

Razlog verovatno znate, od pre nekog vremena pokušavam gospodju da naučim da vozi


Prvi problem je nastao još pre par godina, položila je iz prve što joj je dalo potpuno nerealno samopouzdanje. Imali smo par tura po gradskoj gužvi, svaki put sam bio na ivici nervnog sloma.
Par puta joj se auto ugasio prilikom kretanja, a i inače vozi iritirajuće sporo, pa smo sad prešli u drugu krajnost. Pokazao sam joj kako se puštanjem kvačila kontroliše kojom brzinom se auto pokreće, i sad nabije toliki gas da se npr u rikvercu parking senzori (koje sam za nju ugradio) skoro pa i ne čuju

Kakvo je Vaše iskustvo sa devojama/ženama/sestrama? Da li to (i kada) postane upotreba na nekom prihvatljivom nivou?
Da li vi možete svojim lepšim polovinama da date auto da voze neku dužu rutu, a vi sedite kao suvozači i odmarate bez želje da povremeno iskočite iz sedišta?
Strah me da mali Maksa neće izdržati ovakvo maltretiranje, možda on i nije adekvatan auto za obuku početnika. Da li bi neki slabiji i/ili benzinac bio bolje rešenje?
Sve sam bliži ideji da ga prodam za koliko god, pa pazarim nekog polovnog automatika. Sa automatikom joj je mnogo lakše, velikog Maksu vozi mnogo bolje.
Ideju za diskusiju sam dobio pre neki dan. Imali smo kući 10-ak gostiju i povela se priča o vožnji, gde je kuma koja inače ima zavidan vozački staž i do sada nije prijavljivala neke incidente u saobraćaju, rekla mužu: ej, sve zaboravim da te pitam, što ti meni ujutro čistiš retrovizore? On na posao ide ranije od nje a kola su im na istom parkingu, pa kad je sneg ili mraz očisti oba auta. Nema potrebe da se cimaš, kaže ona, ja ih svakako ne koristim

