F-117 i B-2 su egzibicije futurisičkog izgleda, koje bez kompjutera ne mogu da lete. Spore i relativno nefukncionalne letelice koje su napravljene da izgledaju "opasno", kako bi se kod poreskih obveznika lakše opravdao potrošeni novac.
SR-71 je nešto sasvim drugo... Nastao je iz realne potrebe da se što brže snimi što veća površina, a da ga je pri tome skoro nemoguće oboriti (zbog brzine i visine leta). U to vreme satelitska špijunaža je bila tek u povoju i nije mogla da obezbedi dovoljan kvalitet fotografija. Spori špijunski avioni (npr. U-2) su obarani nekoliko puta (SSSR, Kuba, Kina).
SR-71 je nacrtao dizajner, rukom, uz konsultaciju sa aero inženjerima. Za projektovanje nije korišćen ni jedan jedini kompjuter (izvor:
http://www.habu.org ). Reč je o normalnoj, klasičnoj letelici, čije upravljanje takođe ne zavisi od kompjutera. Ključ uspeha SR-71 se krije u motorima, tj. u onim konusima i ostaloj mehanici oko usisnika za vazduh. Na malim brzinama je to običan turbo-mlazni motor (turbo-jet), a kako brzina raste, sve više vazduha prolazi pored kompresora i ide direktno u komoru za sagorevanje (motor postaje ram-jet). Zapravo, mislim da se preskaču i kompresor i komora za sagorevanje i turbina, a najveći deo sagorevanja se odvija u sekundarnoj - forsažnoj komori. Na taj način se štiti motor od naglog povećanja obrtaja koje je nemoguće zaustaviti, što je npr. bio glavni problem kod MiG-a 25, koji na 3.2 M već uništava motore, iako bi trup mogao da izdrži veće brzine. Veoma jednostavan koncept, ali ga se Sovjeti nisu setili.
SR-71 su poslednji put poleteli 1998. Onda su konzervirani "na neodređeno", a većina rezervnih delova je uništena. Šteta što nisu leteli godinu dana duže, možda bismo neki i oborili...

Šalim se, Neva, sa maks. visinom cilja od 18 km, ne bi mogla da dobaci do njih. Realnu opasnost za vreme hladnog rata je predstavljao S-200, ali pošto je reč o fiksnim sistemima, valjda su Amerikanci pazili da lete van zona u kojima su se nalazili. Što se tiče presretanja od strane drugog aviona, mislim da nije nikada zabeleženo. Da se kojim slučajem, neki MiG-25 zadesio u vazduhu, na sličnoj visini, u trenutku nailaska SR-71, verovatno bi ga presreo bez problema. Ali da poleće sa zemlje, teško. Pitanje je i kako se SR-71, s obzirom na malu površinu krila, uopšte vidi na radaru. Nisam nikada pročitao da su Sovjeti uopšte uočavali ove avione iznad svog vazdušnog prostora.