(koga mrzi sve da čita, glavna stvar je posle -------

)
Softver je oduvek tako funkcionisao - ono što se kupuje je pravo-licenca za korišćenje. Da li je plaćena neka dodatna mala suma da on bude isporučen na fizičkom medijumu i koja je vrsta medijuma izabrana (to pitanje danas više nije aktuelno, ali jeste bilo u prošlosti) nema nikakve veze sa cenom (korišćenja) softvera. U tom smislu, softver se ne poseduje, jer posedovanje nema svrhe bez upotrebe. Licenca je malo kompeksnija kod softvera koji se isporučuje kao izvorni kod, koji korisnik sam može da proučava i menja.
Sve je to u pravnom smislu savladano još 1950. i 1960-ih godina sa mainframe računarima, pa onda 1970-ih sa "minicomputer"-ima (veličine današnjeg dvokrilnog frižidera), da bi se 1980-ih i pojavom kućnih računara malo zakomplikovalo. Odjednom su se pojavili milioni računara, a samim tim je i pitanje piraterije (jedan plati licencu, mnogo njih koristi) postalo aktuelnije. Piraterija naravno nije u redu ni sa pravnog ni sa moralnog aspekta, ali su i proizvođači (npr. Microsoft) često stavljali nerazumne i nepotrebne klauzule u ugovor o licenciranju - na primer, da licenca nije prenosiva, pa pravo na korišćenje ima samo prvi kupac softvera, a on ga dalje ne može ustupiti/prodati drugome.
Ok, ok, da ne dužim - poenta priče je da "licenciranje" ima smisla za nematerijalni entitet kao što je softver, ali mislim da je potpuno neadekvatno za fizičke stvari.
-------
Ljudi žele da kupe uređaj i da ga u punom smislu poseduju. To uključuje i rastavljanje, modifikaciju, dalju prodaju i - vrlo bitno - pravo da ga sami popravljaju. Upravo oko ovog poslednjeg ("right to repair") se digla velika frka, ne samo zbog firmi kao što je Apple (čije telefone i onako brzo bacamo da bismo kupili sledeći model, mada bi ipak bilo korektno da "licenca" dozvoljava da nam neko zameni bateriju), već i firmi kao što je John Deere, koji je u traktore počeo da ugrađuje "zaštite" koje onemogućavaju da ih vlasnik sam popravlja, čak i kada je to moguće.
Ako nekog zanima, evo jednog teksta o toj temi, sa sajta američkog (de-facto svetskog) udruženja elektro inženjera (IEEE):
https://spectrum.ieee.org/why-we-must-f ... lectronics
Ja lično mislim da je model ok ako se radi o skupim specijalizovanim uređajima (uostalom, IBM je 1950-ih i 1960-ih iznajmljivao, a vrlo retko prodavao kompjutere), ali je potpuno pogrešan kada je reč o uređajima široke potrošnje. Sada se već priča da ne samo da nećemo posedovati automobile, već ni kuće, niti bilo šta drugo. Zvuči vrlo distopično i preteće. Ljudi vole da poseduju stvari, i mislim da ovakve glupe ideje neće uspeti.