
Vozio sam bez dozvole pune 2 godine Fiću (prvi i drugi razred srednje škole, tamo negde krajem 80-tih i počekom 90-tih). Vozio bih ga i duže, ali se nažalost zaratilo pa ostadoh silom prilika bez omiljenog vozila (i ne samo njega)...

Naime, da bih stigao na autobus do srednje škole - neko je morao da ustaje i da me vozi svako jutro u susedno selo da tamo budemo u 6.00 h na vreme za gradski bus koji se tu okreće i vraća se za "grad", a zatim popodne i da dođe po mene. Matori me vozio jedno dve nedelje dok nije popizdeo, a onda se jednog dana samo pojavio sa sveže ofarbanim i sređenim narandžastim Fićkom, bacio mi ključeve na sto i rekao "Evo, **** se, vozi se sam" (umesto zvezdica ide reč koju nije kulturno napisati)...

Kao da je bilo juče sećam se trenutka kada sam Fićka isterao u rikverc gore na glavni put a mlađeg brata izbacio kao "navigatora" da pazi da li neko ide.



Sledeće dve godine sam svaki dan redovno Fićkom prelazio tu relaciju (cca 6-7 km, toliko i nazad), a sa mnom su se malo kasnije vozile i moja majka i prva komšinica (išle su na posao u to susedno selo). Odvezem njih do firme, ostavim Fiću u centru sela, sednem na bus i odem u školu, a posle podne sve obrnutim redosledom. Ogrebao nisam Fićka za to vreme, a vozio sam ga po svim mogućim uslovima (sneg je znao da "krkne" tamo i preko metra

Moram napomenuti da su to valjda jednostavno bila takva vremena i seoska sredina u kojoj je tako nešto moguće, deca na selu voze traktore već sa 7-8-10 godina (šta voze - rade bre sa njima u polju, oru, izvlače drva i slično



Iskopao sam i jednu fotkicu iz tog vremena, odnosno pošto nemam sada skener pri ruci - slikao sam je telefonom, no valjda se nešto vidi...


Dakle, kada se zaratilo ćale je mene, brata i majku doveo ovde u Srbiju, on se vratio tamo i ostao po dužnosti sve do "Oluje". Pošto je imao svoj auto - Fićko je bio višak pa ga je prodao za sitne pare jednom poznaniku, a ovaj ga je na prvoj poledici zabio u neko drvo i totales uništio, tako da je moj Fićko nažalost žalosno završio...
