Let Er Srbijinim avionom B737 iznajmljenim od Bugara.
Prvi utisak, u avionu strasno smrdi. Sedista su stara i ofucana, mada i takva, bolja od onih ugradjenih u izvorne jat-ove avione.
Sa zidova se sliva farba, Jat-ovi enterijerci su kud i kamo bolje uradili posao na nasim avionima.
Perser u pantalonama koje su se usijale od pegle.
Cetiri mlade (ne bas toliko mlade) stjuardese, sa podignutom kosom u pundju, odvratnom nijansom karmina, i kapama koje ne oslikavaju nasu kulturu i tradiciju.
Prilicno usiljeni osmesi kabinskog osoblja, atmosfera "nategnuta" i daleko od opustene. Zasto? Ne znam.
Prilikom pozdravnog govora, perser nije naveo ime kapetana a govor ide od prilike: "Postovani putnici dobro dosli na let Er Srbije taj i taj za tu i tu. Narocito pozdravljamo korisnike frequent flyer programa i naseg partnera Etihad....."
Stice se utisak da stjuardese nisu vicne svome poslu jer je servis krenuo 15 minuta nakon gasenja signala "fasten seat belt", tj. 25 minuta posle poletanja, sto je jako dug period.
Kabinska posada je podelila sledecu odvratnost u papirnoj kesi: Izguzvanu papirnu casu, flasu vode, vocni hleb i sendvic sa kiflom koja je blago reci uzasno izgledala.
Mogucnost da se dobije gazirano, negazirano pice, ili nesto slicno, nije postojala jer nije bilo drugog kruga servisa niti je na kolicima u prvom krugu stajalo pomenuto pice sto je inace obicaj.
Uredno sam im vratio njihovu kesu sa netaknutim sadrzajem, nakon sto sam ga fotografisao.
I ako na prednjem zidu pise "Biznis klasa", ceo avion je bio ekonomija. ali ipak prednji toalet nije mogao da se koristi vec je ceo avion, pa i putnici iz prednjih redova morao da koristi dva zadnja toaleta.
