Pa bio sam u jednom od najvecih skijalista blizu Nemacke granice - Skiwelt Wilderkaiser Brixental - i cene svih kafica su bile jako slicne. Kobasice sa pomfritom su bile od 10 do 12 eur...
O ovome se ne priča naglas.
Ovo se šapuće sam sebi dok stojiš u redu.
Dok gledaš u broj na displeju.
Dok čekaš odgovor koji već naslućuješ.
Nemačka izgleda kao obećanje.
Red. Sigurnost. Pravda.
Zemlja u kojoj, ako radiš kako treba, stvari će se srediti.
Mnogi dođu sa tom slikom.
I neko vreme ona čak deluje stvarno.
A onda, polako, bez alarma, bez eksplozije,
počneš da primećuješ pukotine.
Ne velike.
Sitne.
Ali dovoljne da kroz njih uđe hladnoća.
Ne kaže ti niko da nisi poželjan.
Ne kaže ti niko da vrediš manje.
To bi bilo previše iskreno.
Samo te puste da čekaš duže.
Da objašnjavaš više.
Da se dokazuješ stalno, iznova, kao da si uvek na probnom radu – kao čovek.
Ako se buniš, nisi zahvalan.
Ako pitaš, previše si zahtevan.
Ako ćutiš – dobar si primer integracije.
Oni ne viču.
Ne prete.
Ne psuju.
Samo te umore.
Kažu da su direktni, ali istina nikad ne dolazi pravo.
Dolazi u mejlu bez potpisa.
U odluci bez obrazloženja.
U tišini posle koje shvatiš da je već odlučeno.
Na Balkanu se ljudi posvađaju i raziđu.
Ovde se ljudi osmehuju i zatvore vrata zauvek.
Pričaju o solidarnosti.
O razumevanju.
O jednakim šansama.
Ali kad tražiš ono što ti pripada –
sistem se ukoči.
Postane hladan.
Odbramben.
Kao da si prešao nevidljivu liniju.
Sloboda postoji.
Ali samo dok ne talasaš.
Dok se uklapaš.
Dok ne postavljaš nezgodna pitanja.
Istina je da ovde niko ne želi problem.
A problem postaješ onog trenutka kad znaš svoja prava.
Od tebe se traži potpuna iskrenost.
Sve o tebi mora biti jasno, dokumentovano, dokazano.
Ali kad ti tražiš isto zauzvrat –
dobiješ rečenicu bez lica:
„Takva je procedura.“
I tu se razgovor završava.
Ovo nije mržnja prema Nemačkoj.
Ovo je umor.
Umor od sistema koji se predstavlja kao moralan,
a funkcioniše na distanci.
Na pravilima bez duše.
Na korektnosti bez topline.
Na Balkanu se laže glasno.
Ovde – tiho i uredno.
Zato mnogi ovde počnu da sumnjaju u sebe.
Da misle da preteruju.
Da su problem oni.
Nisu.
Samo dolaze iz sveta gde se stvari kažu u lice.
A ovde se govore između redova.
Nemačka radi.
Ali ne zato što je pravedna.
Nego zato što je precizna u svojim kontradikcijama.
Ko ovo razume – lakše diše.
Ko ne – naučiće, kad-tad.
Bojim se da je pogresno predstavljena slika. Ceo zapadni sistem se trese zbog (pogresnih?) odluka i smera sistema. Vise nije cilj poboljsati (merljiv) kvalitet zivota nego kompeltno menjati nacin istog. A svaka tranzicija (kao sto znamo iz iskusva) je teska i neizvesna.
Najteze je sto ljudi tesko prihvataju da idu na losije (barem po njima), a trenutno se bas to desava ... najvise zbog zelene agende i uopste uvoza enormne kolicine ljudi iz Afrike, Azije i Juzne Amerike sa ciljem da se kompezuju lose odluke koje su dovele do pada nataliteta... Kada se sve to ukomponuje sa nesposobnim vladama (u novonastalim situacijama) i sve vise riba u malom bazenu svasta se desava ....
PS: Solidarnost u tom obliku su smislili komunisti, malo bolje je odradili socijalisti - a u svakom obliku je sistem preraspodele kontrolisan od strane onih koji imaju moc.