljao realniji prelaz na moderne lovce-bombardere IV i V generacije. Postavlja se pitanje isplativosti takve modernizacije kada se zna da jeoperativno 10-15 aviona, mada sa druge strane, s obzirom na stanje sa MiG-ovima 29 (pisano na forumu), starost MiG-ova 21, neisplativost Orlova, stice se utisak da bi upravo stedljivi Supergaleb mogao biti osnovni avion na kojima bi nasi piloti mogli da imaju nalet u ovim kriznim vremenima za SV i PVO. Ako je vec tako, bio bi red da im se omoguci da to malo naleta sto imaju provedu na najmodernijim (u nasoj situaciji) mogucim letelicama.

Galeb G-4 snimljen by Bajker na aerodromu Batajnica pilot Goran Savic koji je kasnije poginuo u avionu Lasta septemba meseca.

Slika

Slika

НАТО агресија.
У припреме за одбрану од агресије НАТО-а све борбене ескадриел су октобра 1998. прошле „генералну пробу“ рата — јединице су дислоциране према ратним плановима и биле су у високој борбеној готовости за наменске задатке. Авиони орао из 252. лбае, са посадама и техничким саставом, били су 15 дана октобра стационирани на Пониквама како би били ближе Косову у случају потребе да буду уведени у борбе против албанских терориста. У бреме прелета орлови су до пониква летели у смакнутом поретку са Г-4, како би се заварали противнички радари и онемогућило да региструју број пребазираних авиона. Г-4 су се вратили у матичну базу. У пролеће 1999. године, у седимцама пред рат, авиони Г-4 из 252. лбае вукли су мете изнад полигона ради обуке посада противавионских оруђа. Дивизиони ПВО из састава РВ и ПВО имали су марта 1999, гађања на полигону Пасуљанске ливаде ради освежења знања резервиста. Када се већ сасвим извесно очекивао први удар НАТО-а, изабрани су циљеви за ватрена дејства за све ескадриле наоружане авионима орао и Г-4. Због виших перформанси орлови су имали предност у односу на Г-4. Зато су 24. марта, у часовима управо пред почетак бомбардовања, орлови из састава 252. лбае прелетели са матичног аеродрома на Поникве. Седам Г-4 остало је у растреситом размештају у кругу аеродрома у Батајници, и нису летели током рата. Осим орлова из 98. пука, на борбене задатке летели су и Г-4 из 229. лбае. Девет авиона је 24. марта, такође у часовима пред почетак бомбардовања, прелетело са Голубоваца на аеродром у Нишу. Пилоти 229. лбае изводили су борбене летове у условиам потпуне превласти противника у ваздушном простору. До Космета летели су на малим висинама, пратећи конфигурацију терена да би се уклонили из поља радарског осматрања Са Авакса. Авиони НАТО-а уништили су на аеродромима седам наоружаних и 16 ненаоружаних Г-4 и оштетили 9, односно 14 авиона. Главни губитак нанео је пројектил НАТО-а који је пао близу улаза у подземно склониште у селу Тузи - уланчаном пожару страдали су сви авиони „Летећих звезда“ и део ненаоружаних Г-4.
Slika
Heineken
Reactions:
Postovi: 6434
Pridružio se: 13 Jan 2012, 01:34
Garaža: Alfa Romeo Giulietta 2.0 JTDm-2 150, Opel Corsa D 1,4 FL
Lokacija: Šid, Srbija

Re: Ratna tehnika

Post od Heineken »

Danas...

