Nije da nisam, pokušao sam da pijem žestinu, i kao gospodin čovek (mmmmm jako zanimljiva aroma lešnika, sa jakim aftertaste-om koji verovatno potiče od neprcane hrastovine stare 350 godina izvučene sa dna Amazona u kojoj je ovo brilijantno piće ležalo 33 godine da bi pravilno sazrelo), i kao životinja (DAJ MI ALKOHOLA!!!), ne ide mi ni u jednom obliku... Pričamo naravno o kvalitetnim pićima.
Vodku na primer... Kao gospodin čovek mi nije ništa posebno. Kao životinja doživeo sam prekid filma, probudio se 16 sati kasnije u tuđoj kući osobe koju ne poznajem. Od tada pijem samo one voćkaste, isključivo sa drugaricama posle shoping ture, jer obična mi i dalje izaziva gag reflex čim je pomirišem... Neke rane nikada ne zarastu.
Tekila... Jutro je bilo:
Generalno, meh... Piće po meni bez ukusa i mirisa. Kao so, kao limun. Meh...
Rakija:
"Zete ajde da nazdravimo evo imam ovu BLA BLA BLA BLA BLA BLA BLA BLA BLA"
"Ajde" (Već mi je muka u stomaku)
Ne bitno šta je, kakva je, koliko je kvalitetna, od čega je, gde je ležala i koliko je ležala. Ne volim ukus, miris, boju, ne volim je. Možda ide sa godinama, kao pihtije?
Pivo:
Belo pšenično, mutno po mogućstvu. Schneider Weisse je ubedljivo najbolje flaširano pivo koje sam ikada pio, u svakom drugom trenutku preferiram točeno. Tamno pivo generalno volim, sviđa mi se ukus, i npr Nikšićko tamno mi je ekstra. Točeno naravno, ono iz konzerve mi nije toliko dobro.
Bila je ranije jedna pivnica u Valjevu, zvala se "Kod Muje", i on je jedini u gradu imao neko Zrenjanisko točeno i flaširano svetlo i tamno pivo. Ne sećam se imena, znam da je specifično i da je flaša izgledala čudno. Nije se zvalo Porter. Bilo baš dobro pivo.
Viski:
Pokušao da budem gospodin čovek. Otvorio Balantines, otpio malo. Prosuo.
Posle nekog vremena drugaru se rodio sin probam Chivas, svidi mi se. Opijem se. Nestane Chivas-a donesem ja Crni Johnny, svidi mi se. Nastavim da se opijam.
Drugar kolega, odluči da posle razočaravajuće rakije u nekom SUR-u počne da pije samo isključivo Jack. Nakon uspešno dorađenog posla, odlučim ja da častim pozovem njega i njegovu ženu, ova moja smota neku pitu, kupim mesto i 1.0 lit Jack Danielsa. Crni. Skup do jaja. Platio sam ga tipa 3 300.
Ono kao nije loš. Vidim ja da on voli. Meni nešto ne ide.
"Brate e ovo je piće"
"Jeste, jeste..."
"Znaš da je ovo u stvari burbon?"
"Stvarno?" (pojma nemam šta je burbon)
"Da, da..."
"Sjajno" (U jbte što ne kupih Chivas???)
Eno ga, i dalje stoji u pićovniku...
Pelinkovac, Gorki List, Jeger:
E ovo volim. I svi već znaju na proslavama šta naručujem. Nešto od već pobrojanog, ali dupli...