shandu90 napisao: 09 Okt 2018, 12:16
Jedno pitanje za vas starije, kakve ste gume trosili 90ih i ranije? Kako ste funkcionisali tada? Cisto informativno pitam.
Sent from my P10 Lite using Tapatalk
Inforamativno ide i odgovor, jedan od mogucih posto su bile dosta velike razlike od slucaja do slucaja i od kraja do kraja zemlje.
Trayal T5 cele godine. Naucio i vozio zadnju vuc zimi sa njima

Kada se zaglavis u snegu montiras lance ali one klasik bez samozatezajuceg mehanizma (koji su dosta komplikovaniji od ovih sada sto se montiraju za 60 sekundi).I to na 4 tocka.
Zimske gume su bile luksuz (po ceni u odnosu na plate) a i bile su nestasice pa se cekalo po nekoliko nedelja ili meseci da stigne u radnju u slobodnu prodaju. Po konstrukciji su jos bile dijagonalne a sa jako izrazenim kramponima pa i nisu bas bile udobne za voznju i nekako je auto bio dosta drugaciji sa njima.
Retko su se vozili auti tokom zime. Uglavnom se islo svuda javnim prevozom, to je bio osnovni nacin funckionisanja. (posao, skola, kupovina, sportske aktivnosti, posete javnim skupovima itd).
Javni objekti uglavnom nisu imali predvidjeno da gradjani dolaze privatnim autom i parkiraju, Sava Centar je bio primer izuzetka sa tada ogromnim parkinogm za posetioce.
Stadioni, robne kuce, SPENS, hale sportova...to je sve uglavnom gradjeno bez parkinga za gradjane i privatna auta. Tako je planirano, javni prevoz kao osnova kretanja.
Kasnije sam trosio XZX Michelin, Tigar 621.
Drugi poznanici su koristili TG505, kasnije i 620 pa 621 kako su se pojavile te modernije niskoprofilne gume (/70 uglavnom). Ili T100 pa T200 Trayala. Savine gume su bile cenovno skuplje i redje su se koristile, barem u nasim krajevima.
Ulgavnom gume onda i sada ne mogu da se porede po osobinama. I sada su dosta jefitnije relativno gledano (onda su se uzimali krediti na 24 meseca za kupovinu seta guma 155/80-13).
Imam neke starije testove domacih zimskih guma iz 19890., bilo je 2 ili 3 modela ukupno koji su se proizvodili u SFRJ u 3-4 velicine. Uvoznih guma nije bilo u slobodnoj prodaji, samo preko posebnih konsignacionih prodavnica ili u komisionima zaplenjene robe povremeno.
U stampaom obliku je, trebalo bi da se skenira.
Ponekada se pojavila ogranicena kolicina i na kratko i u regularnim radnjama, obicno neka uvoz-izvoz kompenzacije pa nekoj firmi ostalo iz naplate.
Slobodan uvoz gradjanima je bio zabranjen, (kao i automobila) osim tzv. povratnicima sa rada u inostanstvu u okviru dozvoljene kvote.
Naravno, desavalo se da se ode autom u inostranstvu (citati Trst, Solun)pa kupe i namontiraju gume a onda tako prosvercuju ako ih carinik ne primeti, sto je obicno bilo tako.(zazmuri na oba oka, ne vidi i sve ok).
Sam saobracaj je bio mnogo redji nego danas, recimo mozda svaka 5-6.ta porodica je imala jedan auto, parkinzi na Novom Beogradu su uglavnom zvrjali poluprazni u blokovima.
Na Gazeli se retko sretnu u 2 trake automobili a kamoli da se popune sve 3.
Na posao i sa posla, kao i svuda se islo gotovo iskljucio javnim prevozom. Benzin se uz bonove mogao ograniceno kupovati, mislim 30 ili 40 litara mesecno , bila je dozvoljena voznja autom samo parnim ilineparnim danima vec prema poslednjih cifri reg.tablice auta. Sve u svemu godsinje se privatni auto koristio prosecno 4-5.000km.
Kod tadasnjih auta se to poklapalo sa servisnim intervalom, za VW je bio bas 5.000km, kao i Reno dok je Zastava/Fial mogla i sa produzenim od 10.000km.
Zupcasti kasi je imao radni vek 30.000km, svecice obavezno na 10.000 a platine kako kod kod auta, uglavnom na 5.000km podesavanje zazora a na 10.000km zamena.
Na 10.000km su se podesavale i dobos kocnice, tada jos nisu bile automatske vec se pomocu ekscentra rucno podesavali paknovi.
Isto na 10.000km se podesavao regler za punjenje akumulaotra, zazor odnosno provera da ne prepunjava. Vec je bilo tada i auta koji su imali novost i cudo tehnike u obliku elektronskog reglera bilo kao posebne kutije koja se montirala na unutrasnji blatobran ili kao vec ugradjen direktno u alternator.
Imam i serijal (Uradi Sam mesecnik) za redovni servis za tada popularne aute, opisano sta je trebalo i kako se radilo.
I tako... dosta drugacije nego sada i znatno zahtevnije od vozaca u smislu da poznaje svoj auto jer je uvek mogao da ocekuje da auto negde stane ili nesto treba da se podesi.
To uglavnom opisuje 80-te, vec90-tih se pojavilo mnogo zapadnih auta sto kradenih, sto svercovanih, sto preko raznih "krajina" kombinacija i varijanti odnosno E tablica a to su bili modeli znatno tehnoloski napredniji u odnosu na ono sto se u SFRJ do tada koristilo vecinski.