Ok, onda Vettel može da osvoji titulu i sa Toro Rossom, jer su to sestrinski timovi.
Malo i o bivšim vozačima.
James Hunt (29.08.1947. – 15.06.1993.)
http://www.gp1.hr/james-hunt-29-08-1947-15-06-1993/
James Simon Wallis Hunt rođen je 29. kolovoza 1947. godine u Epsomu, gradiću blizu Londona. Kao dijete je bio vrlo nemiran, hiperaktivan, uporan i buntovan. U mladosti je igrao tenis gdje se iskazao dobrim rezultatima. Visok i zgodan učenik također je imao i velikog uspjeha sa ženama. Na 18. rođendan prvi je put gledao utrku na Silverstoneu što ga je potaklo na ideju da jednog dana želi voziti bolid Formule 1 te postati svjetski prvak. Njegovim roditeljima se ta ideja nije svidjela pa je James radio razne poslove kako bi kupio praktički uništeni Mini i s njim proveo dvije godine spremajući se za utrke.
Mnoge njegove početničke utrke su završile velikim nesrećama. Jedna od njih je bila kada se nakon sudara njegova Formula Ford našla na sredini jezera, nakon čega je potonula. Da je imao zaštitne pojaseve, teško da bi preživio. Sreća u nesreći je bila što nije imao novca da ih kupi. U Formuli 3 je imao još veće nesreće. Na kraju je naučio da ostane na stazi dovoljno dugo kako bi pobijedio, ali nikad nije savladao svoje strahove. Njegov ugled “divljaka” i osrednji rezultati su značili da neće mnogo napredovati u auto sportu, sve do pojave Lorda Alexandera Hesketha koji mu pomaže.
“The Good Lord”, kako ga je James zvao, bio je britanski bogataš koji je sav novac naslijedio. Iako nije znao ništa o autosportu i utrkama, odlučio je čisto iz zabave formirati momčad te je tu angažirao “Superstara”, kako su zvali Hunta, za vozača. Hesketh Racing je bio poznat jer je trošio šampanjca koliko i bolid goriva, a zbog toga je oko tima bilo više lijepih žena nego mehaničara. Također, kao i najveće zvijezde su odsjedali u hotelima s 5 zvjezdica. Kada je Hesketh Racing pristupio Formuli 1 1974. godine, mnogi su im se podsmjehivali. Podsmijeh je nestao kada je James Hunt pobjedio u utrci ispred Nikija Laude u Ferrariju na VN Nizozemske 1975. godine. Na kraju sezone Hunt odlazi iz Hesketh Racinga.
Početkom sljedeće godine, Emerson Fittipaldi napušta McLaren, a Hunt je bio jedini iskusni vozač na raspolaganju u tom trenutku. Brzo se James snašao u novoj momčadi, a već je na četvrtoj utrci prvenstva koja je vožena u Španjolskoj pobijedio. Nastavio je Britanac nizati dobre rezultate te je tako postao najveća prijetnja Ferrarijevom vozaču Nikiju Laudi. Za Austrijanca je prvenstvo teklo odlično sve do strašne nesreće na Nurburgringu na kojoj je umalo poginuo, te i dan danas uvijek ima “podsjetnik” na svoju nesreću jer je ostao bez dijela uha. James u utrci pobjeđuje s pole positiona. No, Lauda se već nakon dvije utrku vratio, i to na VN Italije, Ferrarijevu domaću utrku. Završio je kao četvrti, dok je Hunt odustao čime je borba za vrh ponovno zakomplicirana. U zadnju utrku Lauda ulazi kao vodeći u poretku s 3 boda ispred Hunta. Bila je to VN Japana na kojoj je kiša lijevala kao iz kabla. Lauda je ubrzo nakon starta morao odustati jer je imao problema s očima. Kad bi zatreptao, koža koja mu je izgorjela bi se jako zategnula i to je bilo vrlo bolno. Tako je Huntu već bilo lakše, no trebao je završiti barem četvrti kako bi osvojio prvenstvo. Ipak, cijelo je vrijeme Britanac briljantno vozio i bio u vodstvu skoro cijelu utrku. Nekoliko krugova prije kraja mu se probušila guma, te je naravno morao u boks da ju zamjeni. Srećom, vratio se na treće mjesto, te je tako i završio utrku. Osvojio je četiri boda, dovoljno za titulu prvaka. Tako je James Hunt prvi i jedini put postao svjetski prvak u Formuli 1.
