Ajd da razmotrimo par cinjenica:
1. Krvna grupa je maltene pa javni podatak. Sanse da se neko sa ultra retkom grupom javi da bude donator organa, a da se istovremeno poklopi da nekome ko moze da ubija kako mu dune treba bas ta krvna grupa...pa recimo da su male. U srbiji 70 posto ljudi vrti iste krvne grupe, tako da bukvalno mozes da roknes prvog na ulici i sanse su ogromne da ce ti njegov bubreg odgovarati.
2. Prilikom transplantacije, uzimaju se uzorci organa i testira se kompatabilnost donora i primaoca. Gomila organa zavrsi u djubretu jer nemaju kome da se ugrade u datom trenutku. Prilikom prijave za donorski program ti sigurno ne seciraju enterijer.
3. Organi se uzimaju samo NAKON mozdane smrti i UZ SAGLASNOST porodice preminulog, nije bas varijanta "Ajd iskljuci ovome kiseonik, valjace mi delovi"
4. Ako neko ima para i uticaja da sredi da nestanes radi transplantacije, moze to lakse da zavrsi: potplati koga treba da dodje na vrh liste za transplantaciju, donor ce vec naleteti ubrzo (za ovo ne sumnjam da se radi uveliko)
5. Organi na crnom trzistu kostaju manje od organizacije ubistva nekoga i kasnijeg zataskavanja - da ne pominjem manje truda.
Znam dvoje ljudi kojima su presadjeni organi kod nas, i nijedno od dvoje nisu neki uticajni likovi ili krimosi ili bogatasi. Iako razumem skepsu (znam ljude koji ne bi dali krv nikad u zivotu jer veruju da mogu da zakace svasta tako ili da se ta krv koristi pogresno, svasta sam cuo do sada), malo ste ga preterali. Ja cu preuzeti rizik da se u zemlji od 7 miliona ljudi nadje jedan koji se gadja sa mnom 100% a pri tom mu bas treba nesto moje i pri tom ima love i uticaja da me rokne da se ne izvali i da mi pokupi organe - vi kako hocete.