Ako niste gadljivi na SF tematiku (ja uglavnom samo to čitam

), preporučio bih vam 3 knjige, neke od njih ne spadaju među ultra-poznate ali su (po meni) mnogo dobre:
-
Nije vreme za heroje (
Sem Lundval, u prevodu Zorana Živkovića) ... imam je u elektr.obliku pa ako nekome treba neka mi pusti poruku.
Meni najsmešnija i najzabavnija knjiga, koju sam pročitao. Kratko i pitko štivo, u kojoj glavni junak srlja iz situacije u situaciju, ni kriv ni dužan.
On je običan vojnik, na nekom svemirskom brodu, koji je poslat kao izviđač "u sigurnu smrt", na planetu starog raspalog međuzvezdanog carstva. Poslat je na planetu na kojoj verovatno više nema ljudskih bića ali je i dalje čuvaju savršene odbrambene mašine, spremne da u trenutku unište bilo koga / bilo šta - što nema autorizaciju za spuštanje na istu.
Naravno, igrom neverovatnih i urnebesno smešnih okolnosti, njemu ipak polazi za rukom da to učini a tamo nailazi na još luđe i luđe situacije, koje je otelotvorio u beskrajnoj dosadi milenijuma, super-inteligentni centralni kompjuter planete.
-
Metusalemova deca (
Robert Hajnlajn)
Ne znam zašto ali ovu knjigu sam čitao preko 10 puta i čitaću je još. Akciona, napeta, vuče vas u radnju - da vidite šta će se sledeće desiti. Oduševljen sam njome.
Zasniva se na ideji da kombinacijom gena dugovečnih ljudi, potajno se stvara loza onih koji mogu da žive dobrano preko 100 god. (naravno uz obilatu pomoć i medicine).
Oni kriju svoje postojanje od ostatka čovečanstva ali jednog trenutka bivaju provaljeni i pohvatani kao Jevreji u II.sv.ratu i jedina opcija za njih postaje izgnanstvo ili smrt (u mučenjima da odaju svoje tajne dugog života, jer ostatak ljudske rase ne veruje da su za to pre svega zahvalni genima tj. selekciji ukrštanja dugovečnih roditelja).
Isposlovavši izgnanstvo u svemirskom brodu koji je bio spremljen za prvi među-zvezdani let, oni primenjuju eksperimentalnu tehnologiju brzog kretanja između zvezda i uspevaju da pronađu i posete nekoliko novih planetarnih sistema, i da se tamo susretnu sa potpuno novim pa i nepojmljivim oblicima razumnog života. Ne našavši ni na jednoj svoj novi dom, rešavaju da se okrenu i vrate "kući", pa šta bude ...
-
Gospodar svetlosti (
Rodžer Zelazni)
U suštini, krnjiga je Vrh! Ovo delo prosto vapi za ekranizacijom. Od ovoga bi se mogao napraviti pravi filmski megahit, naravno ako ga scenarista ne ukaki.
Vrlo originalna ideja pisca, koja je postavljena u temelj civilizacije o kojoj govori i na tome se gradi priča o ljudskoj želji za božanskim moćima i besmrtnošću i o tome šta se dešava kada se do istih i dođe. Brod kolonista sa Zemlje, dospeva do neke planete idealno pogodne za život ljudskih bića ali se tamo sukobljava sa starosedeocima koji su toliko drevni da su u jednom trenutku napustili fizički oblik postojanja (zbog besmrtnosti) i postali bića od čiste energije ali koja neverovatno žude za prostim čulnim užicima koja može da pruži samo fizička egistencija. Ljudi ih uz pomoć tehnologije unapređenja određenih psiho-fizičkih predispozicija pojedinca, pobeđuju i kolonizuju planetu.
Oni koji su postali super-ljudi pomoću pomenute tehnologije, odbijaju da "vrate" svoje moći i postaju Bogovi u novo-ustrojenom sistemu "kasti" (po ugledu na Indiju) a zahvaljujući tajnama koje su saznali od starosedeoca, realizuju "reinkarnaciju" tj. prenošenje svesti/duše tj. energetskog bića čoveka iz starog tela u novo, u potpunom kontinuitetu, baš kao što bi neko zamenio garderobu. Takva jedna tehnološki super-razvijena totalitaristička civilizacija, bazirana na Indijskoj mitologiji (ali ovde realno materijalizovanoj), ima svoja pravila kojima se suprotstavlja jedan čovek ... jedan od Bogova i to baš onaj koji je u stvari porazio starosedeoce, zahvaljujući svojim neobičnim tehnološki uzdignutim moćima.
On postaje pretnja ostalim Bogovima i sistemu koji su oni obezbedili za sebe ...