MAD MAX napisao:Prosta dilema recimo...
Prost je i moguci odgovor na dilemu. Subjektivni naravno.
Ne radi se ili/ili nego o i/i, dakle umesto da se sve pare potrose na 100metara novog puta potrosi se toliko za 60 metara, sa novcem ekvivalenta 20 metara se zakrpi po jednom osnovu i sa preostalih 15 ekvivalentnih metara se zakrpi ono sto je urgentno a sa preostlih 5 ekvivalentnih metara se ulozi u alat, razvoj, obuku, bolji materijal, rezerva za kliziste itd.
U organizovanom sistemu gde se ponderisu prioriteti i tacno se zna zasto,kako, cime i kada se radi dileme se i ne pojavljuju vec planovi, obicno se zbir tih ko, kako , kada, posto, svodi na tzv project management kao sveobuhvatnim procesom upravljanja resursima
Tako se radi nevezano za odrzavanje puteva, tako se prave zgrade, nastaju mostovi, ugradjuju telefonske centrale, prave brane i hidrocentrale, prave putevi, bukvalno svaka aktivnost zahteva dobru organizaciju jos mnogo pre nego sto se baci lopata asfalta u rupu.
Pare su naravno neophodan ali nisu i dovoljan uslov da se nesto uradi kako treba.
Vrlo slicna dilema kao sto si postavio je i da li graditi 4 istovremeno parcica autoputa rastrkanih po zemlji ili graditi 1 celovitu deonicu i nju naravno zavrsiti kompletno.
Prica se o gradnji autoputa od Nisa do Dimitrovgrada, od Leskovca do Vranja, od Novog Sada do Rume, od Obrenovca do Ljiga, od Bubanj Potoka ka Orlovaci i Ostruznici, i sve to jednovremeno u situaciji kada nema niti ko to sve da radi (nemamo firme za toliki kapacitet radova), niti ima pripremljenih para, niti ima zemljista pravno regulisanog na svakom metru puta gde bi ti autoputevi trebali da prodju.
A jos nije zavrsen autoput od Novog Sada do Subotice, tj granice (obilaznica oko Subotice i pravac ka Kelebiji).
Napravljen je most preko Ade koji nije povezan sa saobracajnim tokom na zemlji,konkretno apsolutno je nemoguce popesti se na most iz pravca Ostruznice, Cukarice. I to nije od juce, ne traje nedelju ili mesec dana to nesinhronizovano stranje redosleda radova. Kolicina potrosenih para je tolika da izgovor da nema para ne deluje uverljivo.
Naravno,ima i sasvim suprotnih primera gde se efikasno i dobro uradi deonica puta pa onda godinama nije potrebno krparenje, kao na primer kroz Grdelicu sve do Vranja.Jako dobar asfalt koji se godinama tako drzi.
Pare, pare, pare, kojih nikada dosta za sve zelje.
Autoputevi su skupi dok su brzi putevi (2+2 trake) ipak jeftiniji i vise primereni siromasima u sta mi spadamo.
Austrija decenijama nije gradila autoputeve vec brze puteve na glavnim magistralnim pravcima koji su bili kvalitetno izgradjeni i sasvim zadovoljavali potrebe. Tek kada su to zavrsili na vecini pravaca autoputevi su postali glavna tema 80tih i 90tih iako su i onda bili daleko bogatija zemlja po mogucnostima.
Na primer.