Slika
Slika
Slika
:sreckovic: :doubleup:
Korisnikov avatar
maxer
Reactions:
Postovi: 6672
Pridružio se: 13 Jan 2012, 01:36
Garaža: Ford Focus II Mk2 1.6 16V
Lokacija: Zaječar

Re: Ratna tehnika

Post od maxer »

Snimak iz 2009. ali pilot ga je vozio do jaja :doubleup:

http://youtu.be/OfINfouJbTE

U vezi haubica, ova je izvorno prestala da se proizvodi od strane Šveđana koji su je napravili ali je Indijci i dalje usavršavaju.
Sve u svemu strašno dobro napravljena haubica:

(premotajte do 06:31 i odatle odgledajte bojevo gađanje)
http://youtu.be/PaK1jFg8JBE
Heineken
Reactions:
Postovi: 6434
Pridružio se: 13 Jan 2012, 01:34
Garaža: Alfa Romeo Giulietta 2.0 JTDm-2 150, Opel Corsa D 1,4 FL
Lokacija: Šid, Srbija

Re: Ratna tehnika

Post od Heineken »

Korisnikov avatar
kvcali
Reactions:
Postovi: 3007
Pridružio se: 13 Jan 2012, 10:02
Garaža: Omega B2 2.0
Lokacija: Kraljevo
Kontakt:

Re: Ratna tehnika

Post od kvcali »

http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... Ti1fAEExhM


Podzemni aerodrom "Željava" sve do 1992 godine bio je najmoćnija vojna baza u tadašnjoj SFRJ, a zasigurno i na celom evropskom kontinentu. Takve tipove podzemnih objekata ima vrlo malo zemalja, a najpoznatiji po izradi su Šveđani i upravo je njihov model iskorišten pri konstruisanju ovog aerodroma. Sam objekat lociran je na granici BiH i Hrvatske i upravo je to zapečatilo njegovu dalju sudbinu. Naime za vreme rata u Hrvatskoj 1991 aerodrom je intenzivno korišten, no međutim izbijanjem sukoba u BiH, njegova dalja perspektiva sa geostrateškog položaja bila je neodrživa. Stoga je objekat krajem maja 1992 od strane JNA onesposobljen za dalje korištenje i do dan danas nije, a i zasigurno neće biti osposobljen još dugi niz godina (ako to neko i planira). Posle "rušenja" dobar deo objekta ostavljen je tadašnjoj vojsci RSK, a jedan manji deo koji je pripadao teritoriji BiH bio je pod kontrolom Armije BiH. 1995 u operaciji "Oluja" biva zauzet od strane A.BiH no međutim vrlo brzo je predat HV. Trenutna situacija oko ove bivše vazduhoplovne baze nije se ni malo promenila, takoreći ista je kakva je bila 1992 - aerodrom i prateći objekti neupotrebljivi su i nisu odoleli zubu vremena tako da objekti koji su uništeni '92 i '95 izgledaju još gore. Na kraju ovog teksta prezentovaću i poslednje aktuelne fotografije snimljene 2003g. Inače Hrvatski mediji uveliko nagoveštavaju da bi namena ove bivše baze mogla uskoro biti izmenjena . Naime, MUP RH želi ovde izgraditi centar za azilante jer je mesto idealno zbog blizine granice, što bi u prevodu značilo da je Hrvatska i definitivno digla ruke oko obnove baze.



O kakvom se objektu radi, kada je projektovan, kako napravljen i koje su mu karakteristike pokušaću objasniti u sledećem tekstu .Objekat je projektovan još davne 1957g. pod šifrovanim nazivom "Objekat 505" u realizaiji Specijalnog odelenja građevinske uprave tadašnjeg Ministarstva odbrane(MO). Glavni projektanti i realizatori projekta su puk.dr.Lj.Kodelja i p.pukV.Smirnov (inače ruski carski emigrant) .Pre toga izvršen je odabir lokacije i određena geološka ispitivanja. Zbog izuzetnog geostrateškog položaja u tadašnjoj FNRJ (dubina teritorije) i prirodne zaravni podno planine Plješevice, te blizine grada Bihaća (R.BiH) i Ličkog Petrovog Sela (RH) izabrana je mikro lokacija. Tek sredinom 1959g. otpočeli su prvi građevinski radovi na terenu . Poslovi su povereni vojnom GP."Soča". Uporedo je počela gradnja poletno sletnih staza i kopanje tunela u utrobi Plješevice. Tu su graditelji naišli na prvi veći problem - naime kako je planina bila sastavljena od izuzetno čvrstih dolomitnih stena moralo se intenzivno koristiti miniranje, ali su projektanti smislili specijalan sitem rušenja "punim i praznim punjenjem" gotovo u santimetar. Ovo je naročito efikasno delovalo jer su izgrađene galerije morale po projektu biti širine 20m. i visine 8m. te dužine više od 1km .Pod najvećim stepenom tajnosti radilo se u tri smene sa gotovo 250 angažovanih radnika. Kompletni radovi završeni su 1965g. kada je obavljen tehnički prijem a prve jedinice JRV počele su bazirati tek naredne godine.

