Zašto je Srbija tu gde jeste?!
- Risto
- Postovi: 6023
- Pridružio se: 24 Dec 2012, 23:51
- Garaža: BMW 316d Sport Line, OEBB Desiro
- Lokacija: Klagenfurt, AT
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
M.M. sto si iznenadjen? Moguce je da se covjek zakacio sa nekim u klasicnoj kafanskoj "raspravi" a kruze i neke price da se bavi (ili se bavio) neki sumnjivim poslovima tako da me nista ne cudi... U svakom slucaju zelim mu brz oporavak...
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
Za puteve bez tendera 90 milijardi dinara
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/383393 ... rdi-dinara
JP “Putevi Srbije” je od 2009. do 2012. samo za održavanje saobraćajnica isplatilo gotovo 90 milijardi dinara bez ijednog tendera. Održavanje najlošijih saobraćajnica u regionu radilo je ukupno 183 firme. Osim ovog isplaćenog novca, “Putevi Srbije” preduzećima duguju još 3,43 milijarde dinara za poslove koji su rađeni takođe bez tendera.
U dokumentu koji su “Putevi Srbije” dostavili Ministarstvu saobraćaja navodi se da je izvođačima za četiri godine isplaćeno 89,98 milijardi dinara za poslove održavanja puteva. Samo preduzeću “Srbija autoput” isplaćeno je osam milijardi dinara za održavanje 330 kilometara autoputa u Srbiji.
Iz Ministarstva saobraćaja tražili su odgovore od “Puteva Srbije” zbog čega se novac za 183 preduzeća isplaćivao bez ijednog tendera i javne nabavke, već kroz ugovore o poslovima koji su se naknadno produžavali.
- Ukazao sam na to da za potrebe održavanja puteva nikada nije sprovedena nijedna javna nabavka, pa nije jasno po kojim kriterijumima se troši novac građana - naveo je u pismu “Blicu” Saša Mirković, pomoćnik ministra saobraćaja.
Od preostalih preduzeća koja su dobila novac, izdvaja se “PZP Beograd” i “PZP Niš”, koja su bila u vlasništvu “Nibens grupe” Mila Đuraškovića, koji je u pritvoru zbog malverzacija sa putarskim preduzećima. Preduzećem “Voj-put-comp” Subotica rukovodio je Dušan Borovica, koji je uhapšen zbog malverzacija u Razvojnoj banci Vojvodine i zloupotrebe službenog položaja.
Među isplaćenim preduzećima nalazi se i “Srbijaput”. Za četiri godine ovom preduzeću isplaćeno je na račun održavanja puteva čak 2.125.805.184 dinara. Preduzeće “Srbijaput” nalazi se u istoj zgradi gde i JP “Putevi Srbije”. Zanimljivo je i to da “Srbijaput”, preduzeće koje je dobilo više od dve milijarde za održavanje puteva, u svom voznom parku ima osam kombi vozila, a od opreme navode da imaju još brojače saobraćaja i vage za kamione.
Ljerka Ibrović iz “Puteva Srbije” je na pitanja o isplaćenom novcu preduzećima za održavanje puteva i zbog čega je novac isplaćivan bez tendera odgovorila da su zaposleni u “Putevima Srbije” “prionuli na posao kako bi obezbedili tražene informacije”.
- Kako se podaci odnose na dug vremenski period, molimo vas za razumevanje zato što će nam biti potrebno vremena da ih prikupimo. Čim ih obezbedimo, odmah ćemo ih poslati - stoji u odgovoru iz “Puteva Srbije”, iako su izveštaj poslali Ministarstvu pre više od 15 dana.
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/383393 ... rdi-dinara
JP “Putevi Srbije” je od 2009. do 2012. samo za održavanje saobraćajnica isplatilo gotovo 90 milijardi dinara bez ijednog tendera. Održavanje najlošijih saobraćajnica u regionu radilo je ukupno 183 firme. Osim ovog isplaćenog novca, “Putevi Srbije” preduzećima duguju još 3,43 milijarde dinara za poslove koji su rađeni takođe bez tendera.
