kragujevac napisao: 23 Sep 2018, 19:27
Ja sam gledao film, u originalu se zove "Das Leben der anderen" možeš mi verovati, napravljen je bez preterivanja. U DDR se nije normalno živelo, u DDR se samo preživljavalo i mahalo zastavicama Erichu Honneckeru. Za jedan trabant si mogao da čekaš po 10 godina da dodješ na red da ga kupiš. Ako je toliko bilo fino, zašto izginuše onoliki istočni Nemci u pokušajima da prebegnu na zapadnu stranu (ubijani od strane vojnika NVA i od automatskih sistema za pucanje(Selbstschussanlagen). Zašto nijedan zapadni Nemac nije pokušao da prebegne na istok, čisto iz radoznalosti. NVA je pokušavala, delom i uspevala da ometa signale zapadnonemačke televizije samo da bi ovi u DDRu ostali u ubedjenju da je njihov sistem Bogom dan. Ispiranje mozgova, sve sa centrifugom

.
Ja ne kažem da je njima bilo super, niti da nisu bežali. Niti da je bilo koja komunistička zemlja bila bogata kao razvijene zapadne zemlje. Samo kažem da je takav sistem, sa pratećom propagandom, bio odličan za menjanje agresivno-osvajačkog mentaliteta iz 2. i 1. svetskog rata.
Uostalom, nije se mnogo bežalo preko prave granice, već uglavnom preko (ili ispod

) zida u BRD enklavu Zapadni Berlin, koja je napravljena od američkog, britanskog i francuskog okupacionog sektora u Berlinu, 200 km od Zapadne Nemačke. Upravo su je i napravili da bi tamo prikazivali luksuz života na Zapadu i izazivali stalnu tenziju i nestabilnost u DDR. Da su Sovjeti bili pametni, ne bi pristali na takvu podelu Berlina.
kragujevac napisao: 23 Sep 2018, 19:27
Ako su na istoku pokušavali da stvore sistem za denacifikaciju zemlje, očigledno da baš i nisu nešto uspeli u tome, kako inače objasniti da desne stranke tipa NVU(ranije) i AfD danas imaju upravo u istočnoj Nemačkoj najviše pristalica, ogromnim delom medju skinheadsima i ostalim spodobama u vojničkim čizmama i maskirnim pantalonama.
Današnji ultra-desničari i neonacisti, nemaju direktne veze sa pravim nacistima. To je samo gomila omladine koja umesto da radi, za svoj loš ekonomski položaj okrivljuje migrante. Ja govorim o pravim nacistima iz 2. svetskog rata, koji su ubijali ljude u konc. logorima i koji su hteli da osvoje svet. A istraga nacističkih zločina je u DDR temeljno sprovedena i svako ko je bio kriv je odslužio svoju kaznu. To je u BRD trajalo možda do 1949. godine, a onda su sa početkom Hladnog rata, pod izgovorom borbe protiv komunizma, mnogi od njih regrutovani od strane CIA, a ostali uglavnom više nisu traženi ni gonjeni. Izrael je mahom morao sam da ih hvata, Jugoslavija isto, SSSR isto (vođa ukrajinske nacističke države u kojoj je zaklano par stotina hiljada Jevreja, Rusa i Poljaka (!!!) Stjepan Bandera je mirno živeo u Minhenu do 1959. kada ga je likvidirao KGB).
Zapravo, jeste mi malo žao Istočnih Nemaca, jer oni i nisu bili neki nacisti. Ako pogledaš bilo koju listu nacističkih zločinaca, videćeš da je većinom reč o Austrijancima i Bavarcima, a da sa teritorije nekadašnje Pruske, ima poneko iz zapadne, a iz istočne skoro niko.
Uostalom, sve smo to osetili na svojoj koži još u 1. svetskom ratu. Videli smo kakva su zverstva činili Austrijanci, pa onda kada smo ih posle Cera i Kolubare vratili nazad, kako su se 1915. ponašali fon Makenzen i car Vilhelm II. Posle osvajanja Beograda je došao u njega lično, i naredio da se podigne spomenik neprijateljskim-srpskim vojnicima.
dragvorl napisao: 23 Sep 2018, 09:15
Svi kao placu za socijalizmom, a mnogo onih koji su bili klinci u tom vremenu i nisu ni imali prilike da se suoce sa zivotnim problemima u to doba. A niko ne kaze ovo sto je neko pomenuo da se islo u Trst za patike i farmerke, nema u radnjama praska za ves, sijalica, benzin par nepar, nezaposlenost velika, inflacija. Treba samo pogledati serije i filmove iz tog doba i sve se vidi. A da, toliko je bilo dobro da je i onda bila bezanija za hladnu Nemacku iz ove rajske baste. U onom sto kazu zlatnom dobu 70-ih.
Mislim da je ovde problem što ljudi misle i govore o različitim periodima. Za vreme Tita se živelo sve bolje i bolje. Ja nisam bio rođen, ali kažu da se svakim danom moglo osetiti da zemlja napreduje i standard raste. Kao što je napisao Ljubitelj, kriza nastupa posle njegove smrti, kada Jugoslavija ostaje bez mnogih kredita i bespovratnih pomoći. To je period otprilike od 1981-1985, i tada su postojale restikcije struje, bonovi za osnovne namirnice i benzin. Tokom njega su snimljeni mnogi kultni domaći filmovi, pa možete videti kako je izgledalo. Ali već od 1986. živelo se opet normalno i nije ničega nedostajalo. 1989. počinje baš dobar period kada premijer Ante Marković predlaže reforme, i one stupaju na snagu od 1. 1. 1990. To je ujedno i jedina godina kada se život u Jugoslaviji mogao porediti sa zapadnim. Dinar konvertibilan u inostranstvu, sve firme beleže maksimum izvoza, JAT leti za sve kontintente i nabavlja nove avione. I tako do juna 1991. kada Slovenija i Hrvatska proglašavaju nezavisnost, koju odmah priznaju Nemačka i Vatikan. Amerika, Britanija i Francuska imaju mnogo oprezniji stav, ali i one popuštaju krajem godine. U proleće 1992. počinje rat u Bosni, a Srbiji i Crnoj gori se uvode ekonomske, putne, sportske i sve druge sankcije. Mnoge firme odmah propadaju zbog nemogućnosti izvoza robe ili uvoza repromaterijala. Počinje hiperinflacija. JAT poslednji let za Australiju obavlja u januaru 1993. Krajem 1993. hiperinflacija obara sve svetske rekorde, nema ničega u prodavnicama, hleb u pekarama se prodaje za nemačke marke. Itd, itd, dalje se, pretpostvljam, i mlađi sećaju kako je išlo. Ono što je bitno je da ne treba nikako mešati period SFRJ sa periodom posle njenog raspada. To nema veze jedno s drugim, SFRJ je možda imala ovakve ili onakve probleme, ali ono posle se teško može nazvati pravom državom (važi za sve ex-Yu republike, ne samo za Srbiju).