Re: Vazduhoplovi
Poslato: 04 Dec 2016, 23:43
Ma gluposti. Kasnio im prtljag sa drugog leta pa čekali.
Inače, nažalost preminuo je instruktor letenja i kapetan. JATa Željko Štolba. Objavio je skoro knjigu Priče, sa dogodovštinama iz vazduha i drugim kratkim pričicama. Evo jedne o čuvenom kapetanu Maši Dragutinoviću, strmopizdu kako su ga zvali (Maša going to strmopizd, request pitching down). Jedan od legendi, tragično završio samoubistvom u staračkom domu u koji ga je oterao rođeni sin ne bi li mu oteo stan.
Zeljko Stolba
August 13, 2015 ·
Sledi jedna poslastica o Mashi Dragutinovicu !
MASA DRAGUTINOVIC
Nekada, postojala je JAT-ova linija Beograd-Zagreb-Lyon v.v. Mislim da je isla dva puta sedmicno. Nju je drzala Caravella i ja sam je letio cesto. Cak mi je na jednom letu pobijeglo 5-6 kilograma zivih zaba iz bagaznika 5 i 6 koji su bili smijesteni na kraju putnicke kabine i iza toaleta. Morao sam da lovim zabe podvlaceci se pod putnicka sijedista. Zene su dizale noge i vristale. Onda su ukinuli Caravellu, Lyon i generalnog direktora Krunoslava Vidica. Mnogo kasnije kao kopilot na DC-9 letio sam neki carter za Lyon sa kapetanom Masom Dragutinovicem. Let je dug pa smo malo i pricali. Kada sam mu u prici pomenuo da sam rodjen u Sarajevu rece mi da je on u Sarajevu na aerodromu Rajlovac 5. ili 6. Aprila 1941. godine (nisam najsigurniji dali je 5. ili 6.) diplomirao i postao potporucnik, pilot- lovac, Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva. Masa je letio za Lyon a ja nazad. Nedugo po poletanju kaze mi Masa: „Rodjenko, pusti ti tu tvoju navigaciju, to ti je kurs 137°, pravo za Beograd.“ Svi su mu bili „Rodjenko“. Ne vjerujem da nije pamtio imena. Nije nosio pilotsku torbu sa knjizurinama i drugim potrepstinama. Samo malu, rucnu, torbicu i plavu vjetrovku. Sve ostalo je imao u glavi. Sve aerodrome, sve kurseve, sve frekvencije. I sve to bez greske. Kruzile su i anegdote o njemu. Jednoj sam prisustvovao u staroj Letackoj operativi. Dosao Masa na let. Avion kasni sa linije. Masa odlucio da opere auto.Oprao auto pa smislio da je dosao sa leta. Sijeo u auto i otisao kuci. Avion dosao, a Mase nigdje. Frka u letackoj. Druga. Vracao se Masa kuci sa aerodroma pa sletio kolima u jarak pored puta. Pitali ga kako mu se to desilo. On kaze da mu je ispala cigareta pa se sageo da je trazi, a mislio je da je auto-pilot ukljucen pa zvrc u jarak. A pusio je pusio i tresao pepeo oko sebe i po sebi. Ja sam probao da ga sustignem ali nisam uspijeo.
Vec sam debelo bio kapetan bez ogranicenja na DC-9. Isplanirase me da letim sa Masom Beograd-Zagreb-Milano v.v. Masa ce da leti za Milano, a ja nazad. U Beogradu, vec u rulanju za poletanje Masa lijevom rukom vadi osigurac za upozorenje na preveliku brzinu (over speed warning). Ne mora ni da se okrene da gleda koji osigurac da izvuce. Ruka to sama od sebe. Vec navikla. Zagreb. Procedura: Picing down. Brzine na pretek i preko svih normi. Ali barem polovina evropskih kontrolora znaju Masu i za njegovu proceduru jos sa DC-3. Milano i procedura je ista. Masa premijesti svoju torbicu, a ja prevukoh moju torbetinu na lijevo sijediste. Dodjosmo u Zagreb. Sta sam ja krivo izracunao, ne znam. Ali visok, visok, do zla Boga visok. Moram i ja onaj famozni osigurac da iscupam. Brzina svira a procedura je picing down. Nemam hrabrosti da okrenem glavu i pogledam reakcije na Masinom licu. Gledam pravo, a krajickom oka vidim Masu. Ni ne buni se. Sletim u Zagreb ljut na sebe. Mislim, sve si majstore ukakio. Rulam isto onako brzo kao i Masa. Na pola rulanja Masa ce: „Rodjenko, picim ga ja, al' picis ga i ti.“ U Beogradu sam se malo popravio, ne skroz.