U dokumentu koji su “Putevi Srbije” dostavili Ministarstvu saobraćaja navodi se da je izvođačima za četiri godine isplaćeno 89,98 milijardi dinara za poslove održavanja puteva. Samo preduzeću “Srbija autoput” isplaćeno je osam milijardi dinara za održavanje 330 kilometara autoputa u Srbiji.
Iz Ministarstva saobraćaja tražili su odgovore od “Puteva Srbije” zbog čega se novac za 183 preduzeća isplaćivao bez ijednog tendera i javne nabavke, već kroz ugovore o poslovima koji su se naknadno produžavali.
- Ukazao sam na to da za potrebe održavanja puteva nikada nije sprovedena nijedna javna nabavka, pa nije jasno po kojim kriterijumima se troši novac građana - naveo je u pismu “Blicu” Saša Mirković, pomoćnik ministra saobraćaja.
Od preostalih preduzeća koja su dobila novac, izdvaja se “PZP Beograd” i “PZP Niš”, koja su bila u vlasništvu “Nibens grupe” Mila Đuraškovića, koji je u pritvoru zbog malverzacija sa putarskim preduzećima. Preduzećem “Voj-put-comp” Subotica rukovodio je Dušan Borovica, koji je uhapšen zbog malverzacija u Razvojnoj banci Vojvodine i zloupotrebe službenog položaja.
Među isplaćenim preduzećima nalazi se i “Srbijaput”. Za četiri godine ovom preduzeću isplaćeno je na račun održavanja puteva čak 2.125.805.184 dinara. Preduzeće “Srbijaput” nalazi se u istoj zgradi gde i JP “Putevi Srbije”. Zanimljivo je i to da “Srbijaput”, preduzeće koje je dobilo više od dve milijarde za održavanje puteva, u svom voznom parku ima osam kombi vozila, a od opreme navode da imaju još brojače saobraćaja i vage za kamione.
Ljerka Ibrović iz “Puteva Srbije” je na pitanja o isplaćenom novcu preduzećima za održavanje puteva i zbog čega je novac isplaćivan bez tendera odgovorila da su zaposleni u “Putevima Srbije” “prionuli na posao kako bi obezbedili tražene informacije”.
- Kako se podaci odnose na dug vremenski period, molimo vas za razumevanje zato što će nam biti potrebno vremena da ih prikupimo. Čim ih obezbedimo, odmah ćemo ih poslati - stoji u odgovoru iz “Puteva Srbije”, iako su izveštaj poslali Ministarstvu pre više od 15 dana.
Najgore je svađati se sa budalom. Prvo te spusti na svoj nivo, a onda te dotuče iskustvom...



- Misha
- Postovi: 3684
- Pridružio se: 13 Jan 2012, 17:55
- Garaža: RAV4 2.2 D4D 4WD Executive
- Lokacija: Novi Sad
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
Piše Oskar Frajzinger, poslanik u parlamentu Švajcarske:
Ako bi Srbija sutra morala da pristupi Evropskoj uniji, to bi bio veliki gubitak za čovečanstvo. Tako bi se izgubio jedan način života gde su časovnici mekši nego na Dalijevim slikama, gde žene više sanjare od gospođe Bovari, gde su muškarci hrabriji od vuka uhvaćenog u kljusu koji sebi otkida šapu da bi se oslobodio.
Osim stalnih susreta sa starim prijateljem Srbinom, moj prvi pravi kontakt sa Srbijom bio je poziv predsednika Udruženja književnika Srbije, koji mi je ponudio poetski azil, nakon što je švajcarsko udruženje odbilo da me primi u svoje redove. To je bio izvanredan potez. Dakle, još postoji zemlja na svetu gde se ljudi podsmevaju slici serviranoj u svetu o njima, zemlja u kojoj se ljudi angažuju za unapred izgubljene stvari i negativce poput mene, ne hajući za potencijalne reakcije; dakle, izvan Švajcarske još postoji zemlja koja pruža otpor! Bilo je to dovoljno neuobičajeno da me nagna da postanem član Udruženja književnika Srbije. Otad, Srbija i ja činimo jedan neobičan par. Par vezan uzajamnom fascinacijom, u kojoj svako predstavlja u očima onog drugog nešto što nikad neće biti.
