grujicd napisao:U 70-tim sam bio mali ali "zlatnih" 80-tih se dobro sećam. I tad sam bio klinac i nisam putovao ali sam itekako mogao da primetim šta nam fali. Nije skoro ništa moglo da se kupi iz uvoza - kompjuteri, ostala tehnika, automobili, literatura... Postojali su limiti do koliko para sme da se uveze nešto, pa kad dinar padne ti više ne možeš da uvezeš ni Komodor 64 već samo Spektrum. Ili posle ni njega. Da se nije masovno švercovalo moja generacija je mogla da se slika za kompjutersko obrazovanje. Za automobile je isto bilo zaguljeno ako nećeš Zastavu, sve i da imaš para da platiš više. Kola su mogli da uvoze samo povratnici iz inostranstva, ili eventualno da izabereš nešto od par modela koji su se radili u kooperaciji. Strahovito se štitila planska domaća industrija što je bilo ok da se zaposle ljudi koji će da raduckaju po tim fabrikama, ali je svako od njih kao potrošač bio u nezavidnoj situciji - bio si osuđen na mali izbor proizvoda, po pravilu lošeg kvaliteta. Uvek je na ceni bilo ako može da se nabavi nešto "za izvoz", pošto mi nismo bili dovoljno dobro tržište ni za to što smo sami uspevali da pravimo.
Sve u svemu sistem na veoma klimavim nogama, totalno nekonkurentan koji nije mogao da preživi otvaranje tržišta. Čast izuzecima.
Mnogo gore posledice su one koje su ostale u glavama - za posao se ne bori, posao ti neko daje, jednom kad ga dobiješ tvoj je zauvek, zašto bi se išta trudio kad ti je isto cimao se ili ne. Mogao bi još svašta da pišem, ali poenta je da je sistem bio truo i nije čudo što se svuda u sličnim zemljama raspao, a ne samo kod nas.
Tacno si opisao stanje, samo je bilo jos nesto gore posto osim tehnike i auta koji su bili cist luksuz u radnjama nije bilo hrane, na pumpana nije bilo benzina cesto, restrkcije struje vise sati po grupama su bile redovne svake zime, nova godina se obicno docekivala sa bar jednim nestankom struje i padom elektro sistema, gradski prevoz u Beogradu nije radio kada napolju zahladni, toplana u Bgd se gasila u 8 uvece i posle toga sve do jutra nema ni grejanja ni tople vode (tusiranje toplom vodomje bilo luksuz po tadaasnjim razmisljanjima).
Jako dobre plate su dostizale ondasnjih 300-400 DEM, plata obicno radnika je bila 200-250DEM.
Rentiranje stanova je bilo prakticno besplatno (stanarasko pravo u drustvenim stanovima), sve komunalije jeftine, hrana se nije oporezivala, nije postojala gomila poreza koji danas postoje, nije postojao porez na upotrebu bilo cega, akcize nisu postojale.
Sistem je dizajniran totalno zatvoren sa veoma ogranicenom i strogo kontrolisanom razmenom dobara prema inostranstvu.
Inflacija sredinom 80tih redovno bila 50-100% mesecno, tako da na pocetku meseca plata je po drzavnom kursu velikih 600DEM a na kraju meseca plata sa smanji na 300DEM.
Tako su stvarani redovi pa se roba kupoava poslednji cetvrtak ili petak u mesecu na profakturu, posto je cena bila fiksirana za taj mesec administrativno.
U sustini zivotni standard je bio osetno nizi nego danas, stvari koje su danas normalne vecini poput TVa, kucnog telefona, bicikla, kila kafe li farmerki su tada bile zestoki luksuz za koji se prvo uzimao visegodisnji kredit a onda cekalo visemeseci da se proizvede i zapravo stigne u radnju.
Golf iz TASa je vise kostao polovan star 2 godine nego novi da se kupuje. Danas platis VW GOlf a isporuka je za 2 ili 3 godine kada se pomeris na spisku cekanja kupaca ka vrhu.