Zanimljivosti:
- Na kamp kućici mu je stajao natpis “SEX, breakfast of champions”.
- Obožavao je žene, čak ih je više od 1000 odveo u krevet na porciju, a najviše je bio ponosan na dvotjedni odmor u Tokyu gdje je za to vrijeme opslužio 33 stjuardese British Airwaysa koje su odsjele u istom hotelu.
- Kako je često noćario i spavao sa ženama, mehaničari bi ga znali naći kako spava u bolidu tijekom pauze.
1977. godina nije dobro započela. McLaren M26 je bio brz ali i vrlo nepouzdan. Bolid je profunkcionirao tek od VN Velike Britanije, što je bilo prekasno jer su se Andretti i Lauda bodovno previše odvojili od prošlogodišnjeg prvaka. Te sezone je osvojio šest pole positiona te tri puta pobijedio. Zadnja pobjeda te sezone bila je i posljednja utrka u kalendaru, VN Japana, kada nije došao na proglašenje pobjednika pa je dobio kaznu od 20 000 dolara. To mu je bila zadnja pobjeda u formuli 1. Završio je kao peti u prvenstvu vozača.
Sljedeća godina počela je još gore za Hunta. Lotus je razvio vrhunsku aerodinamiku te su njihovi vozači, Andretti i Peterson, dominirali. Andretti je osvojio prvenstvo, a momčad je osvojila i konstruktorski naslov. McLaren je stalno pokušavao izvesti ono što je Lotus napravio s aerodinamikom, no bezuspješno. Tako je James završio u poretku vozača tek trinaesti, s jednim osvojenim podijem, treće mjesto u Francuskoj. Na kraju sezone odlazi iz McLarena te prelazi u Wolf Racing.
Nova momčad donijela je još gori bolid, koji nije bio nimalo konkurentan. Nakon sedam odvoženih utrka, Hunt napušta momčad i zauvijek napušta formulu 1.
Njegov dobar izgled, nesvakidašnja ličnost i ludo ponašanje su mu omogućili popularnost u široj javnosti. Uvijek je govorio ono što je mislio. Mrzio se oblačiti, stalno je nosio poderane traperice i često je hodao bos, čak i na svečanim prilikama. Mnogo je pio, a pušio je i do 40 cigareta dnevno. No zato je uz Jamesa uvijek bila gomila žena koje su ga obožavale. Bio je miljenik tabloida, ali njegovo ponašanje nije bilo cijenjenoo od strane F1 novinara, koji su ga okarakterizirali kao oholog čovjeka. Dva puta je bio proglašen za najneomiljenijeg vozača, a članovi Formule 1 su ga optuživali da donosi loš imidž sportu. Pošto je postigao svoj cilj, postao svjetski prvak, entuzijazam za utrkivanje mu je bio sve manji. Priznao je da više nije uživao u vožnjama poslije osvajanja titule svjetskog prvaka.
Teško mu je palo odsustvo iz Formule 1 pa je često padao u depresivna stanja. 1980. godine je počeo raditi kao komentator formule 1 na BBC-u. U početku nije ozbiljno shvaćao posao pa je prije prvog emitiranja popio dvije boce vina. Ali ubrzo je postao poštovan komentator. Dva puta se ženio no ni jedan brak nije dugo izdržao. Iz drugog braka su mu ostala dva sina kojima je posvećivao mnogo pažnje. Ponovno se zaljubljuje 1989. godine i to u Helen Dyson, mladu konobaricu koja je radila u restoranu u Wimbledonu. Nakon nekoliko godina tajne veze, 15. lipnja 1993. godine je prosi, no samo par sati nakon toga umire od snažnog srčanog udara. Svijet je ostao šokiran kako ih je Hunt naglo napustio. Umro je u svom domu u Wimbledonu. Sprovod se odvio u Putney Vale gdje je njegovo tijelo kremirano. Tako je završio život jednog velikog vozača, ali i jedne velike medijske ličnosti, osebujnog playboya.