MELANHOLIJA I PRENATRPANOST
Tako sam se jednog dana obreo u Beogradu. Prepešačio sam taj pomalo siv grad, koji je sav neodređeno mirisao na ugalj i na kuhinjska isparenja. Šetao sam Knez-Mihailovom, popio kafu u Kolarcu. Posmatrao sam sa tvrđave kako protiču Sava i Dunav, i zatečen obišao vojni muzej gde su, na panoima požutelim od vremena, do najsitnijih detalja opisane epizode otpora protiv turskog osvajača. Na kraju sam proveo nekoliko sati u neverovatnom zoo-vrtu koji krasi obode tvrđave.
U očima životinja pronašao sam istu melanholiju prisutnu u tako lepom i dubokom pogledu predivnih žena koje šetaju trotoarom, kao boginje nebeskim podijumom. Melanholija: to je ključna reč. Ona vlada svuda, u vazduhu, zidovima, licima, i pokretima ljudi. Kao da nešto satire grad i njegove stanovnike. Nešto što ne može izdržati jedno ljudsko biće, jedan narod, jedna zemlja. U Beogradu, kao da je ceo svet Atlas.
Istražujući dublje, otkrivao sam uzrok te melanholije. To je osećaj onih koji posmatraju kako reka teče i kako vreme prolazi, i pri tom ostaju ubeđeni da ništa neće izmeniti njihovu sudbinu, da ih niko neće osloboditi kobi koja im se obrušila na ramena. Prolazeći kroz Beograd, frapirani smo zgradama koje još nose ožiljke rata sa NATO-om, ali naročito mnogobrojnim zgradama načetih vremenom. Ovde je sve otpor, otpor Amerikancima, savremenosti, vremenu, samom sebi.
Da bi se taj otpor savladao, prostor je neverovatno pretrpan. Ulice, radnje, arhitektura, saobraćajne ose, sve je haotično, prezagušeno, iracionalno. Ovde vlada začuđujuća predispozicija za snalaženje, za bavljenje svim i svačim. Kao da je svemu tome cilj da se eventualni osvajač izgubi u krivinama lavirinta, u kojima bi posle beskrajnog kruženja izgubio i želju za osvajanjem.
Melanholija i pretrpanost: to su moji najsnažniji utisci o ovom malom balkanskom narodu dok gazim po njegovom tlu. Njegova istorija je počela jednim porazom koji su Srbi nosili u sebi vekovima, pridajući mu sakralni karakter moralne pobede, na kojoj su izgradili nacionalni identitet.
UHRANJENI ROB U EVROPSKOM KAZAMATU
Okrutni vekovi su doveli osvajače sa svih strana, sa severa, juga, pa čak i istoka. Turci, Austrijanci, Nemci, Englezi i Francuzi protutnjali su ovim prostorima jureći u rat na severu ili jugu. Ti gospodari rata su samo prolazili, nesvesni postojanja srpskog naroda, sem ako ne bi zasmetao. A Srbi su to činili sve češće, da bi potvrdili svoje postojanje i prikazali se svetu kao narod: isprečili bi im se na putu. Vremenom je to postao dominantni stav: Srbin zatrpava ulice, radnje, glavu, čak sebe samog opterećuje sobom. Zbog toga se čini da je sve u ovoj zemlji u radovima i u iščekivanju, uprkos njenoj dugoj prošlosti i bogatoj kulturi. Srbin je otporaš, šampion Pirovih pobeda, naročito nad samim sobom. U tom otporu ima izvesne uzvišenosti, nesalomive volje da se izazove sudbina, iako se zna da je neminovna. Ali taj potez je tako plemenit, tako lep i uzaludan da postaje uzvišen.
