Danas sam bio pešak u saobraćaju. Ali, kao vozač, znam kako da se ponašam i u ulozi pešaka. Video sam slučajeve kakve i vi pominjete. Jesam ljut na njih, ali ih i razumem. Dok nisam postao vozač, ni ja nisam baš preterano obraćao pažnju na muke vozača u zimskim uslovima. Hoću reći da sam se kao pešak isto i leti i zimi ponašao.
Nikada nisam izletao vozačima, uvek uredno prelazio na zeleno i na obeleženi pešački, ali sam znao da ne obraćam pažnju da mi je auto preblizu i da u zimskim uslovima to rastojanje neće biti dovoljno za bezbedno zaustavljanje.
Ne vozim već dva dana, ali sam vozio kada je prošli put napadao sneg, kao i kasnije kada je, zbog konstatnog minusa, bilo puno leda na ulicama. Uvek, ali uvek sam računao na to da ću naići na "pešaka koji nije vozač" i ne razmišlja o meni i mojim problemima da kontrolišem auto po ovakvim uslovima. Mnogo gledam pešake ispred i sastrane, dok pokušavam da razmišljam jedan korak pre njih i procenim im potez. Jednostavno, ne mogu oni da znaju sve ono što mi kao vozači znamo. Tako je-kako je.
Jeste li nekad razmišljali o tome da mnogi ne umeju ni da se ponašaju kao pešači hodajući trotoarom?

Ja nadrljam i kao pešak zbog takvih. Primeri:
1) idem uporedo sa još jednim pešakom, on sa moje leve strane, i taj odjednom odluči da skrene desno i meni izleće ispred noge, bez i da je pogledao da li mu ide pešak sa desne strane. U najblažem slučaju ukočim, a u najgorem ga zgazim. Nekada umem i namerno da nagazim takvog pešaka jer vidim da je nepažljiv. ;D
2) uzani deo trotoara jer je parkirani auto zauzeo polovinu. Zauzeo je levu stranu trotoara, a ja se, naravno, uvek krećem desnom. Iz suprotne strane mi se približava drugi pešak. U isto vreme stižemo do auta. Umesto da me propusti da prvi prođem svojom, bez prepreka, stranom, on uleće prvi na moju stranu a ja moram da čekam i sklanjam se iza auta da bi ovaj prošao. Nama vozačima je sasvim jasna ta situacija iz saobraćaja i znamo kada treba propustiti auto iz suprotnog smera.
3) srećemo se na uskoj utabanoj stazi i ja sam redovno taj koji zagazi u sneg i skloni se. Jednom u 20 puta naiđem na pešaka iz suprotnog smera koji se isto sklanja sa utabane staze, pa iz poštovanja oboje malo zagazimo po snegu.
4) slučaj kada pešak ispred tebe iznenada stane jer je video nešto/nekog. Ugledao je nešto/nekog i ne zanima ga da blagim okretanjem glave vidi da li ima nekog drugog pešaka, koji ne može da ukoči, tik iza sebe. Opet slučaj kada umem namerno da kaznim takvo ponašanje i zgazim ovog ispred. ;D
5) nađu se dvojica-trojica pešaka poznanika i zakrče ceo trotoar da bi se ispričali.
....
treba li još da nabrajam?

Pa, molim vas, oni ne umeju da se ponašaju ni međusobno, a kamoli da razmišljaju o nama vozačima.

Zato ih skroz razumem i navikao sam se na takve slučajeve.