Čovek se našao pred sudom optužen za ubistvo sa predumišljajem.
Sudija:
- Ovde se radi o krvavom ubistvu. Kako se branite?
Optuženik:
- Bila je toliko glupa da sam je morao ubiti.
Sudija:
- To ne smatram olakšavajućom okolnošću.
Optuženik:
- Pa, dobro, cenjeni sude, da ispričam kako je bilo.
Živeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je živela porodica sa dvoje dece. Bilo je stvarno žalosno, deca su bila jako niska rastom. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji, od 19 godina, svega 85 cm. Jednog dana, u razgovoru sa svojom ženom, kažem da je to stvarno tužno i da mi ih je žao.
- Da, - reče zena, - to su Pirineji.
- Mislila si pigmeji?
- Ne pigmeji su ono što nam se nalazi pod kožom i zbog čega pocrnimo.
- To je pigment.
- Neee, pigment je bilo ono na čemu su stari Grci pisali.
- Pobogu ženo, to je bio pergament.
- Ne, pergament je kad neko pročita ili prikaže samo jedan deo nekog dela.
- Postovani sude, verovatno pretpostavljate da više nisam imao volje da joj objasnim da se radi o fragmentu. Pobegao sam na trosed i bacio se na čitanje novina. Ubrzo dođe žena sa knjigom u ruci i legne pored mene. Pomislim – hvala Bogu, samo neka čita i ćuti. Kad će ona:
- Dušo, baš zanimljiv ovaj tekst pod naslovom: 'Sunčana terasa od ručne torbe je bila učiteljica od makroa 15.'
Uzeo sam knjigu, pogledao i rekao joj:
- Draga, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu piše 'La Marquise de Pompadour est la Maitresse de Louis XV', a to znači da je Markiza de Pompadur bila ljubavnica Luja XV.
- Ne, - reče ona, - La Marquise je sunčana terasa, Pompadour je ručna torba, La Maitresse je učiteljica, a Louis XV je 15. makro. Ja to sigurno dobro znam. Nisam ja džabe imala extra časove iz francuskog jezika i vežbe sa svojim legionarom.
- Misliš sa lektorom?
- Ne, lektor je jedan grčki heroj.
- To je bio Hektor i bio je Trojanac.
- Ne, hektor je mera za površinu.
- Mera za površinu je hektar.
- Ne, hektar je božansko piće.
- Ženo, nektar je božansko piće.
- Nije, to je reka u Nemačkoj.
- Reka u južnoj Nemačkoj se zove Neckar.
- Ne znaš ti to, još kao mala sam pevala sa drugaricom u duo o reci Nektar.
- U duetu, tako si valjda htela reći.
- Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Željo!
- Poštovani sude, tada sam uzeo čekić i opalio je po glavi. Konačno je zaćutala.
Sudija:
- Optuženi se odmah oslobađa! Ja bih joj presudio još kod Hektora!

)))))))))