Volim ovaj narod jer se opire svetu, kobi, vremenu koje protiče, samom sebi. Volim tu melanholiju u očima ljudi koji, znajući da ne mogu izaći kao pobednici iz jedne nejednake borbe, istraju u borbi, zarad lepote samog gesta, zarad rehabilitacije čina slobodne volje, plemenitosti uzaludnog.
Ako bi Srbija sutra morala da pristupi Evropskoj uniji, to bi bio veliki gubitak za čovečanstvo. Tako bi se izgubio jedan način života gde su časovnici mekši nego na Dalijevim slikama, gde žene više sanjare od gospođe Bovari, gde su muškarci hrabriji od vuka uhvaćenog u kljusu koji sebi otkida šapu da bi se oslobodio.
Srbija je oduvek u ratu sa neprijateljem koji se nalazi unutar njenih zidina i zaposeda život, nevidljiv i nepobediv. Kao Zangara u svojoj tvrđavi, i Srbin se nada najgorem i najboljem što mu može doći spolja. Ali donekle je svestan da ono što ga tišti leži duboko u njemu samom, i da mu ne može uteći. Kao uzvišeni osuđenik, poseže za drugim zatvorima, širim, svetlijim, čistijim. Evropska unija mu jedan takav zatvor predstavlja u lepom svetlu, pod finansijskom podrškom Centralne evropske banke, uređenog tako zato što su Nemci poželeli da postanu Evropljani, da ne bi bili upamćeni kao potomci nacista. Ako bi Srbija prihvatila tu prevaru, ako bi pristala da proda svoj ponos budzašto, stupila bi u jedan sterilan, funkcionalan, šablonski prostor, bez opterećenja, u kojem bi ostala anonimna. U njemu bi stekla status dobro uhranjenog roba, ali bi sem teritorije izgubila i istoriju i korene, a ponajviše dušu.
Ako bi Srbija sutra morala da pristupi Evropskoj uniji, to bi bio veliki gubitak za čovečanstvo. Tako bi se izgubio jedan način života gde su časovnici mekši nego na Dalijevim slikama, gde žene više sanjare od gospođe Bovari, gde su muškarci hrabriji od vuka uhvaćenog u kljusu koji sebi otkida šapu da bi se oslobodio.
Osim stalnih susreta sa starim prijateljem Srbinom, moj prvi pravi kontakt sa Srbijom bio je poziv predsednika Udruženja književnika Srbije, koji mi je ponudio poetski azil, nakon što je švajcarsko udruženje odbilo da me primi u svoje redove. To je bio izvanredan potez. Dakle, još postoji zemlja na svetu gde se ljudi podsmevaju slici serviranoj u svetu o njima, zemlja u kojoj se ljudi angažuju za unapred izgubljene stvari i negativce poput mene, ne hajući za potencijalne reakcije; dakle, izvan Švajcarske još postoji zemlja koja pruža otpor! Bilo je to dovoljno neuobičajeno da me nagna da postanem član Udruženja književnika Srbije. Otad, Srbija i ja činimo jedan neobičan par. Par vezan uzajamnom fascinacijom, u kojoj svako predstavlja u očima onog drugog nešto što nikad neće biti.
MELANHOLIJA I PRENATRPANOST
Tako sam se jednog dana obreo u Beogradu. Prepešačio sam taj pomalo siv grad, koji je sav neodređeno mirisao na ugalj i na kuhinjska isparenja. Šetao sam Knez-Mihailovom, popio kafu u Kolarcu. Posmatrao sam sa tvrđave kako protiču Sava i Dunav, i zatečen obišao vojni muzej gde su, na panoima požutelim od vremena, do najsitnijih detalja opisane epizode otpora protiv turskog osvajača. Na kraju sam proveo nekoliko sati u neverovatnom zoo-vrtu koji krasi obode tvrđave.
