Meni pocinje da deluje da one kojima bi politika najvise znacila najmanje interesuje.
Ja koji trenutno zivim od rentiranja zgrada, bez ijednog kredita ili investicije, i kom bi isto bilo makar i neki iz Severne Koreje dosao na vlast se pokida jer mu zao naroda i da prace budale od istog, a oni kojima nije svejedno da li drzava ima prosecnu platu 360 ili 560 eur se ponasaju kao da je to najmanje bitna stvar na svetu.
Političari su ubedili narod da ćuti i trpi. Parola "zabole me za politiku" je ništa drugo nego strah.
Ljudima je bolje da se za prvi maj pojede neko prasence, zalije litrima piva i rakije i posle sve povrati u reku nego da se kao u normalnom svetu, bori za svoja prava.
Nije , nego smo mi se kao narod umorili vise od borbe.
Povremeno bude svetlih primera gde narod kaze svoje misljenje kao sto su bili bajkeri na naplatnoj rampi sa kovanicama,ali je manje vise mrtvo more.
Marko Somborac je to brutalno ilustrovao
Bob Akin : You can't make a racehorse out of a pig . But if you work hard enough at it you can make a mighty fast pig .
Švajcarci su malo specifični. Njima je recimo globalna politika zadnja rupa na svirali osim u onom delu gde se tiče lično njih (konkretno, odnosi sa EU i izbeglička kriza) ali su veoma aktivni kad su u pitanju lokalne teme.