Baza koja je tada završena izgledala je impresivno - ukupno su u utrobi planine bile izgrađene tri galerije+jedna pomoćna (kao rezervni izlaz) koje su se spajale na "raskrsnici" gde je postojao i jedan slepi krak za remont aviona visine 12m. Ove tri galerije imale su impresivne dimenzije - bile su dužine 400,500 i 350 m, svaka visine 8 i širine 20m . Grandiozna baza bila je projektovana sa sistemom zaštite da izdrži direktan pogodak nuklearnog projektila jačine 20kt. ravno onog koji je bačen na Nagasaki. Stoga je ispred ulaza u svaku galeriju napravljena predkomora tzv."blenda" odnosno betonski štitovi koji su se spuštali polukružno sa tavanice raspoređeni na svakih desetak metara radi amortizacije ogromnog pritiska da masivna vata od čelika i betona ne bi trpela udar veći od tri atmosfere. Ulaz u svaku galeriju zatvarala su već pomenuta vrata. Svaka od četvoro bila su debljine 1; visoka 21 i široka 9m .Svaka su težila 100 tona i bila su pokretna i hermetički su zatvarala galerije. U samom objektu inače bila je izgrađena kompletna infrastruktura za boravak više stotina zaposlenih od restorana,spavaonica,kancelarija,ambulante pa do tehničkih radionica,moćne agregatne stanice za proizvodnju el.energije(u slučaju blokade objekta),skladišta kerozina i ubojnih sredstava(UBS). U samom središtu objekta postojao je i lift kojim se osoblje "podizalo" na visinu od 30-tak metara iznad nivoa baze gde se nalazio teško uočljivi betonski bunker (gledano sa piste) u kom je postojao kontrolni toranj i iz njega se navodila avijacija. Objekat je projektovan tako da je u slučaju totalnog rata bio autonoman da obezbedi neprestano dejstvovanje sopstvene avijacije (bilo je bazirano oko 60 MiG-ova 21) gotovo sedam dana bez dopune gorivom i UBS. Baza je snabdevana kerozinom podzemnim cevovodom iz vojnog skladišta na brdu Pokoj kod Bihaća - sam cevovod bio je dug preko 20 km. Vanjsko skladište UBS bilo je udaljeno oko 5km. u selu V.Polje. Zanimljivo je pomenuti da je pri kopanju tunela nađena reka ponornica tako da je i to bio jedan dodatni plus-baza nije morala brinuti o snabdevanju vodom u slučaju blokade. U samom objektu od njegovog otvaranja radio je sistem klimatizacije koji je za ono vreme bio pravo remek delo. U objektu je održavana konstantna temperatura i vršena filtracija vazduha. Vanjski deo objekta tj.aerodrom sastojao se od 5 pista (2 poletno-sletne i 3 poletne) te kasarne (koja je ujedno bila i logistička baza) u blizini L.Petrovog sela.

Na samom vrhu planine Plješevica (1650m.) bili su instalirani Britanski radari S-613 najmoderniji u to vreme, sa dometom preko 400 km sa kojim je nadgledana gotovo cela teritorija Italije , Austrije i dobar deo Mađarske. Takođe i tu je urađen podzemni objekat sa operativnim centrom.
Radari su bili uvezani u jedinstveni sistem PVO JNA i nalazili su se u sistemu VOJIN (vazdušno osmatranje,javljanje i navođenje).Od celokupnog sistema koji je bio vezan za sam aerodrom jedino su ovi radari i sam položaj ostali aktivni od 1992 do 1995. Radari su 1995 od strane VRSK uništeni da ne bi pali u ruke HV.

