U povratku pokupili jednog slepog putnika. Posle nekih 10tak km vožnje, bas kada smo izašli na auto-put počelo se dizati nešto u obliku grančice kod A stuba sa donje strane. Kada je počela da gmiže prema gornjoj polovini vetrobrana, jasno nam je bilo da je ta naša imaginarna grančica samo ono što smo mi želeli da bude

. Bila je ujednačene boje, nije imala rog na sebi tako da smo stručno ocenili da se ne radi o nekoj otrovnici, inače preko metar je bila dugačka sigurno. Verovatno došla sa maslinjaka gde smo parkirali auto.
Vozila se sa nama sigurno 15ak minuta jer nije bilo prostora da stanemo. Kako se gubila kod brisača, samo smo čekali da nas pomazi po nogama

. I kada smo stali, nigde je nema. Očigledno se ona više uplašila nas nego mi nje. Posle par min se pojavila, uhvatili smo je (za zadnji deo, naravno

) i pustili u obližnje rastlinje. Ne zna se ko je bio srećniji, mi ili ona

.
Tako se i završilo ovo putovanje, počelo kao avantura i završilo se kao avantura. Bilo je zahtevno tokom brojnih usklađivanja i planiranja pre samog puta, a posle još više. Ali puno lepih utisaka i ponovili bi nešto slično, videćemo samo šta...
Poslano z mojega RMX3241 z uporabo Tapatalk