Sent from my m2 note using Tapatalk
Inače, nažalost preminuo je instruktor letenja i kapetan. JATa Željko Štolba. Objavio je skoro knjigu Priče, sa dogodovštinama iz vazduha i drugim kratkim pričicama. Evo jedne o čuvenom kapetanu Maši Dragutinoviću, strmopizdu kako su ga zvali (Maša going to strmopizd, request pitching down). Jedan od legendi, tragično završio samoubistvom u staračkom domu u koji ga je oterao rođeni sin ne bi li mu oteo stan.
Zeljko Stolba
August 13, 2015 ·
Sledi jedna poslastica o Mashi Dragutinovicu !
MASA DRAGUTINOVIC
Nekada, postojala je JAT-ova linija Beograd-Zagreb-Lyon v.v. Mislim da je isla dva puta sedmicno. Nju je drzala Caravella i ja sam je letio cesto. Cak mi je na jednom letu pobijeglo 5-6 kilograma zivih zaba iz bagaznika 5 i 6 koji su bili smijesteni na kraju putnicke kabine i iza toaleta. Morao sam da lovim zabe podvlaceci se pod putnicka sijedista. Zene su dizale noge i vristale. Onda su ukinuli Caravellu, Lyon i generalnog direktora Krunoslava Vidica. Mnogo kasnije kao kopilot na DC-9 letio sam neki carter za Lyon sa kapetanom Masom Dragutinovicem. Let je dug pa smo malo i pricali. Kada sam mu u prici pomenuo da sam rodjen u Sarajevu rece mi da je on u Sarajevu na aerodromu Rajlovac 5. ili 6. Aprila 1941. godine (nisam najsigurniji dali je 5. ili 6.) diplomirao i postao potporucnik, pilot- lovac, Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva. Masa je letio za Lyon a ja nazad. Nedugo po poletanju kaze mi Masa: „Rodjenko, pusti ti tu tvoju navigaciju, to ti je kurs 137°, pravo za Beograd.“ Svi su mu bili „Rodjenko“. Ne vjerujem da nije pamtio imena. Nije nosio pilotsku torbu sa knjizurinama i drugim potrepstinama. Samo malu, rucnu, torbicu i plavu vjetrovku. Sve ostalo je imao u glavi. Sve aerodrome, sve kurseve, sve frekvencije. I sve to bez greske. Kruzile su i anegdote o njemu. Jednoj sam prisustvovao u staroj Letackoj operativi. Dosao Masa na let. Avion kasni sa linije. Masa odlucio da opere auto.Oprao auto pa smislio da je dosao sa leta. Sijeo u auto i otisao kuci. Avion dosao, a Mase nigdje. Frka u letackoj. Druga. Vracao se Masa kuci sa aerodroma pa sletio kolima u jarak pored puta. Pitali ga kako mu se to desilo. On kaze da mu je ispala cigareta pa se sageo da je trazi, a mislio je da je auto-pilot ukljucen pa zvrc u jarak. A pusio je pusio i tresao pepeo oko sebe i po sebi. Ja sam probao da ga sustignem ali nisam uspijeo.
Vec sam debelo bio kapetan bez ogranicenja na DC-9. Isplanirase me da letim sa Masom Beograd-Zagreb-Milano v.v. Masa ce da leti za Milano, a ja nazad. U Beogradu, vec u rulanju za poletanje Masa lijevom rukom vadi osigurac za upozorenje na preveliku brzinu (over speed warning). Ne mora ni da se okrene da gleda koji osigurac da izvuce. Ruka to sama od sebe. Vec navikla. Zagreb. Procedura: Picing down. Brzine na pretek i preko svih normi. Ali barem polovina evropskih kontrolora znaju Masu i za njegovu proceduru jos sa DC-3. Milano i procedura je ista. Masa premijesti svoju torbicu, a ja prevukoh moju torbetinu na lijevo sijediste. Dodjosmo u Zagreb. Sta sam ja krivo izracunao, ne znam. Ali visok, visok, do zla Boga visok. Moram i ja onaj famozni osigurac da iscupam. Brzina svira a procedura je picing down. Nemam hrabrosti da okrenem glavu i pogledam reakcije na Masinom licu. Gledam pravo, a krajickom oka vidim Masu. Ni ne buni se. Sletim u Zagreb ljut na sebe. Mislim, sve si majstore ukakio. Rulam isto onako brzo kao i Masa. Na pola rulanja Masa ce: „Rodjenko, picim ga ja, al' picis ga i ti.“ U Beogradu sam se malo popravio, ne skroz.
Sent from my m2 note using Tapatalk