Zapis komunikacije kontrole letenja. Procitajte pazljivo a ja sam naglasio bitan deo:
"Pasat 91, pozicija na aerodromu ce vam biti B1, sanitet... B3, tamo vas ceka sanitet.. iii.. SVI VAS CEKAJU na B3"
Da razjasnim oko dezurstva - Meha nije ni bio na dezurstvu do popodne, jer je radio u eskadrili... tj bio je "papirolski" na dezurstvu - na telefonu ako zatreba.
Srecko Prentovic, iskusan pilot sa visedecenijskim iskustvom, bivsi komandir Omerov, opet daje lepo objasnjenje iz ugla pilota koji poznaje sve procedure za Mi-17:
Više o ILS-u i instrumentalnim prilazima, na razumljiv način rečeno, možete pročitati ovde:
http://kontrolaletenja.net/radio-naviga ... daji-na-po…/
Obratite pažnju na instrumentalno letenje CAT I, jer nas ona zanima i po tome je trebalo da se izvrši sletanje helikoptera na aerodromu Surčin.
Pravilo letenja definiše meteorološke minimume (slika 1.)
Iz izveštaja i njegovih priloga vidljivo je da je meteorološki minimum za pokojnog Omera bio ograničen visinom donje baze oblaka na minimlno 60 metara, što će reći da je obučen i uvežban i u trenaži za letenje po instrumentima, u oblacima čija donja baza jeste iznad 60 metara, ali ne i za sletanje ako je donja baza oblaka ispod visine od 60 metara, već iz oblaka mora izaći na toj (ili većoj) visini, uspostaviti vidni kontakt sa pistom i izvršiti vizuelno sletanje-prizemljenje helikoptera (slika 2.). Oprema helikoptera i oprema aerodroma (i Surčin i Batajnica) su mu omogućavali da bezbedno izvrši prilaz po instrumentima do visine od 60 metara, kada meteo situacija-donja baza oblaka treba da mu omogući vidni kontakt sa pistom i vizuelno sletanje.
Kakva je bila stvarna meteo situacija u trenutcima donošenja odluke o poletanju i neposredno pred poletanje možemo videti iz priloga izveštaja i prepisa dva razgovora sa prognostičarem zaduženim za izvršavanje dela poslova aerodromskog meteorološkog biroa Beograd i Batajnica, a koje su obavili nepoznato lice iz Komande vazduhoplovstva i dežurni operativni (ne znam koji) neposredno pre poletanja na zadatak (slike 3 i 4.). Recimo, a u izveštaju se tako i tvrdi, da je meteo situacija bila povoljna za poletanje na zadatak, ali sa tendencijom pogoršanja.
Pravilo letenja kaže još nešto (slika 5.)
U izveštaju stoji da se Omer lično nije ni upoznao sa meteo situacijom, stvarnim stanjem i prognozom, ali se i tvrdi da se upoznao onaj koji mu je zadatak i izdao i doneo odluku za poletanje te mu je istu preneo i da su se složili da let otpočne.
Let je najavljen kao VFR (Visual Flight Rules) u kome se podrazumeva da pilot u osnovi upravlja vazduhoplovom na osnovu vidljivosti orjentira na zemlji, ali se obzirom na stvarnu meteorološku situaciju, ubrzo nakon poletanja pretvorio u IFR let (Instrument Flight Rules) i tako se odvijao do njegovog završetka, sa izuzetkom sletanja i poletanja u Raškoj, koje je obavljeno vizuelno.
Pre dobijanja konačne destinacije sletanja, aerodrom Surčin, Omer od kontrole letenja u 21:41:00 časova traži meteo podatke, sa akcentom na donju bazu oblaka, logično, jer pretpostavlja da mu to može biti ograničavajući faktor. I dobija ih, koliko razumem za Beograd i aerodrom Surčin, bazu i vidljivost. To je jedini podatak o stvarnom stanju vremena na aerodromu Surčin koji je Omer u toku leta dobio, a koji sam ja uspeo da pronadjem zabeležen u izveštaju i prilozima (slika 6).
A kako se kretalo stvarno stanje vremena na aerodromu Surčin? Stalno i konstatno pogoršanje meteo uslova, sa snižavanjem donje baze i smanjenjem vidljivosti (slika 7). Omeru to niko ne saopštava, ili ja ne mogu da nadjem kada i gde mu saopštava. Prema ovim podacima u 22:15 donja baza je na visini od 60 metara, znači na granici je meteo minimuma za Omera, a u 22:20 već je daleko niža od minimuma i iznosi 45 metara, a Omer je još uvek u prilazu za sletanje. U 22:30 Omer je na jednu milju do praga piste i očekuje da će je ugledati (sa stvarne visine od 60 metara), ali kako, kada je donja baza oblaka u tom momentu na 35 metara. Kako da je ugleda iz oblaka? U 22:31 Omer konstatuje da ne vidi pistu, pravilno donosi odluku o penjanju i odlazi u večnost, a već u 22:40 donja baza je na visini samo 20 metara iznad piste, da bi kasnije baza dostigla i 0 (nula) metara. Oblaci pali na zemlju, ali i helikopter.
Ako je ovo sve ovako kako piše na slici 7, i kako ja tumačim, da li je Omer uopšte mogao bezbedno i uspešno da sleti, i da je napravio još jedan pokušaj i jedan prilaz? Pitam, neka mi neko objasni kako je mogao da sleti, ako je obučavan i osposobljen i u trenaži da po ILS-u pridje pisti na 60 metara visine, ugleda je i vizuelno izvrši prizemljenje (slika 8.), a oblaci su na 35 metara iznad piste, a da on to ustvari i ne zna? A ako ovo nije tačno, zašto se podaci sa slike 7, nalaze kao prilog Izveštaja?
I tek mi sada nije jasno...Zašto Surčin, zašto ne Batajnica odmah, zašto ne Batajnica posle prvog neuspelog prilaza na Surčin, zašto ne...zašto, zašto, zašto...???