Na samom aerodromu do preselenja kompletnih eskadrila sa osobljem na aerodrom Ponikve kod Užica, bazirao je 117 Lap. (lovačko-avijacijski puk) sa 3 eskadrile lovaca-bombardera MiG-21 PF ; i 323 Iae (izviđačko-avijacijska eskadrila) sa avionima MiG-21R. Planirano je da avione u doglednoj budućnosti zamene aparati MiG-29 ali okolnosti u okruženju su to osujetile. Čak je počelo proširivanje jednog od ulaza za smeštaj 29-ki - naime da bi se smestio ovaj tip vazduhoplova morala je da se proširi "betonska zavesa" na ulazu u objekat. Ta tzv.zavesa projektovana je prema profilu 21-ce koji ima jedan vertikalni stabilizator. Pošto 29-ka ima dva vertikalca, moralo se pristupiti "doradi". Ipak majstori se nisu mnogo mučili-ostalo je samo na ideji.
U bivšoj SFRJ jedini približan objekat sličan ovom izgrađen je u Prištini (aerodrom Slatina), ali on je mnogo manji i nebi mogao parirati ni po čemu Bihaćkom aerodromu.

Postoji procena da je objekat i aerodrom tadašnju državu koštao u ono vreme (a naravno i sada) fantastičnih 4 milijarde USD.
Sa tim novcem mogao se izgraditi supermoderni autoput sa četiri trake (sa pratećim objektima) od Triglava do Đevđelije !!!

Ovaj celokupni tekst sastavio sam iz više izvora. Koristio sam materijale i podatke sa svih strana. Bilo je tu i neverovatnih tekstova, pogotovo onih koje sam pokupio iz Hrvatskih izvora. Tako naprimer navođeni su podatci da su jedinice JNA koje su minirale aerodrom u maju 1992 digle u vazduh i vozače kamiona koji su navodno u njima dovezli eksploziv za tu namenu.... Istina je da su miniranje poletno-sletnih staza i zarušavanje ulaza u galerije izvršili iskusni inžinjerci JNA ali ne sa nekim vozačima kamiona - kao da smo ih imali višak!
Drugo, ne bi me ništa ponukalo da napišem tekst o ovom objektu da i sam nisam boravio u njemu i to pred sam odlazak i napuštanje jedinica JNA. Tada sam imao priliku da uđem u već gotovo opustele galerije koje su "zjapile" prazne jer su avioni otišli još poodavno. Ne mogu opisati taj osećaj boravka unutra. Neverovatno je bilo poći kroz te ogromne tunele koji su iznutra bili bukvalno "prelakirani" nekom sjajnom farbom tako da imate osećaj da se nalazite u nekom naučno-fantastičnom filmu....zaista neopisivo. To mi je bio prvi i poslednji put da uđem u taj objekat.
Sada ruiniran i propao može jedino (kao što mnogi kažu) da posluži kao jedno ogromno uzgajalište pečuraka

Da bi stekli kakvu takvu sliku kako je zaista izgledao ovaj objekat preporučio bi link koji je u jednom od tekstova na ovom forumu prezentovao ideikus, a link je http://www.avijacijabezgranica.com . Tu se nalaze dva arhivska video snimka same unutrašnjosti objekta - vredi pogledati !


ovo su slike snimljene 2003g.

Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika

Šematski prikaz objekta -

Slika


Panorama Plješevice (snimak napravio SFOR)

Slika


Ovo su snimci načinjeni 1992g.- vidi se onesposobljena pista neposredno nakon miniranja


Slika
Slika


...a ove su snimili vojnici IFOR-a (SFOR) - takođe 1992g.



