Re: Novi Sad
Poslato: 02 Dec 2014, 10:08
Sem ako nisu od bajatog. Onda niko ne sme da ih dira 

Ima istine u ovom. Medjutim i dalje vlada modifikovana verzija socijalizma u nekim sektorima. U drugim se stvara nepotreban pritisak. Opet se desava da jedan covek nosi njih nekoliko sto ne rade nista.Delija napisao:Nije sve bas crno-belo. U NIS-u je gomila ljudi naviklo da ne radi apsolutno nista i da budu dobro placeni za to. Kad je dosao ruski gazda mnogo toga se promenilo...
Nas Novi Sad i kako smo ga izgubili...
Da, baš kao i vi i ja pamtim Novi Sad koji je bio najlepši, najbezbedniji, najmirniji i najperspektivniji grad u Srbiji( i raznim Jugoslavijama). Sećam se i ja kuća na Grbavici i na Novoj Detelinari, malog broja automobila na ulicama, pune velike sale SPENS-a kada igraju odbojkaši i košarkaši Vojvodine, punog gradskog stadiona i kada ne igraju Zvezda i Partizan. Dobro se sećam svih komšija u svom ulazu, razgovara u prolazu sa njima, međusosobne ispomoći ali i komšijskih svađa koje se sutra zaborave. Sećam se i izlazaka u Piping, Paradiso, Djavu, Točak, kao i izlazaka u Laze Telečkog gde nije bilo turbo folk muzike. Sećam se i gomile grčkih studenata koji su dolazili u naš grad da studiraju. Sećam se i fudbala, basketa, deset-devet, viktorije, između dve vatre, lopova i žandara, žmurke,vije i devojčica koje igraju lastiš (dobro bio je i poneki momak). Takođe se sećam bežanja od roditelja posle roditeljskog i smišljanja lažnih opravdanja zbog loših ocena, čupanja zulufa kada si nemiran na času, zezanja drugara zbog toga što si nešto uradio, a ne zbog toga što imaš ili nemaš love. Pamtim i kada su ljudi bacali smeće isključivo u kante za smeće, kada si starijima morao da ustaneš u autobusu, kada si biciklom mogao da prođeš gradom, a da te niko ne zgazi usput. Sećam se Novosađana koji su bili pristojni i kulturni ljudi.
Jako mi je drago što se ovih stvari uopšte i sećam. Da li će novije generacije doživeti ove stvari? Mislim da ne. Novi Sad danas nije više ono što je bio, ne može da bude.
Taj Novi Sad kog se sećam su gradili neki drugi ljudi, ljudi koji su znali šta i zašto rade, zašto nešto grade, zašto nešto i nekog poštuju. Čini mi se da su znali da je ovo njihov grad, a ne tuđ. Danas mi naš grad izgleda kao da baš i nije naš.
Novi Sad možda neće nikada biti sve što je bio, ali Novi Sad sigurno ne treba da bude ono što je danas. Znam da to kakav će biti zavisi samo i isključivo od nas Novosađana. Znam da želim da Novi Sad bude neki novi Novi Sad, ovaj mi se baš nešto i ne sviđa.