Juce sam se vratio iz Nikitija.
U putu je sve proslo ok, ne racunajuci katastrofalno stanje istog.
Guzve, kao sto sam napisao, nije bilo, osim naravno u Beogradu.
Moram ponovo da se osvrnem na puteve.
Onaj put kada u Grckoj kada se izadje na pravac prema Evzoniju, pa to je katastrofa, ima mnogo rupa a na par mesta se onako preko citave trake skinuo gornji sloj asfalta... nemoguce je izbeci... zakljucak, strana prema izlazu iz Grcke je mnogo losija nego ona kada se udje ali obe su katastrofalne.
Makedonija, pa od nje je stvarno i Bog digao ruke.
Strana prema Srbiji je mnogo, mnogo gora od one prema Grckoj.
Mislio sam da je to nemoguce.
Imajuci u vidu vaznost puta, kategorizaciju, odgovorno mogu da potvrdim da se radi o najgorem putu po kome sam ikada vozio.
Neverovatno mi je da neko uopste ima obraza da taj put drzi u tom stanju, kako im EU ne zapreti, pa to je put od medjunarodnog znacaja?
Toliko brda, neravnina, skakaonica (bukvalno), rupa, ispucalog asfalta, nema ni na najgorem seoskom putu.
Video sam jednu rupu, srecom izbegao sam je, bukvalno ogromna darna rupa izmedju leve i desne trake dubine tocka... tu ko upadne moze i da pogine a havarija na automobilu je neminovna... najsmesnije od svega mi je sto su wanna be autoput nazvali po ubogom Alexandru Makedonskom koga svojataju i oni i Grci a covek se okrece u grobu... ej, takav seljacki put nazvati po takvom vojskovodji, to mogu samo Makedonci...
U Srbiji, strana prema BG-u je mnogo bolja od suprotne.
Cepao sam oko 150 po cajgeru a u momentima kada zena zazmuri ili trepne, i do 160, na kvarno.

Auto ide kao nevreme, jebiga, to je kvalitetan benzin, vala za nesto i Makedonija da valja...
Generalno, nakon ovog puta, ne bi bilo lose prekontrolisati trap jer postoji mogucnost da je nesto otislo.
Ponovno balansiranje guma je neminovno, sreca pa uskoro stavljamo zimske pa ovo nece biti neophodno.
Nisam puno presao, 1750km.