U očima životinja pronašao sam istu melanholiju prisutnu u tako lepom i dubokom pogledu predivnih žena koje šetaju trotoarom, kao boginje nebeskim podijumom. Melanholija: to je ključna reč. Ona vlada svuda, u vazduhu, zidovima, licima, i pokretima ljudi. Kao da nešto satire grad i njegove stanovnike. Nešto što ne može izdržati jedno ljudsko biće, jedan narod, jedna zemlja. U Beogradu, kao da je ceo svet Atlas.
Istražujući dublje, otkrivao sam uzrok te melanholije. To je osećaj onih koji posmatraju kako reka teče i kako vreme prolazi, i pri tom ostaju ubeđeni da ništa neće izmeniti njihovu sudbinu, da ih niko neće osloboditi kobi koja im se obrušila na ramena. Prolazeći kroz Beograd, frapirani smo zgradama koje još nose ožiljke rata sa NATO-om, ali naročito mnogobrojnim zgradama načetih vremenom. Ovde je sve otpor, otpor Amerikancima, savremenosti, vremenu, samom sebi.
Da bi se taj otpor savladao, prostor je neverovatno pretrpan. Ulice, radnje, arhitektura, saobraćajne ose, sve je haotično, prezagušeno, iracionalno. Ovde vlada začuđujuća predispozicija za snalaženje, za bavljenje svim i svačim. Kao da je svemu tome cilj da se eventualni osvajač izgubi u krivinama lavirinta, u kojima bi posle beskrajnog kruženja izgubio i želju za osvajanjem.
Melanholija i pretrpanost: to su moji najsnažniji utisci o ovom malom balkanskom narodu dok gazim po njegovom tlu. Njegova istorija je počela jednim porazom koji su Srbi nosili u sebi vekovima, pridajući mu sakralni karakter moralne pobede, na kojoj su izgradili nacionalni identitet.
UHRANJENI ROB U EVROPSKOM KAZAMATU
Okrutni vekovi su doveli osvajače sa svih strana, sa severa, juga, pa čak i istoka. Turci, Austrijanci, Nemci, Englezi i Francuzi protutnjali su ovim prostorima jureći u rat na severu ili jugu. Ti gospodari rata su samo prolazili, nesvesni postojanja srpskog naroda, sem ako ne bi zasmetao. A Srbi su to činili sve češće, da bi potvrdili svoje postojanje i prikazali se svetu kao narod: isprečili bi im se na putu. Vremenom je to postao dominantni stav: Srbin zatrpava ulice, radnje, glavu, čak sebe samog opterećuje sobom. Zbog toga se čini da je sve u ovoj zemlji u radovima i u iščekivanju, uprkos njenoj dugoj prošlosti i bogatoj kulturi. Srbin je otporaš, šampion Pirovih pobeda, naročito nad samim sobom. U tom otporu ima izvesne uzvišenosti, nesalomive volje da se izazove sudbina, iako se zna da je neminovna. Ali taj potez je tako plemenit, tako lep i uzaludan da postaje uzvišen.
Volim ovaj narod jer se opire svetu, kobi, vremenu koje protiče, samom sebi. Volim tu melanholiju u očima ljudi koji, znajući da ne mogu izaći kao pobednici iz jedne nejednake borbe, istraju u borbi, zarad lepote samog gesta, zarad rehabilitacije čina slobodne volje, plemenitosti uzaludnog.
Ako bi Srbija sutra morala da pristupi Evropskoj uniji, to bi bio veliki gubitak za čovečanstvo. Tako bi se izgubio jedan način života gde su časovnici mekši nego na Dalijevim slikama, gde žene više sanjare od gospođe Bovari, gde su muškarci hrabriji od vuka uhvaćenog u kljusu koji sebi otkida šapu da bi se oslobodio.
