Za jezik, kada smo dosli znao sam bas malo, zanemarljivo. Nakon 10 meseci 1 na 1, plus DW (i vise nego odlican, Learn German with Nico), mogu da prezivim. Tu sam negde ispod B1. Deca su provela ceo prvi razred u integracionom odeljenju, i njima nije problem. Keln je ok grad i za engleski, ali definitivno bez jezika ne moze daleko. Uostalom, sto rece neko, smatrace te 10% glupljim ako lose pricas

(naravno, kod normalnih ovo nema veze sa vezom, kod snobova koji medjusobno zabijaju jedni drugima na finjaka, mozda). Svi gledaju rezultat rada, kao i iskustvo.
Na poslu pricamo engleski poslovno, privatno na nemackom, pomazu mi da savladam jezik. To je najbrzi i najlaksi nacin.
Ovako, dosta je drugacije nego u PL, a bas dosta nego u Srb. Trebalo nam je minimum 6 meseci da se opustimo i pronadjemo. Jednostavno, sve se dosta sporije zavrsava, i nema nikakve rasprave ni oko cega oko vecine stvari, tako da, kada se na to navikne covek, postaje ok. Mada je nama bilo malo teze da se naviknemo.
Dobro je sto je cisto, bezbedno, i niko se ne bavi tobom, ko voli uredjen i miran zivot po PSu, idealno. Ko je socijalniji tip, drustvo, kafane, luda voznja, ovde bi upao u depresiju.
Ima puno mikro socioloskih grupa, Hrvati, Bosanci, Turci...ne komuniciraju previse sa drugima, tako da im je kao kod kuce. Mnogi i ne nauce dobro nemacki, nemaju potrebe.
Nemci su, ovi oko mene, kulturni, otvoreni, nikada problem. Naravno, svugde ima svakakvih. Izuzetno cene privatnost, i uglavnom ne guraju nos u tudje.
Na primer, za dan komsija, za uskrs i bozic, deci komsije ostave solju sa slatkisima ispred vrata, i ne potpisu se.