E, tako. Postaviš film, a ne ono sranje, pa možemo da pričamo.
Prvo, ovaj film, koji sam naravno ranije gledao, uopšte ne obrađuje period pre stvaranja klubova (sasvim razumljivo jer to i nije toliko interesantno), ap i ne možeš da povezuješ svoju tezu sa osnivanjem klubova.
Nije bilo tehnički moguće da iz vojne jedinice odeš u ozbiljan klub, a sve te klubove su stvarali ozbiljni ljudi i radio se ozbiljna scouting ko će da se pzoove. Nisu to radile budale. Nego se odmah posle rata iz fudbalskih sastava vojnih jedinica pravili lokalni KNOJ-evski timovi. To je već bila ozbiljnija priča, ali to još nisu bili timovi. Iz tima beogradskog KNOJ-a je potekla većina igrača Zvezde. Verovatno je da bi, da nije Krcun to uradio pre vojske, iz tog KNOJ-a većina bila pozvana u budući Partizan. Kad je krenula ideja da se pravi Partizan, videlo se da se moraju tražiti igrači širom Jugosdlavije što vojsi nije bilo teško. Konkretno Bobek je igrao za tim zagrebačkog KNOJ u koga ga je doveo poznati zagrebački komunista, bivši fudbalski sudija. Kada je došao ZG KNOJ tim u Beograd da ogra protiv beogradskog (još govorimo o periodu pre stvaranja Partizana, a posle period 32. ili bilo kojjeg drugog odreda, mada se radi o mesecima), Bobek tu rasturi kako je igrao i koju nedelju kasnije kada je krenula ozibljna priča usledi poziv. Znači, poziv, ne naređenje. Imala je vojska mnogo toga dobrog da ponudi za to vreme, nije moralo sve na silu, ali nije da bilo i uslovljvanja. Vojska je tada mogla da ponudi najboljeuslove. Da je Tito bio napaljen na sport, tj. na Partizan verovatno bi t apriča mnogo više ličila na CSKA, ali ej sve bilo manje više u sportksom maniru i sport je bio neka mala oaza slobode. Srećom, Titi je kao nešto malo simpatiosao Hajduk, ali ni njemu nije ništa pomagao, niti je ikada naređivao ko će da bude šampion ili tkao nešto...Bila je privilegija da imaš gde da živiš, da jedeš redovno, da imaš uslove za trening i da možeš da kupuješ u diplomatskom magacinu...i da putuješ, a to si mogao u vojnom klubu. Imati krombi kaput tada je bilo kao da imaš danas Porsche. Dosta dobrih igrača je bilo u Zagrebu i odatle je pozvano puno igrača, ali ne samo odatle. Moj otac je bio već tada jako talentovan srpski igrač i boljeg desnog krila nije bilo u Srbiji...a i mnogo kasnije. Uzmeš i pogledaš nacionalni sastav tadašnjeg tima Partizana, pa vidiš da teza o hrvatskom klubu materijalno nije tačna. Vraćam se na Bobeka. Na poziv da dođe, on nije hteo, a i nisu hteli da ga daju Hrvati jer su hteli da prave svoj tim. I tu nastane problem i sukob dve vojne struje i stigne naređenje da Bobek mora da igra. Naređenje nije bilo formalno tako, nego o prekomandi, ali je u suštini bilo tako. Tako da bi se Bobekov slučaj mogao približiti vašoj zlokobnoj teoriji o prisiljavanju igrača. Moj otac je došao na poziv jer nije imao kontra opciju. Da su ga zvali osnivači Zvezde možda bi otišao i u Zvezdu. Da je živ, pitao bih ga. Tada uopšte nije bilo takve vrste rivaliteta, ljdi su išli negde gde mogu da igraju dobar fudbal. Kratko posle, u Partizan dolazi Ilješ Špic, legendarni mađarski trener koji je je birao igrače i n anjegov poziv se išli u Partizan. Bilo je i naređivanja, ako ej vojska zapinjala, to nije tajna, ali nekako bi trebalo da shvatiš da to nije bila pretnja smrću ili da s eide u zatvor ako se ne posluša jer su svi oni formalno dobijali prekomandu za službu u Bepograd, pa ako neće da igra (a to se naravno nije dešavalo jer nisu zvali kuvare i mitraljesce da igraju, nego fudbalere) mogao je da radi nešto drugo u vojsci.
Što se tiče filma i aktera, tomislav Crnković j, kao što sam i juče rekao, morao malo da zasoli priču kako su su hRVATI jadni bli ugnnjetavani Hrvati i kao je Partizan hrvatksi klub. A kako je Valok, koji me je trenirao, došao u Partizan ovde mnogo tačnije i detaljnije piše.
http://www.pobjeda.me/2013/02/02/marko- ... kopackama/
Mrkušić je ispričao otprilike kako jeste bilo.
Ne mogu oni da budu verodojstoniji od mog oca jer je on bio njiihov saigrač i savremenik...Ali, nije ovo sve samo od slušanja priča i mog oca, nego postoje mnoge knjige napisane o tome. samo treba malo čitati.
Da ne bi mislio da je moj otac bio neki nosač kopački, maser i slučajni svedok događaja, evo kako vam je dao dva gola i jedan namestio i tako mnogo puta i u Partizanu i u reprezentaciji. I posle utakmice, nikom ništa, odeš na piće i pričaš o utakmici svi zajedno.
http://www.youtube.com/watch?v=C4YjYlZ_zc4
Verovatno sam sve ovo džabe pisao što se tiče tebe, ali eto da ljudi ne misle da pričam priču bezveze...može to još mnogo opširnije, ali nije ovo mesto, a i mora da se radi. Izivnjavam se na slovnim grešakama, brzo sma kucao. I naravno, sve pišem iz glave. ne trebaju mi wikipedie i fb profili.