Re: Beograd
Poslato: 23 Mar 2016, 18:25
Kome se ne svidja, ne mora da gleda, a vala ni da bude tu - sirok je svet.
A treba uzeti u obzir da je i slika drugih gradova nerealna, dok niste deo istih neko vreme i dok ne zađete van centra i turističkih atrakcija.
Kako se naš čovek oduševi u Budimpešti ili Pragu, tako se turisti oduševe Beogradom - a to nije samo priča - to je iz iskustva rada sa mnogo, mnogo stranih gostiju, najrazličitijih profila (po tipu putovanja, staležu, godinama). Par dana, pa i više, ne govore ništa o sitnicama, a ne o jednom gradu, državi ili narodu. Koliko BG ima lepih zdanja, pored kojih smo prošli milion puta, a da nismo ni primetili. Zašto? Jer su nam kao dobar dan. Da su negde u svetu, fotkali bi se ispred i šerovali po društvenim mrežama. Koliko sam ljudi upoznao koji kukaju na svoje (glavne) gradove, a muka i kuknjava ista kao kod nas - te loše ulice, te smeće, standard...svakome je svoja muka najveća, a pola Beograda bi se preselilo u njihov Prag, na primer, koliko sutra.
Ogroman broj stranaca ode u Teslin muzej ili Muzej Jugoslovenske istorije, oduševljavaju se istim, a mi šatro Beograđani često ne znamo ni gde su, a nemoj slučajno da smo i otišli. Čovek rođen u BG, pre 40+ godina mi je za toranj na Avali rekao "A šta ću tamo koji q". A išao si da vidiš onaj krivi toranj ili da 'vataš Juliju za sisu... A sve je počelo pričom kako nikako da se iskombinuje i ode u Pariz, te popne na Ajfela... Nije isti rang, znam, ali opet... Ej bre, ljudi iz Emirata trče na taj toranj i (kao planinu) Avalu, a prosečna zgrada im je viša od toga. Ipak, lokalcima to često nije dovoljno. Shvatam i to, verovatno i deo stanovnika Pariza nije bio na njihovom tornju (možda i zbog cene), te verovatno pljuje po njemu... ili ne?
Ne, nije Beograd najlepši grad. Ipak, ja ga volim kakav god da je, a trudim se da ne bude gori, ako ga ne mogu učiniti mnogo boljim, bar koliko je do mene. Kada bi se svi potrudili, ličilo bi i na nešto više. I manite politiku i ove ili one, gledajte sebe. Ljudi žive i na mnogo gorim mestima od Beograda. Smeta i meni dosta toga, ali pljuvanje po samom sebi, kao i ono "mi smo Srbi najgori" mi nije normalno, a vala ni ne može biti bolje kada "lepo" mišljenje o sebi gajimo... Ne, nije kod nas sve najgore.
Pamtim dane kada noću nisi smeo na Kalemegdan, kada su rupe bile i veće, ali nisam vozio, pa mi nisu ni smetale, kada si lomio noge po nazovi trotoarima i pločnicima, a Čistoća i Zelenilo radili koliko se mora. Nego smo mi svi fini, pa navikli na LasVegas, te se sada potresamo... Da li smo zaslužili bolje i šta smo učinili za Beograd?
Svako ima pravo na svoje mišljenje i to je u redu.
Ja sam srećan svaki put kada vidim toranj, sa autoputa, u povratku kući sa puta/terena, a to je dosta često. I posle stotog puta, opet mi bude milo.
Milion puta sam se nervirao zbog koječega, ali ne može se kriviti jedan grad, u kojem sam rođen i odrastao. I žene i automobili imaju mane, pa ih i dalje volimo.
A treba uzeti u obzir da je i slika drugih gradova nerealna, dok niste deo istih neko vreme i dok ne zađete van centra i turističkih atrakcija.
Kako se naš čovek oduševi u Budimpešti ili Pragu, tako se turisti oduševe Beogradom - a to nije samo priča - to je iz iskustva rada sa mnogo, mnogo stranih gostiju, najrazličitijih profila (po tipu putovanja, staležu, godinama). Par dana, pa i više, ne govore ništa o sitnicama, a ne o jednom gradu, državi ili narodu. Koliko BG ima lepih zdanja, pored kojih smo prošli milion puta, a da nismo ni primetili. Zašto? Jer su nam kao dobar dan. Da su negde u svetu, fotkali bi se ispred i šerovali po društvenim mrežama. Koliko sam ljudi upoznao koji kukaju na svoje (glavne) gradove, a muka i kuknjava ista kao kod nas - te loše ulice, te smeće, standard...svakome je svoja muka najveća, a pola Beograda bi se preselilo u njihov Prag, na primer, koliko sutra.
Ogroman broj stranaca ode u Teslin muzej ili Muzej Jugoslovenske istorije, oduševljavaju se istim, a mi šatro Beograđani često ne znamo ni gde su, a nemoj slučajno da smo i otišli. Čovek rođen u BG, pre 40+ godina mi je za toranj na Avali rekao "A šta ću tamo koji q". A išao si da vidiš onaj krivi toranj ili da 'vataš Juliju za sisu... A sve je počelo pričom kako nikako da se iskombinuje i ode u Pariz, te popne na Ajfela... Nije isti rang, znam, ali opet... Ej bre, ljudi iz Emirata trče na taj toranj i (kao planinu) Avalu, a prosečna zgrada im je viša od toga. Ipak, lokalcima to često nije dovoljno. Shvatam i to, verovatno i deo stanovnika Pariza nije bio na njihovom tornju (možda i zbog cene), te verovatno pljuje po njemu... ili ne?
Ne, nije Beograd najlepši grad. Ipak, ja ga volim kakav god da je, a trudim se da ne bude gori, ako ga ne mogu učiniti mnogo boljim, bar koliko je do mene. Kada bi se svi potrudili, ličilo bi i na nešto više. I manite politiku i ove ili one, gledajte sebe. Ljudi žive i na mnogo gorim mestima od Beograda. Smeta i meni dosta toga, ali pljuvanje po samom sebi, kao i ono "mi smo Srbi najgori" mi nije normalno, a vala ni ne može biti bolje kada "lepo" mišljenje o sebi gajimo... Ne, nije kod nas sve najgore.
Pamtim dane kada noću nisi smeo na Kalemegdan, kada su rupe bile i veće, ali nisam vozio, pa mi nisu ni smetale, kada si lomio noge po nazovi trotoarima i pločnicima, a Čistoća i Zelenilo radili koliko se mora. Nego smo mi svi fini, pa navikli na LasVegas, te se sada potresamo... Da li smo zaslužili bolje i šta smo učinili za Beograd?
Svako ima pravo na svoje mišljenje i to je u redu.
Ja sam srećan svaki put kada vidim toranj, sa autoputa, u povratku kući sa puta/terena, a to je dosta često. I posle stotog puta, opet mi bude milo.
Milion puta sam se nervirao zbog koječega, ali ne može se kriviti jedan grad, u kojem sam rođen i odrastao. I žene i automobili imaju mane, pa ih i dalje volimo.