Slika
Slika
Slika


na više prezentovanih fotografija vidi se takozvana "zavesa" koja se spuštala od svoda prema dnu (na samom ulazu). Uočljivo je da je pravljena za tip aviona sa jednim vertikalnim stabilizatorom, kakav je bio MiG 21. Na ovoj se to najbolje vidi -

Slika


a ovo su već arhivski snimci kojih je za ono vreme bilo zaista malo, s obzirom o kakvom je objektu bilo reči -

Slika

iznad svakog ulaza "Rupe" bila je razapeta ogromna maskirna mreža koja je skrivala ionako dobro skriveni objekt. Ovde se to malo i vidi -

Slika


interesantno je napomenuti da su u samom objektu postojali tzv. elektromobili - vozila na električni pogon koja su služila bukvalno za sve potrebe, konkretno - snabdevanje UBS, rezervnim delovima, vuči aviona pa čak prevozu ljudstva. Ovde vidimo jedan takav -

Slika


popularni film (za ono vreme) bio je "Partizanska eskadrila" koji je jednim delom sniman na ovom aerodromu. Evo jedne od scena -

Slika



i na kraju detaljniji šematski prikaz i skica objekta -

Slika
Slika

Edit:

http://www.youtube.com/watch?v=7mPDECLLxzU
Slika

GS, GS/E, GSE, GTE, GSI, OPC # Irmscher, Mantzel, Steinmetz, Zender, Lexmaul, Mattig, Rieger, Kissling

http://www.opelteamserbia.com/forum
Korisnikov avatar
BAJKER
Reactions:
Postovi: 6086
Pridružio se: 13 Jan 2012, 15:34
Garaža: Suzuki SX4 1.5 MTB Cannondale bike
Lokacija: Zemun,Beograd,SRBIJA.

Re: Ratna tehnika

Post od BAJKER »

Evo uspeo sam da iskopam nesto od svezijeg video materijala iz 2012 godine.
http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... t1_badOhPc#!

I jedan interesantan video samog podzemnog kompleksa.
http://www.youtube.com/watch?v=PGfJXNEvqOY
http://www.youtube.com/watch?v=6Y4vpCnLvyg
Slika
Korisnikov avatar
BAJKER
Reactions:
Postovi: 6086
Pridružio se: 13 Jan 2012, 15:34
Garaža: Suzuki SX4 1.5 MTB Cannondale bike
Lokacija: Zemun,Beograd,SRBIJA.

Re: Ratna tehnika

Post od BAJKER »

Obeležavanje Dana vazduhoplovstva uz velike nade.

U aprilu 2013. ističe upotrebna dozvola za naše avione Mig-21. – Imamo i četiri Miga-29, a u slučaju njihovog kvara vazdušni prostor nad Srbijom ostaće „nepokriven”


Piloti i mehaničari Vojske Srbije kraj Miga-21 Foto Tanjug
Slika


Uz čestitke i najbolje želje svim pripadnicima Vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane Srbije, na Dan njihovog vida, 24. decembar, kada je pre tačno 100 godina u Nišu formirana Prva vazduhoplovna komanda srpske vojske, neizostavno se nameće i pitanje šta će čuvati vazdušni prostor Srbije posle marta 2013. godine.

Naime, posle tog datuma svi resursi eskadrile aviona Mig-21 ističu, poslednji avion tog tipa kupljen je pre tačno 30 godina, nekoliko puta tim aparatima produžavana je upotrebna dozvola, ali sada je tome došao kraj. Ruska strana, koja je jedina ovlašćena da produži upotrebnu dozvolu, to, po svemu sudeći, ne može više da učini jer su onda oni odgovorni u slučaju bilo kakvog udesa aviona. Rusi su do sada već najmanje dva puta produžavali upotrebne dozvole zavisno od godine proizvodnje aviona Mig-21.

U aprilu 2013. godine naši avioni Mig-21 prestaju da služe za kontrolu vazdušnog prostora Srbije, ostaju nam samo tri jednoseda Mig-29 i jedan dvosed Mig-29. U slučaju bilo kakvog kvara tih četiri aviona, vazdušni prostor Srbije ostaje „nepokriven”.