Srbija je oduvek u ratu sa neprijateljem koji se nalazi unutar njenih zidina i zaposeda život, nevidljiv i nepobediv. Kao Zangara u svojoj tvrđavi, i Srbin se nada najgorem i najboljem što mu može doći spolja. Ali donekle je svestan da ono što ga tišti leži duboko u njemu samom, i da mu ne može uteći. Kao uzvišeni osuđenik, poseže za drugim zatvorima, širim, svetlijim, čistijim. Evropska unija mu jedan takav zatvor predstavlja u lepom svetlu, pod finansijskom podrškom Centralne evropske banke, uređenog tako zato što su Nemci poželeli da postanu Evropljani, da ne bi bili upamćeni kao potomci nacista. Ako bi Srbija prihvatila tu prevaru, ako bi pristala da proda svoj ponos budzašto, stupila bi u jedan sterilan, funkcionalan, šablonski prostor, bez opterećenja, u kojem bi ostala anonimna. U njemu bi stekla status dobro uhranjenog roba, ali bi sem teritorije izgubila i istoriju i korene, a ponajviše dušu.
Live TODAY as each breath is precious and will never come again.
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
Neka on nama da standard kao što je u CH i ne moramo da ulazimo.
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
Neće nam dobar standard doneti ni ulazak ni neulazak u EU, već samo rad, rad, rad, pre svega proizvodnja i izvoz.
Ђенерал Јанковић
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
E taj film neces gledati. 

Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
pu, pu, pu...snork napisao:Neće nam dobar standard doneti ni ulazak ni neulazak u EU, već samo rad, rad, rad, pre svega proizvodnja i izvoz.

Biti zaljubljen, to je isto kao kad se usereš u gaće...Svi vide, ali samo ti imaš onaj poseban osećaj topline.
Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kada je ponovite.
Mogu ja to tebi objasniti, ali ti to ne možeš shvatiti!
Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kada je ponovite.
Mogu ja to tebi objasniti, ali ti to ne možeš shvatiti!
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
@misha, ne znam odakle ovo iskopa. Hvala ti na lepom tekstu.
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
O VOZAČIMA
Nigde bolje i brže ne možete upoznati čoveka, njegovu pravu narav, karakter i ćud, njegovu "dušu", nego kad ga posmatrate dok sedi za volanom automobila i vozi.
Sedeći pored njega jedan sat, vi ćete bez reči i razgovora saznati o njemu više nego za mesec dana stalnog druženja.
Ivo Andrić
Nigde bolje i brže ne možete upoznati čoveka, njegovu pravu narav, karakter i ćud, njegovu "dušu", nego kad ga posmatrate dok sedi za volanom automobila i vozi.
Sedeći pored njega jedan sat, vi ćete bez reči i razgovora saznati o njemu više nego za mesec dana stalnog druženja.
Ivo Andrić
- dragvorl
- Site Admin
- Postovi: 24657
- Pridružio se: 06 Jan 2012, 13:03
- Garaža: Fiat Stilo 1.9 MJ
- Lokacija: NS
- Kontakt:
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
Ako je Andric rekao. 


Mauro Forghieri:"Power comes from speed, torque without speed is nothing"
Life is funny, skies are sunny, Bees make honey, who needs money
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
Pa i ne bih se složio. Ja za volanom delujem poprilično staloženo i normalno ...
- dragvorl
- Site Admin
- Postovi: 24657
- Pridružio se: 06 Jan 2012, 13:03
- Garaža: Fiat Stilo 1.9 MJ
- Lokacija: NS
- Kontakt:
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
Mozda drugima ne delujes tako. 


Mauro Forghieri:"Power comes from speed, torque without speed is nothing"
Life is funny, skies are sunny, Bees make honey, who needs money
- Misha
- Postovi: 3684
- Pridružio se: 13 Jan 2012, 17:55
- Garaža: RAV4 2.2 D4D 4WD Executive
- Lokacija: Novi Sad
Re: Zasto je Srbija tu gde jeste!
zuzazu napisao:@misha, ne znam odakle ovo iskopa. Hvala ti na lepom tekstu.

Live TODAY as each breath is precious and will never come again.