Boja da se bira, cista iluzija. Uzmi sta ima, ako je ispravan jos je premija.
Cement je bio kao droga, kupovao se na crnom trzistu i zestoko placao. Mogao je dobro da se preproda.
Garancija nije postojala ni kao pojam za bilo kakvu robu trajnog karaktera, ako kupis neispravno to ti je. Imas servis,, zovi ako hoce i neka sitnica srede ako nece prepusten si sebi i prijateljima koji su vesti da sam popravljas.
Satelitske antene su bile strogo zabranjene, kompjuteri smatrali teskim svrecom i ugrozavanjem bezbednosti drzave pa je carina plenila.
Oni kojima je trebao su sami pravili kompjutere pocevsi od stampane ploce, pa lemljenjea komponenti.
Domaci komp Galaksija je izmisljen i prodavao se kao kit za samogradnju.
Sistem zamisljen i funkcionisao kao izolovan od ostatka sveta sa stalnim upumpavanjem stranog kapitala sto kredita sto doznaka gastarbajtera.
Ali, imao je veliku prednost. Svi (99,99% radne snage je bilo na drzavnoj sisi sa unapred dodeljenim dohotkom (platom) nevezano za rad, nije moralo da se dolazi na posao niti na vreme, cak niti uopste ne mora da se dodje tog dana ili tog meseca ako se nekome nije svidelo da radi.
1977. je donet Zakon o Udruzenom Radu koji je imao samo jednu obavezu za zaposlenog, da ako pozeli dodje na posao i javi se sefu a ako ne zeli da od lekara uzme doznaku za bolovanje i odnese drugom sefu koji ce mu overiti dohodak.
Svi su na neki nacin imali na papiru neki posao, dobijali platu, organizovael radne akcije da se nezaposleni sklone sa vidika.
Sistem je super zamisljen, svako radi koliko hoce i kad hoce onako kako hoce, a platu uzima iz kredita/stamparije novca koliko mu treba. Godisnji odmor 40dana.
Ne postoji ijedna godina u 80tim bez zestoke inflacije, sa stabilnim kursom novca, sa stabilnom cenom bilo kog proizvoda.
Licni dohodak je u zemlji imao neku kupovnu moc, van zemlje si bio puki siromah.
Stres radnika oko posla nije postojao, najveci stres je bio kako kupiti devize i prosvercovati robu na crno trziste kao i sverc domace Vegete, cokolade, kopije Starki u susedni istocni komunisticki blok gde se to zestoko naplacivalo jer je tamo tek bila nestasica svega.
Izmisljeni pojmovi dohodak, udruzeni rad, samoupravna interesna zajednica, ukinut smisao vlasnistva, drustvena svojina (nesvojina, nema titulara), drustvena banka, kredit gde se glavnica smanjuje sama od sebe delovanjem inflacije, kradja necega (auta, stana) nije bila razlog za gonjenje to je neko pozajmljivanje.
I da postojale su dvojne cene za robu. Jedna cena kada domaci nesto kupuje a druga cena kada stranac kupuje.
U radnjama su stranci kupovali robu uz pasos, posto su domaci dobijali bonove za odredjenu kolicinu tokom meseca.
I tako do kraha sistema krajem 1988.i pocetkom 89.te
80tih se jako dobro secam, dzeparac sam zaradjivao popravljajuci komsijama belu tehniku, TVe, aute i drugo sto su kupili pa ne radi ili se pokvari.
Casopis Uradi Sam se po kisocima morao rezervisati, jurio se svaki broj, cuvao, puno toga se krpilo, pravilo samostalno, popravljalo.
Sam si pravio zvucne kutije, sam si pravio risivere i pojacala, video igrice, kompjuter, namestaj, mali i veliki servis auta se radio na parkingu, auto servisi jedva da su postojali, gume se skidale i stavljale na felne sa 2 poluge.
SFRJ ogledalo zivota danas se moze videti u Sev. Koreji, Kubi i tu se moze doziveti taj zivot bez stresa kakav se nostalgicno opisuje kao nesto dobro.