Istina, tu su još i raketni sistemi PVO, ali u okviru procedure za kontrolu neba i presretanje u vanrednim situacijama raketni sistemi PVO se ne koriste osim u krajnjem slučaju. Srbija teži ka ulasku u EU, članice i kandidati za EU moraju da kontrolišu svoj vazdušni prostor bilo svojom avijacijom, ili da plaćaju neku stranu avijaciju da obavlja tu funkciju za nju. S domaćim avionima „orao“ i G-4 naše vazduhoplovstvo ne može da čuva vazdušni prostor Srbije, jer ti avioni nemaju avionski radar, niti nose rakete vazduh-vazduh, tako da su za ulogu vazdušne kontrole praktično neupotrebljivi.

Šta preostaje onda Srbiji? Da prihvatimo ponudu Rusije za kupovinu 12 aviona Mig-29M2, 12 sistema PVO raketa „pancir”, raketne sisteme PVO „buk“ i S-300 s raketama S.400?

Neko će reći zašto to da kupujemo od Rusije, a ne od Zapada, odnosno od SAD avione F-16, ili F-18?

Zato što je Srbija još pod određenim sankcijama SAD i država NATO-a kada je u pitanju prodaja sofisticirane vojne tehnologije našoj zemlji. Interesantno je zašto to niko ne želi javno i da kaže, pa na pitanje Šveđanima zašto nisu ponudili avion „gripen“ Srbiji, oni kažu da je Srbija još pod sankcijama NATO na uvoz vrhunske zapadne vojne tehnike i tehnologije. A kako je „gripen“ prepun američke tehnologije, onda je potez Šveđana i logičan.

Kupovina vojnih, pa i civilnih aviona uvek je i politička odluka. Naši vazduhoplovci kažu da bi za našu avijaciju avion Mig-29M2 bio najbolje rešenje, i zbog cene, i zbog prateće logistike, i zbog obuke pilota i mehaničara. Ako država namerava da kupi ili iznajmi borbene avione za čuvanje vazdušnog prostora onda je ponuda Rusije u ovom času najoptimalnija. Ako je sada propustimo pitanje je hoće li kasnije uopšte i biti bolje ponude, odnosno Moskva može da zaključi da smo neozbiljni.

Isto to mogu da zaključe i u „Jurokontrolu“ u Briselu jer „nepokriven“ i nečuvan vazdušni prostor iznad Srbije dovodi do preusmeravanja sadašnjeg civilnog vazdušnog saobraćaja iznad Srbije na neke druge rute. U tom slučaju nema ni para našoj zemlji od preleta stranih aviona preko naše teritorije, a to nisu male svote.

Ministar odbrane Srbije i prvi potpredsednik vlade Aleksandar Vučić najavio je pre neki dan skoru posetu ministra odbrane Rusije našoj zemlji. Zaista ne vidim šta bi to mogla da bude i glavna tema razgovora Vučić–Šojgu, ako ne novi avioni i rakete za Srbiju. Sve ostalo mogu da obave i drugi ministri.

Možda naši vazduholovci za veliki jubilej dobiju i konkretnu čestitku...

Miroslav Lazanski

http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/ ... de.lt.html
Slika
Korisnikov avatar
kvcali
Reactions:
Postovi: 3007
Pridružio se: 13 Jan 2012, 10:02
Garaža: Omega B2 2.0
Lokacija: Kraljevo
Kontakt:

Re: Ratna tehnika

Post od kvcali »

I da se nadovezem da jedan broj tih novih devetki je vec napravljen, trebalo je da se predaju Siriji, koja ih je narucila cak mislim 2 eskadrile, ali sad zbog okretanja ledaj rusa ti ovioni nemaju kupce a mi smo ko poruceni za njih, jer kad se nesto poruci ne moze se odmah napraviti, posebno sofisticirani avioni, a u ovakvoj promenjenoj situaciji vrlo je realno da odmah dobijemo tu eskadrilu ako ne celu onda veliki deo odmah, a po sklapanju i ostali deo, dace bog da se ostvari ova kupovina.
Slika

GS, GS/E, GSE, GTE, GSI, OPC # Irmscher, Mantzel, Steinmetz, Zender, Lexmaul, Mattig, Rieger, Kissling

http://www.opelteamserbia.com/forum
Odgovori